Rođen je 27. studenoga 1951. u Mostaru, a zbog svojih je košarkaških postignuća 2004. uvršten je u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu, da bi tri godine poslije bio uvršten i u Kuću slavnih Međunarodne košarkaške federacije (FIBA).

Bio je neizostavni član jugoslavenske reprezentacije od 1973. do 1986., odigrao je 243 utakmice i osvajao zlatne medalje na olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima. Ima zlatnu olimpijsku medalju iz Moskve 1980., srebro iz Montreala 1976. i broncu iz Los Angelesa 1984, prenosi HRT.

Svjetski prvak je bio 1978. u Manili, ima srebro 1974. iz Portorika te bronce iz Kolumbije 1982. i Španjolske 1986. Sudjelovao je u osvajanju tri uzastopna naslova na europskim prvenstvima (1973., 1975. i 1977.), a ima još i jedno srebro (1981.) te jednu broncu (1979.).

Na klupskoj razini je s Partizanom dvaput osvajao naslove državnog prvaka (1976. i 1979.) i jedan kup (1979.), a s njim u glavnoj ulozi Partizan je dvaput osvojio i Kup Radivoja Koraća (1978. i 1979.). U dresu Partizana je igrao od 1971. do 1980. te u sezoni 1981./'82. i postigao 8278 koševa.

Osim u Partizanu, Dalipagić je igrao i za nekolicinu inozemnih klubova, ponajviše u Italiji, gdje je nosio dres Venecije, Udina i Verone. Jednu je sezonu igrao u Real Madridu (1982./'83.), a karijeru je završio igrajući jednu sezonu (1990./'91.) za Crvenu zvezdu.

Uz momčadske trofeje, osvojio je i mnoga pojedinačna priznanja. Bio je proglašen najboljim igračem Europskog prvenstva 1977., a najboljim košarkašem Europe 1977., 1978. i 1980. FIBA ga je 1991. uvrstila među 50 najvećih igrača, a 2008. je to isto učinila i Euroliga.

Nakon igračke karijere Dalipagić je bio košarkaški trener, a radio je u klubovima u Srbiji, Italiji i Sjevernoj Makedoniji.