50. obljetnica osvajanja titule prvaka u boksu
Mate Parlov: "To mi je najdraža titula u karijeri jer sam do nje najteže došao"
(Osobna arhiva)
Osvojio je sve. Teško je onda razlikovati u vrednovanju sve titule tog fantastičnog šampiona. Stoga, nema vjerodostojnijeg stava od onog koji je sam Mate Parlov davno objelodanio. Na pitanje koja mu je najdraža medalja, odnosno doseg fenomenalne karijere, kazao je… ‘’Ona amaterskog prvaka svijeta, zato što sam do nje najteže došao. Bilo je tu padanja, dizanja, krvarenja i zato mi je najdraža i najvrjednija. Prvi prvak svijeta u povijesti amaterskog boksa poluteške kategorije.’’
Na današnji dan, 30. kolovoza, točno je 50 godina od veličanstvenog uspjeha na prvom svjetskom prvenstvu za amatere. Ono je počelo 17. kolovoza, u Havani, gdje je Parlov bio uz još tri boksača koje je odabrao ondašnji izbornik Bruno Hrastinski. U velteru Marijan Beneš, u srednjoj Dragomir Vuković i u teškoj kategoriji Rajko Milić. U dvorani ‘’Coliseo de la Ciudad Deportiva’’, koja prima petnaest tisuća gledatelja sudjelovalo je 263 boksača iz 45 zemalja svijeta.
Castro čestitao
Na pitanje novinara kakva su njegova očekivanja, Mate je odgovorio da je za njega sve osim zlata neuspjeh. Matin protivnik u osmini finala bio je Rumunj Costica Dafinoiu, aktualni omladinski prvak Europe iz Kijeva iste te godine, te budući brončani olimpijac. Rumunj će 1976. godine, uz Poljaka Janusza Gortata, osvojiti broncu na Olimpijskim igrama u Montrealu. Mate je pobijedio iznenađujuće tijesnim 3:2 rezultatom.
Dolazimo do važnog trenutka i jednog od najtežih mečeva u Matinoj karijeri. U četvrtfinalu protivnik mu je bio domaći boksač Gilberto Carillo. Isti Kubanac kojeg je pobijedio dvije godine ranije u finalu Olimpijskih igara. Dvorana ‘’Coliseo’’ bila je puna do posljednjeg mjesta. U prvom redu sjedio je predsjednik Kube Fidel Castro. Od fanatičnog navijanja kubanskih navijača jedva da se čuo gong za početak meča. Nakon početnog odmjeravanja, sredinom runde Mate je krenuo u napad. Carillo ga je pogodio lijevim i desnim direktom i Mate je završio na podu. U prenatrpanoj dvorani čulo se samo skandiranje: Kuba! Kuba! Mate se digao na sučevih šest i krenuo je naprijed još ošamućen, gonjen kao nekom podsvjesnom snagom. Četrdeset sekundi prije kraja runde, Carillo ga je opet rušio. Ipak, u nekom kutku njegovog tijela krila se neka neiscrpna rezerva snage i odmah se digao na sučevih tri i opet krenuo na Carilla, riskirajući tako prekid meča još jednim brojanjem. Dvadeset sekundi prije kraja prve runde, rušio je Kubanca koji se digao teturajući i zvuk gonga poslao je boksače u njihov kut.
U drugoj rundi nastavili su istim tempom. Dvorana ‘’Coliseo’’ kao da je bila u nekakvom deliriju. Dvadeset sekundi prije kraja runde pogodio je Carilla lijevim krošeom u bradu i ovaj je pao. U dvorani je zavladao muk i nevjerica. Carillo se jedva digao na sučevih osam i oglasio se gong. Preostala je još treća runda. Minutu i četrdeset sekundi prije kraja, ponovno je lijevim krošeom srušio Kubanca koji se digao na sučevih osam. Pred kraj meča opet je rušio Carilla. Oglasio se zadnji gong i Mate je pobijedio u ovoj bespoštednoj borbi. Bio je to meč za pamćenje.
Nakon proglašenja pobjednika publika se digla i zapljeskala Parlovu, dok mu je Fidel Castro čestitao na pobjedi. Ovaj je meč proglašen najdramatičnijim mečom u povijesti amaterskih svjetskih prvenstava, dok se u dvorani ‘’Coliseo’’ i dan danas nalazi Matina fotografija. Jednom je prilikom mnogo godina kasnije prisjećajući se tog meča Mate izjavio: ‘’Nakon prvog nokdauna boksao sam gotovo nagonski, vođen nečim neobjašnjivim, nekom voljom za pobjedom, koja kao da je bila utkana u svaki djelić moga tijela’’.
Najveći šampion
U polufinalu je pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca Nijemca Ottomara Sachsea kojeg je pobijedio i tri godine ranije u finalu europskog prvenstva u Madridu. Dan finala bio je 30. kolovoza. Matin je protivnik bio Rus Oleg Korotayev iz Sovjetskog Saveza, koji je u polufinalu pobijedio tehničkim nokautom u trećoj rundi Amerikanca Leona Spinksa, budućeg olimpijskog prvaka 1976. godine u Montrealu i profesionalnog prvaka svijeta dvije godine kasnije pobjedom nad Amerikancem Muhammadom Alijem.
U ringu je renomirani njemački sudac Joachim Wolff i meč je počeo. Mate je boksao savršeno držeći prednjim direktom na distanci nezgodnog Rusa i koristeći lijevi direkt kad se za to ukazala prilika. Minutu i dvadeset sekundi prije kraja prve runde jakim je udarcem pogodio Korotayeva i ovome je pukla arkada. Dva je puta liječnik dopustio nastavak meča, da bi dvadeset tri sekunde prije kraja druge runde rekao sucu Wolffu da Korotayev nije sposoban za nastavak. Mate Parlov postao je svjetski prvak. Srebrnu medalju osvojio je Rajko Milić i brončanu Dragomir Vujković.
Novac koji je dobio kao nagradu za zlato, poklonio je pulskom dječjem domu ‘’Ruža Petrović’’ i domu za starije i nemoćne također iz Pule. Po povratku u Pulu dočekalo ga je petnaest tisuća ljudi. Oni koji su bili(i tada) prisutni, bez obzira što je prošlo pola stoljeća, sjećaju svih navedenih događanja i emocije dočeka kao da je zapravo bilo jučer. Pedeset godina kasnije Mate Parlov i dalje je, i ostat će zauvijek, čvrsto u našim srcima. Naš čovjek. Najveći šampion.
(Tekst je napisan uz doprinos Matka Parlova, Matinog sina kojem zahvaljujemo na arhivskom materijalu i doprinosu evociranju memorija na impresivan doseg njegova oca na Kubi).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
