NA DANAŠNJI DAN 2008. GODINE
Prije 11 godina prestalo kucati srce najboljeg hrvatskog sportaša, LEGENDARNOG MATE PARLOVA
Život Mate Parlova ugasio se točno 30 godina nakon posljednje velike osvojene titule, i to one profesionalnog svjetskog prvaka 1978. godine u Milanu
Na današnji dan 2008. godine, nakon teške bolesti, preminuo je boksač Mate Parlov. S pravom ga mnogi nazivaju najboljim hrvatskim sportašem svih vremena - a simbolično, njegov život se ugasio točno 30 godina nakon posljednje velike osvojene titule, i to one profesionalnog svjetskog prvaka 1978. godine u Milanu.
Parlov, Imoćanin rođen u Splitu 1948. godine, svoju je sportsku karijeru započeo u Puli 1964. godine. Prvi je boksač bivše Jugoslavije koji se okitio olimpijskim zlatom, i to na XX. Igrama u Münchenu 1972., a dvije godine kasnije i naslovom amaterskog prvaka svijeta u Havani.
Do te 1974. godine, kada je već imao desetogodišnji boksački staž, nanizao je 214 mečeva s impresivnim omjerom: 190 pobjeda, 20 poraza i četiri remija. U sportskim analima ostat će upisano i to da je Mate po nečemu bio uspješniji čak i od Casiusa Claya iliti Muhammada Alija, u riznici svojih medalja ima jednu izuzetno važnu, koju Muhammad Ali nema, što ljudi koji pomnije ne prate boks i ne znaju.
Clay je prije 1974. godine otišao u profesionalce, a prvi put je baš 1974. godine uvedeno Svjetsko prvenstvo u amaterskom boksu. U jednom od najljepših svojih mečeva u povijesti, protiv Carilla na Kubi, dok je u prvom redu sjedio predsjednik Fidel Castro, Mate je pobijedio domaćina i postao svjetski amaterski prvak.
Osvajanje naslova svjetskog amaterskog prvaka na Kubi za Parlova je bila velika prekretnica u boksačkoj karijeri. Pod paskom menadžera Borisa Kramarsicha iz Trsta Mate je zašao u svijet boksačkih profesionalaca u kojem je bio jednako briljantan i kao amater. Naslov europskog profesionalnog prvaka osvojio je 1976., a svjetskom se titulom okrunio 1978. u Milanu.
U karijeri amaterskog boksača osvojio je i dvije europske krune u poluteškoj kategoriji, u Madridu 1971. i u Beogradu 1973. godine. Pet puta je bio prvak Balkana. U godini kad je postao amaterski prvak svijeta, 1974., proglašen je najboljim sportašem Balkana. Te i tri godine ranije izabran je i za najboljeg sportaša Jugoslavije. Bio je osmerostruki prvak bivše države, četiri puta u srednjoj i četiri u poluteškoj kategoriji. Dva puta je osvajao Zlatnu rukavicu.
Njegova riznica trofeja ispunjena je i brojnim drugim odličjima i priznanjima.
Prvi naslov prvaka bivše Jugoslavije osvojio je 1967. godine, trijumfiravši u srednjoj kategoriji. Te je godine u Budimpešti osvojio turnir Olimpijske nade, pobijedivši nekoliko tada poznatih boksača. Bio je to početak Matinog strelovitog uspona.
Već 1968., na Olimpijskim igrama u Meksiku, bio je nadomak medalji, no zbog umora i iscrpljenosti od duge vožnje te želučanih problema izgubio je od Engleza Krisa Finegana. Na Europskom prvenstvu u Bukureštu 1969. godine 21-godišnji Parlov je izgubio finale od Tarasenka iz SSSR-a i osvojio srebru medalju.
Nakon što je početkom 1971. iz srednje prešao u polutešku kategoriju, na amaterskom EP-u u Madridu odmah je zabljesnuo u novoj kategoriji i osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe. Pobijedio je redom Robertsa (Wales), Meteljeva (SSSR), Gortata (Poljska) i u završnom obračunu Zahzea (DR Njemačka). Na Olimpijske igre u Münchenu Parlov je iz Pule ispraćen transparentom"Mato, donesi nam olimpijsko zlato". I bi zlato.
Medalju je osigurao nakon što mu je Argentinac Migel Angel Cuello predao četvrtfinalni meč bez borbe. Nakon što je u polufinalu pobijedio Poljaka Januša Gortata, antologijski dio povijesti pulskog, istarskog i hrvatskog sporta trajno je zabilježen 11. rujna 1972. godine točno u 22.35 sati. Borba između Parlova i izdržljivog Kubanca Gilberta Carilla, njegovog petog protivnika na olimpijskom turniru, prekinuta je nakon dvije minute i 39 sekundi druge runde. Mate je postao olimpijski pobjednik!
Na povratku iz Münchena Mati je nakon Madrida priređen i drugi doček za pamćenje, kako i priliči, u drevnoj Areni. Dok je Pula slavila Matino prvo olimpijsko zlato u bivšoj državi, Parlov je pred sobom već imao novi izazov i ostvariv cilj - svjetsku titulu. Europsku i olimpijsku najsjajniju kolajnu već je imao oko vrata. No, prije napada na svjetsku titulu, Mate je 1973. treći put nastupio na prvenstvu Starog kontinenta. Nakon srebra iz Bukurešta 1969. u srednjoj i zlata iz Madrida 1971. u poluteškoj kategoriji, na red je došao EP u Beogradu.
Iako je bio branitelj naslova europskog prvaka, u Beogradu ždrijeb nije bio naklonjen Mati. U prva dva meča eliminirao je Škota Imrija i Engleza Najta, a presudan je bio polufinalni dvoboj protiv Karatajeva iz SSSR-a. Prvu rundu Mate je okončao s prednošću, no Parlov i Karatajev su se nakon samo 23 sekunde borbe u drugoj rundi slučajno sudarili glavama.
Obojici su pukle arkade, a meč je prekinut. Zahvaljujući tome što je svih pet sudaca prvu rundu bodovalo za njega, Parlov je dobio priliku obraniti prvi amaterski europski naslov.
U finalu se opet namjerio na Poljaka Januša Gortata, kojeg je već bio pobijedio na europskim prvenstvima u Bukureštu '69. i Madridu '71. te u olimpijskom polufinalu u MĂĽnchenu 1972. godine. Iako je Mate boksao hendikepiran zbog ozlijeđene arkade, Gortat se borio pošteno. Odlukom sudaca Parlov je pobijedio na bodove (5:0) i tako četvrti put na velikim natjecanjima deklasirao Poljaka. "Slijede pripreme za Havanu", poručio je Mate nakon osvojenog drugog europskog zlata.
Težak ždrijeb zadesio je Parlova i u Havani 1974., na prvom svjetskom prvenstvu.
Za prvog protivnika imao je snažnog Rumunja Konstantina Dafinoua, a potom domaćeg predstavnika Gilberta Carilla,
kojeg je pobijedio u olimpijskom finalu '72. U bespoštednoj borbi sudac je u tri runde dvaput brojao Parlovu, Carillu tri puta. Mate je i tu borbu završio razbijenom arkadom, ali opet i kao pobjednik. Istočni Nijemac Zahze, kojeg je također prethodno bio pobijedio, i to u svom prvom europskom amaterskom finalu '71. u Madridu, bio je Matin sljedeći protivnik. Odluka sudaca bila je jednoglasna - Parlov je u finalu SP-a, a protivnik je Katajev (SSSR). U trećoj rundi sudac je prekinuo neravnopravnu borbu. Parlov je dva europska naslova (uz jedno izgubljeno finale u Bukureštu '69.) i olimpijsko zlato okrunio prvom titulom svjetskog prvaka! Uslijedio je još jedan spektakularan doček i Matina odluka - prelazak u profesionalne vode, budući da u amaterskom boksu više nije imao što osvojiti.
Prvi cilj u svijetu profesionalnog boksa bio mu je europska titula. Nakon što je na meč pristao službeni protivnik Domenico Adinolfi, borba je zakazana za 10. srpnja 1976. u Beogradu. U bespoštednom okršaju Talijan je Parlova u jednom trenutku udario u koljeno. Mate je dočekao pravi trenutak i u jedanaestoj minuti borbe zadao mu strahovit udarac. Sudac u ringu najprije je brojao, a potom prekinuo neravnopravnu borbu. Tako je Mate nakon 12 godina bavljenja boksom došao do prve profesionalne titule.
Pod pritiskom europske boksačke federacije Parlov je potom morao pristati na revanš s Adinolfijem u Rimu.
No, nekoliko dana prije zakazanog susreta, Talijan se povukao. Uslijedile su Matine obrane titule prvaka Europe, najprije s Aldom Traversarom (Italija), pa s Franciscom Fiolom (Španjolska) i Haroldom Skogom (Norveška). Nakon tri obrane titule europskog prvaka, na red su došle pripreme za uspon na svjetski tron.
Za protivnika mu je najprije određen Joe Conte (Engleska), no budući da se on ozlijedio, meč je otkazan, a za novog protivnika Mati bio je "delegiran" Argentinac Miguel Angel Cuello koji se u četvrtfinalnom dvoboju Olimpijskih igara u Münchenu nije pojavio u ringu. Cuello je neko vrijeme odgađao susret, no napokon je bilo odlučeno da se meč mora održati 7. siječnja 1978. godine u Milanu. Cuello se bahatio izjavama, no Parlov se na to nije osvrtao. Nakon osam napornih rundi, Mate je u devetoj snažnim udarcem oborio vidljivo iscrpljenog Cuella. Svijet je dobio novog svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji, jedinstvenog i neponovljivog Matu Tea Parlova.
Nakon osvajanja svjetske titule u profesionalnom boksu, tijekom 1978. boksao je još tri meča. U Sarajevu je pobijedio Tonyja Greena, a u Beogradu je 17. lipnja te godine protiv Johna Conteha pobjedom prvi put (o)branio titulu svjetskog profesionalnog prvaka. Nakon što je u prosincu na Siciliji izgubio od Marvina Johnsona, prešao je u lako-tešku kategoriju. Tri meča boksao je 1979. godine; u Njemačkoj je u srpnju pobijedio Joea Mayea, u rujnu u Goriziji Tonyja Mundinea, a potom je u prosincu na splitskim Gripama remizirao s Marvinom Camelom. Nakon poraza u revanšu 31. ožujka 1980. godine, Parlov je prestao boksati. Od ringa se oprostio nakon petnaest godina bavljenja "plemenitom vještinom".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
