(Arhiva Glasa Istre)
Marko Čalić neće ovog ljeta nastupiti na Olimpijskim igrama u Parizu. Nije se uspio pulski boksač 2012. godine plasirati na najveću sportsku manifestaciju kojoj je domaćin bio London, četiri godine kasnije "zapeo" je i na putu za Rio de Janeiro, a niti treći pokušaj da "čekira" olimpijsku vizu nije se pokazao sretnim za Čalića.
Imao je za to čak tri prilike, ali nakon što ga je lani na Europskim igrama u Krakowu svladao Irac Jack Marley, a u ožujku ove godine na prvom kvalifikacijskom turniru u talijanskom Busto Arsiziju Grk Vangelis Nanitzanian, na drugom kvalifikacijskom turniru kojem je domaćin bio Bangkok, previsokom se preprekom pokazao Loren Alfonso Dominguez, rođeni Kubanac koji brani boje Azerbajdžana.
Dao je 36-godišnji Čalić sve od sebe i na pristupu mu se apsolutno ništa ne može prigovoriti, ali njegov devet godina mlađi protivnik jednostavno je pokazao više i potpuno zasluženo ostao u igri za Pariz.
U meču u kojem nije bilo brojanja Dominguez je sve tri runde riješio u svoju korist, a najviše je pokazao u drugoj rundi koju je sudac iz Šri Lanke bodovao s 10:8. Na kraju je naturalizirani Azer slavio jednoglasnom odlukom sudaca od kojih su mu četvorica dala prednost 30:27, a peti 30:26 i još ga dvije pobjede dijele od plasmana na Olimpijske igre.
Dominguez ima broncu s Olimpijskih igara u Tokiju u poluteškoj kategoriji, zlato i srebro u cruiser kategoriji sa svjetskih smotri u Beogradu 2021. godine i Taškentu 2023. godine te broncu u teškoj kategoriji s ovogodišnjeg Europskog prvenstva u Beogradu, a svoju kvalitetu potvrdio je i u ringu postavljenom u glavnom gradu Tajlanda.
Premda je Čalić od prvog zvuka gonga zauzeo njegovu sredinu, išao prema naprijed i diktirao tempo borbe, njegovog protivnika to nije previše uzbuđivalo. Potpuno opušten, Dominguez bi spuštenih ruku čekao da Čalić povuče prvi potez, a potom bi eskivirao njegove udarce i munjevito uzvraćao.
Riješio je na taj način u svoju korist prvu rundu, nakon čega je i u drugoj naizgled bio u podređenom položaju, no to je bio samo privid, jer čim bi ga Čalić pokušao ugroziti, "eksplodirao" bi s dobrim kombinacijama i širokim repertoarom udaraca. Enormno brz, precizno i snažno bi pogodio iskusnog Puljanina te potom pobjegao prije nego bi ga ovaj uspio ugroziti ili stjerati uz konopce.
Dugih ruku i sjajne tehnike, pravi izdanak kubanske škole boksa, Dominguez se u nekim trenucima činio neuhvatljivim poput sjene i kad je po okončanju druge runde krenuo prema svom kutu, Čalićev govor tijela i mahanje glavom jasno su izražavali frustraciju činjenicom da svi njegovi pokušaji da se nametne u ovoj borbi, nisu urodili plodom.
Svjestan je bio Čalić kako mu u trećoj rundi jedino prekid donosi pobjedu i krenuo je po njega, ali samouvjereni Dominguez s i dalje spuštenim gardom mu praktički nije dopustio da mu se ozbiljnije približi.
Znalački je bježao po ringu, čuvao stečenu prednost i pritom nastavio skupljati poene munjevitim kontrama te na kraju svoju briljantnu tehničku i taktičku predstavu okončao zasluženom pobjedom.