VAPI ZA OBNOVOM
ZAPUŠTENE I RUINIRANE VALKANE Jedni su za koncesiju, drugi žele da Grad uredi pulsko kupalište
Tamo negdje polovicom šezdesetih pa nadalje ulaz na kupalište Valkane se naplaćivao. A tako je, sjetit će se mnogi, bilo i ranih osamdesetih. Prisjeća se toga keramičarka Jadranka Ostić koju smo jučer zatekli na sunčanim Valkanama u igri s unučicom.
- Nije to bilo skupo, mi klinci smo se tu kupali. Tad je bilo urednije nego danas jer kad platiš, ne želiš da ti netko baca koru od banane. Kad je sve besplatno, onda se ljudi ponašaju kao da to ne vrijedi ništa, kaže Ostić dok razgovaramo o tome bi li Valkane trebalo dati u dugoročnu koncesiju investitoru koji bi ulagao i brinuo o izgledu kupališta ili bi to trebao učiniti Grad novcem poreznih obveznika, eventualno europskih fondova.
Vlada anarhija
Danas zapušteno i ruinirano, kupalište vapi za obnovom, a logično je da bi onaj tko bi eventualno želio uložiti vlastiti novac, očekivao i nekakav prihod, zaradu. Dok se lome koplja između gradske vlasti i aktivista o tome treba li dati plaže, pa tako i Valkane, u dugoročnu koncesiju, s druge strane stoji činjenica da je nekadašnje mondeno kupalište već desetljećima ruinirano. Bilo je, doduše, pokušaja davanja u koncesiju koji nisu realizirani, nakon čega se ulagalo samo u ono nužno: obnovljen je mol i djelomično uređene kabine na kojima nedostaju vrata, pa zapravo nisu ni privedene svrsi.
Betonirano šetalište uz more puno je rupa i neravnina, na dijelovima šljunčanih plaža nalaze se odlomljeni komadi betona, trampolini s malih molova odavno su uklonjeni. Svuda prljavština. Kafić koji se nalazi pored kabina, uz samo more, zatvoren je, a uz zdanje se nalazi "skladište": plastične ležaljke, komadi šperploče, prevrnuta stolica. Terasa kafića zatvorena je prozirnim najlonom iza kojeg naziremo kaos: gomilu razbacanih stvari. Ispred objekta montirani su zahrđali nosači tendi. Sve to pridonosi općem lošem dojmu o Valkanama.
Ostić veli da je u kupalište ulagano prije Jugoslavije, kasnije je obnavljano, a danas je tu anarhija.
- Općenito, na javnim plažama koje su nekad bile uređene fali sve, od čistoće do tuševa i urbane opreme. Grad bi, kao vlasnik, trebao voditi računa o kupalištu: ako ga bude uredio vlastitim prihodima tada bi bila moguća i naplata ulaza, jasno, po popularnoj cijeni. Koncesija? Da, ukoliko bi koncesionar održavao i čistio područje, te postavio zahode, smatra Ostić.
Previše betona
Obitelj Nedeljković, Petar, Saša i njihov sinčić Sergej na Valkanama su svaki dan. Stanuju u blizini, ovdje šeću, lijepo im je, ali smatraju da bi možda uz more trebalo biti više hlada. Znači li to da treba postaviti suncobrane na plaže, zanima nas. Možda, kažu.
- Ovo ne liči ni na što. Neuređeno je, fali reda. Potrebno je sanirati građevinski dio kupališta, kaže Petar. Saša dodaje da bi pješčano igralište trebalo biti uređenije i bogatije, s više sadržaja.
- Super je što tu možeš sjesti i popiti kavu, ali bi moglo izgledati kulturnije, uz zadržavanje prirodnog izgleda, kaže Saša, a Petar se nadovezuje: "Ničeg prirodnog nema u prljavštini." Obitelj daje negativnu ocjenu cjelokupnoj vizuri Valkana, za koje smatraju da bi mogle biti predivne kad bi se uredile.
Osim njih, tu svakodnevno dolaze vrtićka djeca, umirovljenici, ali i šetači koje su izmamili sunčano vrijeme i ugodna temperatura. Saša se protivi koncesiji:"Ako smo imali novca za sve silne kružne tokove, koji su super, onda Grad može urediti i Valkane. Petar misli suprotno:"Ja sam za koncesiju. Ne vjerujem Gradu. Mislim da je koncesija bolje rješenje nego da stoji ovako 30 godina".
Giulia i Evelino Pastrovicchio, koje zatičemo na klupici iznad velikog mola, kažu da ovdje nisu često, ali primjećuju da bi trebalo postaviti više klupica. "Plaža mi je užasna, previše je betona i nema lijepih ulaza u more", iskreno će Giulia. Po njihovom mišljenju, treba urediti okoliš, posaditi još biljki, postaviti suncobrane i kabine za presvlačenje. Evelino bi radije da Grad uredi plažu svojim novcem nego da se posegne za koncesijama koje su "malo škakljive". Nedostaje još koji bar, eventualno restoran, smatra.
Sve se vidi
Iznad mola i pješčanog odbojkaškog igrališta nalazi se dječje igralište i kafić u kojem Puljani rado provode vrijeme. Na pitanje o kupalištu, konobarica je zavrtjela glavom: "Nemam što komentirati, sve se vidi."
- Zašto Grad ništa ne napravi? Zašto ne počiste malo, nekad su to radili. Ja moram svako jutro čistiti smeće. Trebalo bi obogatiti dječje igralište. Jedna ljuljačka u križ, a milijun djece, kaže. Zapravo, dvije ljuljačke, klackalica i tobogan, da budemo precizni. A fali i parkić za najmlađu djecu, s mini igralima, dodaje jedna mlada majka. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
