Područje Muzila jedna je od zona koje su u proteklom periodu bile u sustavu kontroliranog korištenja s utvrđenom posebnom namjenom, odnosno jedna je to od bivših vojnih zona. Krajem prosinca 1991. godine bivša JNA definitivno je napustila Pulu, a odmah potom na područje Muzila ušla je Hrvatska vojska. Zadnji je to dio povijesti Muzila kao strogo vojne zone stare više od 150 godina, sve do konačnog odlaska vojske s tog područja 2007. godine. Od tada pa sve do danas to je područje od čak 170 hektara prepušteno devastaciji i propadanju.

Iako ogromnog potencijala, na kojeg svako malo netko baci oko, očito je to prevelik zalogaj, zbog čega privođenje nekakvoj namjeni niti nakon gotovo dva desetljeća nije na vidiku. Međutim, nije da se o tome ne razmišlja. Jer da se sada redom pitaju Puljani što bi htjeli imati na tom prostoru, od sto ljudi bilo bi - stotinu mišljenja. Potencijal je ogroman, ali i potrebna ulaganja.

Valja naglasiti da je većinski vlasnik zemljišta Republika Hrvatska, a manjim dijelom Grad Pula. Međutim, upravo je Grad dosad osmišljavao različite načine valorizacije. Ali, eto, sve bezuspješno! Naručeno je i nekoliko studija razvoja tog područja, od kojih je najopsežnija Prostorno-programska studija koju je za Grad Pulu izradio studio 3LHD iz Zagreba. Svega godinu ranije Studiju valorizacije graditeljske baštine potpisuju Barbara Belić Raunić i Vedrana Perić. Osim njih, elaborat je izradila i Pulska grupa, ali je on plaćen, kako navode, "samodoprinosom"…

Lokacija za koju projektanti kažu da ima najveći potencijal

I dok se u studiji autorica Belić Raunić i Perić, u suradnji s Arheološkim muzejom Istre, više daje naglasak vrijednim dijelovima baštine na Muzilu i njihovoj zaštiti, elaborat Pulske grupe imao je za cilj provjeriti potencijal područja i označiti lokacije koje se mogu neposredno koristiti, poput igrališta i javnih površina, te objekte koji se mogu, uz minimalna ulaganja, osposobiti za korištenje, poput kuhinje, menze, restorana ili spavaonica. Kako kažu, taj je materijal potreban i da bi građani na javnim raspravama o Muzilu imali uvid u stanje te podatke o toj relativno nepoznatoj lokaciji, jer su se rasprave uglavnom vodile bez poznavanja situacije na Muzilu.

Razni profili stručnjaka koji su činili njihov radni tim proučavali su Muzil iz pozicije vlastite struke i stvorili bazu podataka koja je za cilj imala, kako kažu, upoznavanje lokacije i njenu moguću prenamjenu za opću dobrobit građana Pule.

I tako dolazimo do najopsežnijeg rada, onog studija 3LHD. U samom uvodu oni navode da "zbog nemogućnosti pravog razvoja i zauzetosti mnogih dijelova, pulska obala konstantno čeka razvoj".

- Pula je mjesto zaustavljenog razvoja i zamrznute sadašnjosti čiji su glavni prostorni i prirodni resursi "konstantno zauzeti" za sve aktivnosti osim za pravi i puni mediteranski gradski život. To je grad iz kojeg se vojska kontinuirano povlači, demilitarizacija Pulskog zaljeva traje već 20 godina, ali u vojnim zonama Muzil, Katarina i drugima ne razvija se urbana niti komercijalna prenamjena. Taj je resurs možda i najvredniji, međutim, sam centar, njegova obala i te bivše vojne zone i utvrde veliki su i mogući "novi početak" grada Pule, piše 3LHD.

Dodaju da kvalitetnim adaptacijama kulturne baštine, uz prirodnu datost, prekrasnu prirodnu i urbanu obalu, ove donedavno zatvorene zone postaju najvrjedniji prostorni resurs grada.

- Jedna od takvih točaka s grandioznom utvrdom Marie Louise upravo je zapadni ulaz u pulsku luku - poluotok Muzil koji bi mogao prerasti u slobodnu zonu, najatraktivniji javni park u kojem se na održiv način isprepliću javni sadržaji, ekološki parkovi, umjetnost, sport, turizam i ugostiteljstvo.

Kako naglašavaju, ovom prostorno programskom studijom želi se postići optimalan odnos između izgradnje i prirodnog okruženja, uzimajući u obzir lokalne karakteristike kulturnog identiteta i arhitektonskog nasljeđa.

Ulazne smjernice za izradu studije bile su 2.500 kreveta, golf igralište i marina. Osnovni prostorni koncept Parka Muzil je da se fokusiraju i grupiraju novi sadržaji oko postojećih povijesnih objekata i sadržaja, pa bi se formirale i razvijale zona Fižela, zona plato Smokvica, zona tvrđave Marie Louise i zona tvrđave Muzil. Ostalo bi bile zelene zone. Od javnih sadržaja bili bi tu sportska luka, botanički vrt, utvrda Marie Louise i plaža u Dolini suza.

Na Fiželi su predvidjeli radionice, jedriličarski klub, trgovine, restorane, galerije pa čak i prostore sveučilišta i lučicu sa 120 vezova. Uz tu zonu bio bi botanički vrt. Tvrđava Marie Louise bila bi prostor muzeja i hotel s 275 soba i 550 kreveta. Iznad plaže u Dolini suza bili bi konjički centar i uzletište balona, a tvrđava Muzil bila bi u funkciji golf kuće s trgovinama, tu bi bio i restoran kao i hotel Muzil kapaciteta 225 soba i 450 kreveta. Tu bi se formirale i dvije zone stambene gradnje. U zoni Smokvica, odnosno na ravnom platou ispod 40 metara visoke litice s pogledom na Brijune, smatraju da bi se idealno mogla smjestiti gradska marina s 380 vezova, a na taj prostor bi se vezali javni sadržaji poput akvarija, trgovina, kina, restorana, caffe barova i velikog aquaparka te sportskih terena. Tu bi i opet bio hotel s 270 hotelskih soba odnosno 540 kreveta, a ostalo bi bio stambeni dio. Za ovu lokaciju kažu da ima i najveći potencijal.

Kako navode, po preporuci programa Brijuni Rivijera, od cijelog područja Muzila 25 hektara odvojilo bi se za turizam (s ukupno 2.500 kreveta), a 70 hektara za golf igrališta te marinu s 500 vezova.

Ovaj plan ipak nije zaživio. No, kakva korist od planova koji se skupo plaćaju, a ne realiziraju, upitali smo Grad Pulu.

- Po napuštanju lokaliteta od strane vojske tijekom izrade GUP-a Grada Pule (Odluke iz 2008., 2009., 2010. godine) u cilju analize postojećeg stanja, Grad Pula je pokrenuo pripremne aktivnosti radi valorizacije krajobraznih vrijednosti u odnosu na specifičnost reljefa i postojeću vegetaciju, kao i graditeljskih vrijednosti u odnosu na činjenicu da su na ovoj lokaciji smješteni vrijedni objekti graditeljskog naslijeđa koji su kao takvi verificirani dokumentima prostornog uređenja, a pojedini i upisani u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Tom su prigodom izrađene Studija valorizacije krajobraznog prostora Muzil (Studio Kappo d.o.o. Rovinj), Studija valorizacije graditeljske baštine (Upravni odjel za prostorno uređenje u suradnji s Konzervatorskim odjelom iz Pule), kao i Elaborat arheološkog rekognosciranja (Arheološki muzej iz Pule), odgovorili su uvodno iz Grada Pule.

Dodaju kako su podaci iz navedenih stručnih separata bili ulazni pokazatelji za daljnju urbanističku razradu u sklopu Prostorno programske osnove Muzil koja je izrađena od strane Studija 3LHD iz Zagreba.

- Zaključkom Gradskog vijeća Grada Pule iz ožujka 2012. godine iz tog su elaborata preuzete smjernice kao podloga za daljnja urbanistička promišljanja i detaljnije razrade ovoga područja kroz izradu prostornih planova. Elaborat koji je izrađen od strane Pulske grupe izrađen je na njihovu inicijativu u sklopu provedene radionice u suradnji s Arhitektonskim fakultetom iz Zagreba. Za spomenuti je, također, i recentno proveden projekt Urbane obnove Pule u sklopu kojeg je razmatrana, između ostalog, i lokacija Muzil. Cilj projekta je potaknuti novo promišljanje potencijala i ograničenja urbane obnove te pokazati kako ona ima svoju snažnu gospodarsku, okolišnu i ljudsku dimenziju. Istodobno, cilj je ponuditi rješenja u odnosu na institucionalna i implementacijska rješenja urbane obnove, ističu iz Grada Pule.

S obzirom na činjenicu da je Muzil u gotovo 100-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske za sve daljnje odgovore, kao i sudbinu ovog prostora, odnosno za informacije o stavljanju prostora u funkciju, iz Grada su nas uputili da se obratimo tvrtki Brijuni Rivijera. U dopisu koji smo toj tvrtki uputili zatražili smo odgovore na pitanja o daljnjim mogućim koracima za valorizaciju područja Muzila, ali odgovor još nismo dobili.

Stoga valja podsjetiti da je Muzil posljednji put bio u žiži interesa 2020. godine. Projekti, za koje je tadašnji gradonačelnik Boris Miletić govorio da od 2018. imaju potpisane sporazume za pokretanje procedura, a to su Hidrobaza, Muzil i Saccorgiana, vrijedni gotovo 3 milijarde kuna, postali su predmetom političkog prepucavanja. I to baš u trenutku kad se čekalo da država raspiše još jedan u nizu međunarodnih poziva za potencijalne ulagače, ali ništa nije realizirano.

Međutim, kamen spoticanja bila je Hidrobaza. I dok je tadašnji gradonačelnik isticao da je krivo nadležno ministarstvo, jer čekaju s objavom natječaja, tadašnji ministar državne imovine Mario Banožić rekao je da upravo pulska vlast opstruira te projekte. Naime, nadležno ministarstvo inzistiralo je na izmjeni natječajnih uvjeta za Hidrobazu na način da se koncesija za pravo građenja, umjesto ranije dogovorenih 50 godina produlji na 99 godina te da gradska plaža na tom dijelu Pule bude dio natječaja, s čim se Grad nije složio. Ministar je rekao da se upravo to sugeriralo Gradu Puli, pojašnjavajući "da se isključivanjem mogućnosti koncesije na pomorskom dobru kao sastavnom dijelu turističko-ugostiteljske ponude na kopnenom dijelu umanjuje atraktivnost cijelog projekta".

- Ako investitor želi graditi hotel, naravno da želi imati i dio plaže zbog atraktivnosti objekta te investitorima treba nešto ponuditi da bi investirali, a ne oduzimati, tvrdio je tada ministar Banožić.

Povezane vijesti

• DAROVI MINISTRA GORANA MARIĆA Puli Muzil, Saccorgiana i Hidrobaza, Balama pet tvrđava
• Boris Miletić oštro odgovorio ministru državne imovine Mariju Banožiću I POZVAO GA U PULU
• MEĐUNARODNI STRUČNJACI: Muzil za građane, Hidrobaza za turizam