Pulska kina mijenjala su imena i lokacije usporedo s promjenama država u ovom gradu. Jedno od nekad brojnih kina srećom preživjelo je sve brodolome privatizacije, pa u kinu Valli i današnje mlade generacije mogu gledati recentne filmove na velikom platnu

Svaka generacija Puležana ima svoja kina, svoje filmove i svoje uspomene. Kina su se u Puli mijenjala kao što su se mijenjali stanovnici i države, pa i češće od toga. Sto godina za povijest je treptaj oka, a za ljudski vijek četiri generacije. U slučaju Pule i četiri države.

Da ne zalazimo u "prethistoriju" - austrijsko doba - još uvijek ima živućih ljudi koje se prisjećaju kina u vrijeme Italije na Giardinima gdje su postojala tri veća kina u koje se moglo smjestiti preko tisuću posjetitelja. Pored toga bilo je i još nekoliko kina u Ulici Sergijevaca, još od doba Austrije. Publike nije nedostajalo jer je broj stanovnika bio veći nego danas, a među njima najveći broj vojnika koji su tražili zabavu.

Mnoge Puljane uspomene vežu uz najveće kino koje se u vrijeme Austrije zvalo Nazionale, u vrijeme Jugoslavije kino Beograd, da bi kasnije još dva puta promijenilo ime u kino Divić grad i kino Pula. Na koncu ga je pomela pošast privatizacije i pretvorila u tužno parkiralište. Sjećamo se veličine ove kino sale zajedno s velikih holom opločanog mramorom.

Danas kockarnica

Na Giardinima je djelovao i manje kino Impero, kasnije nazvano Partizan da bi ga zatim zadesila sudbina kockarnice. Jedino kino koje je imalo istu djelatnost do današnjih dana je na sreću obnovljeno kino Valli, nekad kino Zagreb, a prije toga Umberto. Zahvaljujući njemu, a prije pojave Cinestara Puljani su mogli na velikom platnu i dalje gledati recentne filmove.

U blizini amfiteatra bilo je još jedno malo kino - Arena, koje će se poslijeratne generacije sjećati po imenu Istra kao kino na kraju grada. U kinu Istra prikazivali su se filmovi B produkcije, borilačke i erotske tematike, što je pogodovalo brojnim vojnicima koji su četvrtkom imali izlaz u grad.

Na facebook stranici iz prošlosti Pule zanimljiv je komentar ispod fotke bivšeg malog kina Partizan gdje su se vrtile matineje, ujutro u 10 sati. "Najbolje su bile posjećene kada je kod Subotičke bila lektira," piše autor posta. Markiranje nije bilo rijetko niti kod drugih profesora i iz drugih srednjih škola.

Na pulska kina podsjeća pjesma Atomskog skloništa: "Jedna mala kino sala iz našeg djetinjstva. Parter ima, balkon ima, a na njima. Pletenice, školske kute, traperice voljene djevojčice, mnoge drage prijatelje i mangupe, siledžije.

Prisjetiti se kina zadnjih 40 godina nije moguće bez prisjećanja na glavnog kino operatera Guerina Rina Zubana kao i Biserke Zuban koja je nevjerojatnom spretnošću i brzinom prodavala bombone, a kasnije i ulaznice za kino. Obiteljsku je tradiciju nastavio i njihov sin Robert koji je od malih nogu bio u projekcijskoj sobi uz tatu. Roditelji su odavno u zasluženoj mirovini, ali je Robert i dalje kinooperater u kinu Valli.

Nedavno sam razgovarala sa Sergiom Scomersichem (85), rođenim 1934. godine u Puli gdje i danas živi. Scomersich se sjeća kina Pistola kako su zvali kino Savoja koje je djelovalo na mjestu gdje je poslije rata bila Narodna tehnika - na uglu Ulice Serijevaca i Uspona. Premda je ovo kino bilo najmanje u gradu privlačilo je njega i brojnu djecu koja su voljela gledati vesterne. I cijena ulaznica je bila pristupačna. U vrijeme prije Drugog svjetskog rata prikazivali su se i filmovi u kazalištu - Politeami Ciscutti, ali samo za punoljetne. Jednom prilikom stariji brat je malog Sergia prošvercao na leđima ispod kaputa, u za njega "zabranjeno" kino. Gledali su film o španjolskoj koridi s puno krvi. "Mjesec dana sam sanjao te strašne scene krvi," prisjeća se Sergio. Sjeća se on i talijanskih filmova s Puljankom Alidom Valli i s Amadeom Nazzari te mnogim drugim glumcima. Tempi passati.   Svaka generacija ima svoje uspomene koje ljubomorno čuva.

Povezane vijesti

• Zgrada ljekarne na Giardinima ponovno je ekskluzivna
• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Laginjina i Giardini zatvoreni od 17 sati