Gradsko kupalište Stoja bilo je u vrijeme svog nastanka najmodernije, najljepše, najluksuznije i najkomotnije pulsko kupalište. Na možda ne toliko atraktivnim stijenama netko se odlučio sagraditi mol za skakanje u more, ravnu betonsku površinu za ugodno sunčanje, mnogo kabina za smještaj osobnih predmeta i presvlačenje, tuševe, prostranu terasu za još malo sunčanja, a cjelodnevno druženje uz piknik i briškulu ugodnim je činio i lijepi, mirisni šumarak odmah iza objekata.

Podignuta je rotonda za večernji ples, a nisu izostajali niti ugostiteljski objekti. Na samom početku poluotoka nalazi se kućica za naplatu ulaznica, a široki dio šume omeđen je ogradom i u sastavu je kupališta. S arhitektonske strane, kompleks se smatra vrijednim djelom moderne arhitekture talijanske škole tridesetih godina 20. stoljeća. Djelo pulskoga arhitekta Enrica Trolisa (1907.-1978.), kupalište ima prostrano sunčalište koje čini središnji dio, os kompleksa, a iznad njega dominira elegantna polukružna terasa postavljena na dva stupa.

Bilo je to u subotu, 18. srpnja 1936. kada je moderni kupališni kompleks svečano otvoren za Puljane. Nakon blagoslova novih ambijenata, piše pulski dnevni list Corriere Istriano, masa ljudi sjatila se da bi provela topao ljetni dan i uživala u "novom, pristojnom javnom kupališnom kompleksu, koji se odlično slaže sa svim higijensko-zdravstvenim, moralnim i potrebama javnog ugođaja". Ljetnom linijom broj 5 pulskog autobusnog prijevoznika Grattoni građani Pule mogli su od Giardina (Largo Oberdan) preko Valkana stići do kupališta. Danas tom trasom ide Pulaprometova linija broj 1.

Zanimljivost je tadašnji „kućni red“ kupališta, kojega je u potpunosti prenio pulski dnevni list. Ovdje ćemo navesti neka od zanimljivijih pravila kojih su se posjetitelji trebali pridržavati: bio je zabranjen ulazak vozilima na prostoru kupališta (danas je šumarak preplavljen parkiranim automobilima, a pristup ulaz vozilima se naplaćuje); kupači smiju koristiti kupalište isključivo u kupaćem kostimu, dok je kupanje u „gaćicama“ zabranjeno; zabranjeno je presvlačenje izvan kabina, postavljanje šatora unutar prostora kupališta, a otpad treba odlagati u za to predviđene kontejnere; djeca ispod deset godina života ne smiju dolaziti na kupalište bez pratnje odraslih osoba; zabranjeno je dovođenje pasa, konja ili drugih životinja; zabranjeno je remećenje mira u bilo kakvom obliku; zabranjen je prelazak linije plutača na moru.

Povijest ovoga vrijednog lokaliteta ispričao nam je i Vladimir Načinović, koji od rođenja živi unutar prostora kupališta Stoja. Njegov je otac bio legendarni Giovanni, Nini, marljivi spasilac i čuvar kompleksa od početaka rada kupališta do svoje smrti 1983. godine. Vladimir nam je ispričao da je Nini počeo raditi na Stoji 1933. godine, dakle neki oblik kupališta je morao postojati i prije inauguracije modernog kompleksa. Sin je naslijedio očevu brigu o kupalištu Stoja, ali dvije ruke ne mogu spriječiti propadanje objekata i neminovnu borbu protoka vremena, puhanja vjetra i nagrizanja slane vode krhkih zdanja.

Međutim, tijekom 1990-ih godina, bilo je intervencija; ličenja zidova lijepim, živopisnim bojama, a nakratko su reaktivirani kavana i disko klub. Danas susjedni autokamp radi kako radi, dok je terasa iznad kabina kupališta Stoja obnovljena, ali samo da se ne bi urušila. Nadamo se očuvanju oaze za odmor mnogih Puljana, kao i, ukoliko prilike dozvole, vrijedne arhitektonske baštine.

Povezane vijesti

• Saniraju se kabine na Valkanama, Stoja i dalje u oronulom ruhu
• OSTAJE DERUTNO DO DALJNJEGA: Izrazito loše stanje zgrade na kupalištu Stoja, sanirali krov, stepenice i stupove
• Predavanje Antona Percana i sjećanja Vladimira Načinovića: NOSTALGIJA ZA STOJOM I ŽALJENJE ZBOG DEVASTACIJE VALOVINA