ISTRAŽIVANJE DUGO 30 GODINA
Što je sve otkrio naš novinar Paulo Gregorović o građevinama na Muzilu: OPOVRGNUT MIT O TUNELIMA, ALI OTKRIVENE DRUGE PRIČE
Obišao sam sve podzemne hodnike, oni nisu spojeni i nisu dio veće cjeline i nema govora da ispod mora vode sve do Brijuna, kaže Gregorović. Stepenice je zamijetio u gustoj šumi Muzila, a najviše su ga zaintrigirale one na Fiželi ogromnih dimenzija, 11 puta 12 metara, koje su, kaže, vjerojatno služile kao gledalište kazališta s obzirom da je svaka duga impresivnih 70 centimetara. Odmah do njih pronašao je ukopano naselje koje je arhitekt Attilio Krizmanić u knjigama opisao kao - devet skladišta
Snimio Paulo Gregorović
O Muzilu se oduvijek puno pričalo, ali u biti o njemu se ne zna puno. Uvijek je bilo više govora o tome što s Muzilom učiniti: hoće li tamo biti golf tereni, hoteli, sadržaji za građane, više ili manje jasne vizije o tome što s tim vrijednim područjem, nego o njegovom samom obilježju, što se sve tamo krije, odnosno nalazi.
O nepoznatim građevinama na Muzilu naš je novinar Paulo Gregorović i održao vrlo sadržajno i zanimljivo predavanje u Mjesnom odboru Stoja u organizaciji Istarskog povijesnog društva.
Na iznenađujuće dobro posjećenom predavanju - prostor Mjesnog odbora bio je ispunjen do posljednjeg mjesta - Gregorović je, premda po struci nije povjesničar već strastveni zaljubljenik u zavičajnu povijest koju godinama proučava, govorio o građevinama na tom području koje je istražio u posljednjih 30-ak godina.
Njegovo proučavanje odvijalo se terenskim radom - koje je počelo odlaskom JNA iz Pule, a nastavilo se za služenja vojnog roka na Muzilu, zatim dugim, čestim obilascima svih bivših vojnih područja južne Istre, obilaskom nekoliko takvih lokaliteta u zapadnoj Europi te komparativnim proučavanjem brojne stručne literature.
No, u svim tim publikacijama, ta je povijest, što se tiče samoga Muzila, predstavljena samo djelomično: nisu niti navedene sve važnije građevine, a kamoli analizirane.
Gregorović je odmah istaknuo da na predavanju predstavlja samo manji dio nepoznatih građevina. Želi da njegova saznanja budu od pomoći arheolozima, konzervatorima i povjesničarima, s kojima je i do sada surađivao po toj temi.
Paulo Gregorović
Pregledom 22 podzemna objekta i tunela opovrgnuo je mit da se tunelima s Muzila može stići sve do Brijuna, a o čemu postoje priče valjda otkako je Muzila, i koje su generacije i generacije slušale tijekom djetinjstva.
- Obišao sam sve podzemne hodnike, oni nisu spojeni i nisu dio veće cjeline i nema govora da ispod mora vode sve do Brijuna, kazao je Gregorović ističući da je važnije govoriti o onome što na Muzilu ima, negoli nagađati o onome čega nema.
- Ispod guste šume i trnja postoje tri lokaliteta na kojima smatram da se nalaze dvije građevine iz doba Histra i jedna iz vremena Rimskog Carstva – ostaci antičke vile rustike, rekao je.
Govorio je i o tome da je do tih spoznaja došao proučavajući radove Klare Buršić Matijašić, De Franceschija, ali i ostalih autora koje su mu preporučili u knjižnici Arheološkog muzeja Istre.
Stepenice je zamijetio diljem gustih šuma na Muzilu, a najviše su ga zaintrigirale one na Fiželi ogromnih dimenzija, 11 puta 12 metara, koje su vjerojatno služile kao gledalište kazališta s obzirom da je svaka stepenica dugačka impresivnih 70 centimetra. Odmah do njih pronašao je i ukopano naselje, veli, koje je arhitekt i urbanist Attilio Krizmanić u knjigama opisao kao devet skladišta. Dodao je da su skladišta pretvorena u stambene objekte te da ih ima devet u samo jednoj ulici, a ima nekoliko ulica s kućicama skrivenim ispod razine tla ili iza visokih nasipa, prekrivenim gustim trnjem i šumom.
Naveo je i da su istraživači i arheolozi u publikacijama spomenuli tek nekoliko nepoznatih građevina s Muzila jer nisu imali mogućnost, bez vojne pratnje, slobodno šetati onuda i to proučavati, a što je Gregorović učinio dok je bio u vojsci.
Pronašao je i 400 metara dugačku, djelomično fortificiranu građevinu s ogromnim položajima topova iz doba Kraljevine Italije, ali i objekte protuzračne obrane građene u vrijeme nacističke okupacije Pule koji nisu opisani u niti jednoj knjizi. Kao zanimljivost je istaknuo da su vojske na Muzilu puno roštiljale, a o čemu svjedoči sedam pronađenih kamina, a nakon ručka i bildali mišiće, što dokazuju brojni pronađeni utezi ručne izrade.
Smatra da je na Muzilu najzanimljiviji ukopani objekt iz doba JNA, koji je odmah nakon izgradnje 1950-ih godina opremljen britanskom vojnom opremom.
- Objekt je sličan onome na šišanskoj Svetici i nalazi se u dubini tla, kao osam katova stambene zgrade, kazao je.
Danas, na dan ovoga predavanja, na Muzilu je barem stotinjak turista, poručeno je iz publike predavaču, a Gregorović je odgovorio da je interesantno vidjeti tko to dolazi na Muzil.
- Ljeti se najčešće mogu susresti obitelji ili parovi iz Slovenije, ali i iz svih zemalja njemačkog govornog područja. Izvan turističke sezone dolaze posjetitelji iz dalekih krajeva. Ovog proljeća sreo sam, usred muzilskih šuma, turistkinju koja je doputovala iz Tajvana, a s njom putuje dečko iz Australije. U Puli su odabrali Muzil kao mjesto koje žele vidjeti, ispričao je Gregorović te dodao da Muzil nije poput šetnice na Lungomaru gdje se susreću stotine ljudi, a tek rijetki stanu popričati. "Na Muzilu se svi pozdravljaju, a mnogi stranci razgovaraju o viđenom", zaključio je. Vezano uz priču da je ovo područje još uvijek minirano, kazao je da redovito susreće srne, veprove i zečeve koji su "živi i zdravi" i nisu "na ražnju" zbog aktivacije minsko-eksplozivnih sredstava.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
