Ilustracija (S. JEŽINA)
Nema dosta profesionalnih ljudi u našoj branši i zato također nismo dovoljno plaćeni. Kao domicilni radnik nemam ni obrok ni smještaj besplatno, dobijemo samo marendu. Nemamo ni putne troškove. U Austriji ću također raditi šest dana u tjednu, ali su smještaj i hrana besplatni, kaže 25-godišnja Mila koja se sprema za prvu sezonu u Austriji
I zadnjim sezoncima na Jadranu istječu radni ugovori, a mnogi, posebno mlađi, već se pakiraju za odlazak na rad u zimske turističke centre po Europi, najviše u Austriji i Italiji. Posao nađu preko prijatelja, rodbine ili agencija. Mila, 25-godišnja konobarica iz Istre, koja već deset godina radi kod istog hotelijera, u svom gradu, pravoj turističkoj meki, kaže da joj je prijatelj prenio samo lijepa iskustva iz Austrije, dao broj agencije, odmah su je kontaktirali i našli posao. Svoju prvu sezonu u inozemstvu odradit će u hotelu u poznatom austrijskom skijalištu. Misli da je tamo puno organiziranije i da su bolje plaćeni. - Lakše mi je tako raditi, volim znati što treba raditi i da me plate za to, kaže. Mila zrači optimizmom, o svom poslu govori s ljubavlju.
Desetljećima ugovori na određeno
- Vrlo sam komunikativna, pozitivnog stava, volim razgovarati, upoznavati nove ljude, volim ljude. Vuče me i da bolje naučim njemački jezik, steknem nova iskustva u svom poslu. U turizmu sam od svoje 14. godine, od srednjoškolske prakse, tada sam se pokazala i zadržali su me. Uvijek u istom hotelu i još uvijek sam sezonac jer kod nas ne postoje ugovori za stalno. Dobijem ugovor na šest mjeseci, iako radimo cijelu godinu, nakon što zatvore jedan hotel premjeste nas u drugi koji radi zimi. Znam gospođu koja skoro 35 godina radi na određeno, stalno nam aneksima produžuju ugovore, priča Mila.
Iako se poslodavci hvale podizanjem plaća u turizmu, kaže da to i nije tako.
- Ljudi su nezadovoljni plaćama, poslodavci puno traže, a malo daju. To govorim za nas iz branše, ne za one koji dođu iz druge profesije. Nema dosta profesionalnih ljudi u našoj branši i zato također nismo dovoljno plaćeni. Više privatnici dižu plaće, nego kompanije. Kao domicilni radnik nemam ni obrok ni smještaj besplatno, mi dobijemo samo marendu. Nemamo ni putne troškove. U Austriji ću također raditi šest dana u tjednu, ali su smještaj i hrana besplatni. Djevojka koja je tamo radila kaže mi da je smještaj super, da imamo podno grijanje, da baš brinu o ljudima koji dolaze raditi izvana. Nadam se boljim uvjetima rada, govori Mila.
Najveći je problem kod nas, smatra, što su plaće niske, a standard visok. Ono što zaradi u Austriji nada se većinu uštedjeti. Tamo ostaje pet mjeseci, a 1. svibnja opet je na svom starom radnom mjestu u rodnom gradu. Opet sa sezonskim ugovorom.
Ivan, njezin vršnjak iz Gračišća, kuhar po profesiji, nakon ljetne sezone koju je odradio također kod velikog hotelijera na obali, nedavno je potpisao ugovor na godinu dana s malim privatnikom u unutrašnjosti Istre. Nakon tri zimske i jedne ljetne sezone u Austriji, odlučio je prezimiti doma. Iako je tamo zarađivao dvostruko više za isti posao. (Duška PALIBRK)