KRISTIJAN MAMIĆ, MLADIĆ KOJI INSPIRIRA
Pulski ulični svirač, zagrebački arhitekt s diplomom, plivač i vizionar: "CIJELI SAM ŽIVOT SRETAN KAO INVALID"
Svjestan sam da mi ruka neće narasti preko noći. To ni ne prihvatiš, to si ti. To sam ja. To je moje tijelo i to je samo tijelo. Ako je čovjek u glavi čist onda je invaliditet ništa, kaže Kristijan
Kristijan Mamić sa svojim RAV-om (Snimio Danilo Memedović)
Zvuk je magičan - ugodan, meditativan, totalno drugačiji od već sezonski predvidljivog i izlizanog repertoara uličnih svirača. Instrument je neobičan. Zove se RAV. Izgleda poput velikog laganog woka s poklopcem koji proizvodi hipnotizirajuću melodiju. Zvukove neobičnog naizgled udaraljkaškog instrumenta proizvodi rukama, odnosno jednom rukom i drugim batom koji je zamjena za ruku koju Zagrepčanin Kristijan Mamić - nema.
Objašnjava mi: "Ovo je predivan instrument, vrlo ambijentalan. To je mehanički i limeni bubanj".
On nije jedan u nizu sezonskih svirača na pulskim ulicama. Arhitekt je koji to radi iz gušta - voli glazbu i zanimljive su mu reakcije ljudi i interakcija zvuka s ljudima u prostoru. Kristijan kaže da "nema ruku" i s tom nerazvijenom rukom bavi se projektiranjem, sviranjem, a iza sebe, sa svega 27 godina, ima impresivnu plivačku karijeru.
- Rodio sam se bez desne podlaktice jer se pupčana vrpca omotala oko nje dok sam bio u maminom trbuhu. Imam teoriju da je mama voljela plesati dok je bila trudna i onda se sve zapetljalo, šali se teorijom koju, veli, majka nikad nije čula i možda je sada prvi put pročita u našem listu.
Obitelj mu je oduvijek bila velika podrška, ona ga je pratila i odgojila, dok ga je plivanje izgradilo.
- To mi je kao osobi s invaliditetom puno pomoglo. Sport je najbolji, plivanje pogotovo, priča Kristijan koji je bio u plivačkoj paraolimpijskoj reprezentaciji, te se 14 godina aktivno bavio plivanjem tijekom čitave osnovne i srednje škole. Njegova je disciplina bila prsno plivanje. S njom je otišao i obišao svjetska prvenstva. U jednom trenutku plivanje ga je jako definiralo te je njime prevladao hendikep. U Zagrebu je u Plivačkom klubu Natator Ane Sršen plivao s raznoraznim osobama s invaliditetom. "Svaki dan dolaziš na trening s drugim osobama s invaliditetom i normalno ti je onda prihvatiti sebe. Ako treniraš svaki dan, plivanje je kao vojska. Kroz cijeli život osoba s invaliditetom ima vremena da se prihvati, a s plivanjem to ide eksponencijalno", objašnjava.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
