- Predivni ljudi s dobrom voljom koji znaju pod kakvim vodstvom živimo, umorni od pandemije i zbog apstrakcije ove katastrofe pohrlili su u stampedu bez oklijevanja u Banovinu. Bili smo tamo dva dana i obišli konvojem sa šest prepunih kombija iz "Rojca" skoro sva mjesta pogođena potresom. Pričali smo sa seljacima, s onima koji rade na terenu, s volonterima. Mi smo grupa građana, nismo udruga, nismo ništa. U našem žaru i pod zakletvom da ćemo pomoć dostaviti na ruke potrebitim, bilo je jako teško naći kome je dati. Počela je kalvarija. Napravili smo 120 - 130 kilometara i nismo uspjeli naći gdje i kome to uručiti. Ljudi masovno dobivaju pomoć. Skladišta su prepuna hranom, grijalicama… Neka nemaju više mjesta pa se potrepštine drže na kiši. Mnoge će biti bačene u smeće ili završiti na crnom tržištu. Svaka pa i najmanja škola u najdaljem mjestu preuređena je u skladište i ima svega, ima previše, još uvijek pod snažnim dojmom priča Puljanin Boris Stermotić.

Javnosti je poznat kao osnivač i glavni instruktor prve hrvatske škole preživljavanja Extremesurvive, istaknuti humanitarac. U tome nije bio sam. Pomagali su Ivana Stermotić, Saša i Amira Radola, Srđan Kolić, Miroslav Radovčić, Mauro Benazić, Jurgen Krach, Boris Kapuralin, Robert i Antonijo Šterpin, Manuel Angelini, Elvis Malagić i Dražen Šulc. 

Za mjesec dana kreću

Stermotić kaže da konvoj opet kreće za mjesec dana i da će se akcija zvati "pomoć na ruke". Pravilo akcije će biti pakirana kutija sa osnovnim životnim namirnicama i kovertom s novcima. Kutija "porodica porodici" će se pakirati, zatvarati, numerirati i dati na ruke.

"Slikat ćemo uručenje i porodica će se moći natrag javiti porodici koja je poslala. Uručiti ćemo samo porodicama i žiteljima koji se nalaze van asfalta, na prašnjavim cestama. Ni jedna na asfaltu neće dobiti jer se događa fenomen pretjeranog uručivanja i nultog uručivanja", napominje da kuće uz cestu često dobivaju pomoć i više puta na dan od savjesnih građana koji kruže vozilima.

"Kad smo išli vidjeli smo na asfaltu obitelj u šatoru. To ti odmah izazove empatiju. Pružili smo im pomoć. Nakon nas još par njih je stalo kod istih. Što će ti ljudi napraviti s tim stvarima? Prodavati ili baciti u smeće. Zato treba pomoć, ali za mjesec dana", njegov je uvid s terena.

Zbog dislociranosti se nerijetko događa da pokoji starčić nije dobio paket pomoći jer se nalazi u zaseoku van ceste.

"On ne želi napustiti svoj dom i ići u organiziran smještaj, ali to je za shvatiti jer kad nemaš ništa, za ono malo što imaš ti se grčevito držiš", veli uz opasku da su to rijetko nastanjena područja, bez djece u selima ili maksimalno s dvoje djece. Tako da su ti zaseoci osuđeni na propast. 

Ni prije nisu imali

- Prikupljanje gledanosti u medijima i histerična ludovanja na internetu “ljudi nemaju za jesti” čisti su kretenizam. Ti ljudi i prije nisu imali za jesti jer to je jako siromašan kraj, prvo uništen od rata a onda od ove usr… Vlade, njihovog, ali i našeg nemara, kaže. I ti su ljudi razočarani. "Vidjeli smo četiri povorke od Vlade. Seljaci su im pokazivali srednji prst. To je bio pozdrav Vladi". Kaže da je nevjerojatan humanitarni zanos koji je koronu potisnuo u drugi plan. U menzama nitko ne nosi maske.

"U početku smo se šakom pozdravljali, nakon toga bi se zagrlili jer čovjek ima potrebu za ljudskošću i govorili "je… koronu". Riskiramo. Ali nema druge. Tragedija u tragediji", kaže. Još su u Puli preko volontera nabavili 10 tisuća maskica koje su odnijeli u sisačku bolnicu, a ostatak podijelili po putu.

"Svi imaju hrane. Problem je organizirati dostave. Kompletan je kaos. Mislim da je Crveni križ malo zakazao, ali nije u potpunosti krivica jer se nikad tako nešto nije dogodilo u Hrvatskoj, brdo njih ti želi slati pomoć, tako da je Crveni križ kolabirao, smatra Stermotić.

Kao i uvijek ispada da su panika i kriza prilika za profiterstvo. Tako neki iskorištavaju ovu situaciju pa stavljaju ceduljice po benzinskim stanicama i drugdje te mole za hranu. Na kraju se ispostavi da oni sve skladište u svojim garažama. Primjećuje da su dio doniranih kamp kućica stare kućice za otpad koji prokišnjavaju.

"Na žalost imam osjećaj da se netko pod okriljem dobročinstva želi riješiti krame".

- Ljudi su mi pokazali što im dostavlja Crveni križ i to je sramotno. Radi se o malim kutijama koje su dobili nakon više dana, a unutra su potrepštine jedva za jednoga.

"Ako želiš pomoći ne nosi potrepštine u raznorazna skladišta već se smiri, duboko udahni i posjeti Banovinu za koji mjesec kada će nažalost mnogi zaboraviti na njih kao što smo to napravili i do sada. I da, dostavi pomoć direktno na ruke u zaseoke daleko od asfaltiranih cesta. I samo jedan paket ili novčanica uručeni gdje treba, napravit će više od svih donacija i skladišta koja čekaju na nepoštenu i nemoguću podjelu", poručuje.

Za kraj priča zanimljiv moment, a to je da su se svi mostovi pomaknuli.

Crta ide po cesti i na mostu je ta crta pomaknuta za 10 centimetara. Potres je sve pomaknuo.

"Crta je pomaknuta u svemu. Organizirat ćemo se sami", tako bi se trebala zvati cijela akcija.

Povezane vijesti

• Prikupljen novac za Đanijevu operaciju!
• Svoju kosu nesebično donirale 24 žene i djevojke
• "Ulica" pomaže školi, boćarima i 3-godišnjoj Evi Simonović