Pulski srednjoškolci, iako su mahom zadovoljni odnosom u obitelji i školskim okruženjem te imaju visoke planove za budućnost kao i podršku prijatelja, istovremeno bilježe i visoku razinu anksioznosti. No, kada je riječ o vršnjačkom nasilju, ogroman postotak svjedočio mu je u posljednjih mjesec dana. Zabrinjavajuće veliki broj adolescenata konzumira alkohol, ulazi u seksualne odnose, a ni marihuana im nije strana. Sve je to točno u postocima u utorak prezentirano na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Puli.
Studiju je proveo i prezentirao tim znanstvenica objedinjenih u Laboratoriju za prevencijska istraživanja s edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba - doc.dr.sc. Miranda Novak, voditeljica projekta, prof.dr.sc. Martina Ferić i doc.dr.sc. Josipa Mihić u suradnji s izv.prof.dr.sc. Mirjanom Radetić-Paić, koordinatoricom za istraživanja u Puli.
Žele na fakultet
U projektu je sudjelovalo 704 učenika u dobi od 14 do 19 godina (prosječna dob 16,31 godina, od čega 39 posto mladića i 61 posto djevojaka ) iz devet pulskih srednjih škola, rečeno je jučer na izuzetno zanimljivoj i važnoj studiji koja je pratila razvoj adolescenata u Puli.
Kada je riječ o školskom okruženju, čak 70 posto mladih ima visoke aspiracije za budućnost i planira upisati fakultet ili neku visoku školu. Iznenađuje da je privrženost školi niska - više od 55 posto učenika uglavnom ne voli ići u školu i misli da je sadržaj većine predmeta nezanimljiv. Povjerenje u prijatelje je jako visoko. Oko 85 posto mladih navodi da imaju prijatelje s kojima mogu razgovarati i koji im pružaju podršku kada im je teško. Podrška roditelja/drugih odraslih je, iz perspektive mladih, također visoko procijenjena. Stupnjem bliskosti u obitelji zadovoljno je oko 78 posto mladih, a obiteljskom komunikacijom njih nešto manje od 73 posto.
U odnosu na rizična ponašanja, podaci pokazuju kako je 13,6 posto mladih markiralo dva ili više dana na mjesečnoj razini. Vršnjačko nasilje je relativno visoko prisutno te zabrinjavajuće visokih 35,7 posto mladih izvještava da je barem jednom ili više puta svjedočilo vršnjačkom nasilju u zadnja četiri tjedna, dok je nimalo zanemarivih 17,9 posto i samo bilo žrtvom vršnjačkog nasilja u zadnja četiri tjedna. Fizičko nasilje u partnerskoj vezi doživljava 9,2 posto mladih te su mladići ti koji češće izvještavaju o doživljenom nasilju. Što se tiče rizičnog seksualnog ponašanja, 24,1 posto mladih imalo je iskustvo oralnog spolnog odnosa, 26,4 spolni odnos, a 9,7 posto navodi da su to iskusili prije svoje 14. godine. Mladi vole igrati i jednokratne srećke (15,4 posto njih igralo ih je u zadnja 3 mjeseca) te loto listića (13,2 posto u zadnja 3 mjeseca).
Najčešće konzumiraju alkohol. Njih 62,8 posto konzumiralo ga je u zadnjih 30 dana. U zadnjih tjedan dana alkohol je pilo 28,4 posto ispitanika. I mladići i djevojke jednako često ispijaju alkohol. Marihuana je drugo sredstvo ovisnosti koje mladi najčešće konzumiraju u Puli. Njih 18,9 posto koristilo ju je barem jednom u zadnjih 30 dana, dok ju je 9,2 konzumiralo jednom tjedno ili češće.
Pokušaj suicida
Mentalno zdravlje pulskih adolescenata je tužno i bezvoljno. Tijekom zadnja dva tjedna tako se osjećalo više od 30 posto mladih, njih 16,6 je barem jednom u životu ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu, 9,9 je izradilo plan suicida te njih 5 posto kaže da je pokušalo suicid. Više od 30 posto ispitanih mladih izvještava o ozbiljnim simptomima anksioznosti, a njih oko 20 posto ima ozbiljne znakove depresivne simptomatologije i stresa. Važno je napomenuti da ovi postoci nemaju kliničku značajnost i nikako ne sugeriraju da bi se tom dijelu populacije mogao dijagnosticirati poremećaj, ali svakako upućuju na to da je za ovaj dio populacije nužna intervencija i posebna pažnja.
Razvod roditelja doživjelo je 21,3 posto ispitanih adolescenata. U odnosu na svakodnevne stresne događaje posebno se izdvajaju poteškoće u odnosu s vršnjacima (44 posto uzorka), teškoće u odnosima s profesorima (37 posto), prekid veze (oko 36 posto) i nesuglasice s roditeljima (36 posto).
Stručnjaci su zaključili da je neophodno raditi na školskom okruženju, istovremeno na kompetencijama nastavnika i učenika, te je neophodno sustavno ulaganje u socijalno-emocionalni razvoj.