DIGITALNI NOMADI
Puljanka Katarina Buić Bestulić "Zahvaljući tehnologiji uspjeli SMO U PULU DOVESTI 1.500 LJUDI IZ CIJELOG SVIJETA"
Sve se odvija u Istarskom narodnom kazalištu i Domu hrvatskih branitelja gdje se do 20. srpnja održavaju brojni seminari i radionice uz sudjelovanje svjetski poznatih predavača na temu osobnog i poslovnog razvoja. Radi se o ljudima koji imaju takvu vrstu posla da mogu mjesec dana provesti negdje drugdje. Od informatičara, ljudi koji se bave digitalnim marketingom, osobnim razvojem, raznih coacheva pa sve do onih koji se bave energetskim liječenjem
Zamislite da radite posao kada vi poželite. To ne znači da ne radite, nego da radite ali od kuće, na plaži ili beach baru na Mallorci ili pak nešto bliže, u Premanturi? Svatko je barem jednom u životu pomislio kako bi bilo lijepo imati posao u kojem nema ranog dizanja i odlaska na posao i dolaska kući nakon osam sati rada. Stabilan posao je sigurnost, no svi katkad maštamo o tome da promijenimo posao, unesemo se šefu u lice i kažemo mu što mislimo o njemu, damo otkaz i odemo na putovanje oko svijeta.
Danas, za razliku od takvih maštanja prije dva desetljeća, ovaj scenarij i nije toliko neizvediv. Dovoljan je laptop i Wi-Fi, hrabrost i volja za avanturom i možete postati freelancer. Onda u to još uključite i putovanja u daleke zemlje, nemate nadređene koji odlučuju o svakodnevnim projektima, u pidžami koja može biti svakodnevno odijelo i plaža ili kafić kao mjesto rada. Iako na prvu sve navedeno djeluje nemoguće (a neki bi rekli i neozbiljno), ovaj način rada naziva se digitalno nomadstvo i već je godinama prisutan u svijetu.
Odabrana Pula
Hrvatska postaje popularna destinacija ne samo za turiste već i ove suvremene hi-tech nomade. Ispravak. Ne postaje, već je postala i to baš Pula u kojoj se trenutno održava Mindvalley kampus koji okuplja oko 1.000 digitalnih nomada iz čak 70-ak zemalja svijeta. Organizator je svjetski poznata edukacijsko-tehnološka kompanija koja se bavi online edukacijom, a polaznicima kampusa omogućavaju razmjenu ideja o globalnom poslovanju te upoznavanje s poduzetničkim strategijama uspjeha. Sve se odvija na dvije lokacije - u Istarskom narodnom kazalištu i Domu hrvatskih branitelja, gdje se do 20. srpnja održavaju brojni seminari i radionice uz sudjelovanje svjetski poznatih predavača na temu osobnog i poslovnog razvoja. Mindvalley City Campus prvi put je održan 2017. godine u Barceloni, lani su bili u Tallinnu, a u velikoj konkurenciji za ovu godinu odabrana je Pula. A sve je krenulo kada je Puljanka Katarina Bulić Bestulić nakon Tallina i Barcelone poželjela da se akademija održi u Puli. Snimila je filmić o Puli, napravila prezentaciju, poslala i nakon sedam mjeseci napornog rada, evo ih, tu su dio Pule na mjesec dana. Već ostavljaju traga. Na Trgu Kralja Tomislava napravili su mural čime su oplemenili pročelje derutne zgrade, u pripremi je i oslikavanje osnovne škole Veruda, a vjerojatno će nas još ugodno iznenađivati i iduća dva tjedna.
Prava milenijalka
Katarina od koje je krenula čitava priča koja se trenutno događa u Puli je prava milenijalka. Energična, ugodna 38-godišnjakinja dio je generacije koja je odrasla u doba prije interneta i tehnologije, a istovremeno je iskoristila suvremene tehnologije za osobni razvoj. Ona je dio generacije koja posjeduje aplikaciju za sve što im treba u životu i imaju mnogo samopouzdanja, što im omogućuje da ono što je prethodnim generacijama x i baby boomersima bilo nemoguće, njima postaje moguće. I to je Katarina. Što na umu to na drumu, putem tehnologije. Ugodna, brza, odvjetnica koja svoj ured ima u laptopu, majka dviju curica. Između obitelji i karijere uspijeva organizirati događaj velikih razmjera na kojem bi joj pozavidjele mnoge tvrtke koje se bave time. I sve sama.
- Što je Mindvalley akademija. Tko je pohađa?
- Mindvalley spaja. To su digitalni nomadi. Radi se o ljudima koji imaju takvu vrstu posla koji im dozvoljava da mjesec dana provedu negdje drugdje. Tu ima od informatičara, ljudi koji se bave digitalnim marketingom, osobnim razvojem u smislu raznih coacheva pa sve do onih koji se bave raznim vrstama energetskih izliječenja. Svaki čovjek ima tri nivoa, duhovni, intelektualni i tjelesni, stoga je i program raznolik za svaki taj segment. Recimo ono što je kod nas new age u Americi je već ustaljena praksa. Mnoštvo je zanimljivih predavača, poput Nizozemca Vernea Harnisha koji, primjerice, predaje kako se razvijati unutar tvrtke. Kako sa jednog stupnja razvoja tvrtke doći na drugi, pa na treći. Od jednog zaposlenog na dva, tri. Kako da napraviš tim. Kako da saznaš ono što želiš raditi i ti unovčiš i razviješ biznis. Ima puno seminara koji se bave dobrom organizacijom. Dakle, našao si svrhu, znaš što ćeš raditi i što želiš raditi. Međutim imaš djecu, obitelj, posao koji voliš stoga su tu i seminari kako sve to uskladiti i ubaciti zdrav način života. Stoga ima seminara fitnessa, welnessa, yoge…Naš stroj koji treba puno raditi treba biti zdrav. I tu je izuzetno važna ta komponenta o zdravoj prehrani i kretanju. Tu se može naći skup ili kolaž predavanja iz svih tih polja. Volim digitalni marketing. Sviđaju mi se oni koji rade na tome kako što bolje definirati svoju životnu svrhu kroz poslovni uspjeh. Vjerujem, da je u radu spas. I kada čovjek puno radi zadovoljan je. Onda je sretan. Svatko tko radi nešto što ne voli ili ne želi i koji u tome nije ispunjen i gleda raditi što manje, naizgled je sretan, kao malo se troše, no po mom mišljenju ti ljudi su najnesretniji te imaju najviše vremena raditi neke spačke. Da bi čovjek bio ostvaren mora kvalitetno i puno raditi i biti sretan i ispunjen s time.
Velika potpora grada
- Na neki si način utjelovljenje Mindvalleyja. Odvjetnica, majka dvoje djece koja puno radi i to ono što voli. Uspjela si ogromnu i organizacijski iznimno zahtjevnu manifestaciju, kao što je Mindvalley dovesti u Pulu. Kako uspijevaš uskladiti privatni i poslovni život?
-Moj suprug i ja s obitelji smo bili na tim događanjima u Tallinu i Barceloni, jer imam tu sreću da mi to posao dozvoljava. Ispravit ću se i kazati da sam se potrudila da imam takav posao koji mi to dozvoljava, jer mislim da si svaka osoba to može složiti. Htjela bih da svaki čovjek pokuša osvijestiti da smo zapravo slobodni i da svojim izborima možemo napraviti što bolje. Primjerice, odvjetništvo je jedan jako racionalni posao, ali ako sam to uspjela preseliti u digitalnu sferu i prilagoditi sebi, onda mislim da nema posla koji se ne bi mogao tako nekako omekšati i kompletno ga prilagoditi sebi. To ne znači da se radi manje, već se radi zabavnije.
- Kako si odvjetništvo preselila u digitalnu sferu?
- Prestala sam imati klijente za koje moram ići na sud. Imam klijente i firme po cijelom svijetu. Ekspert sam za europsko pravo te im radim tailor made ugovore koje mogu obavljati preko kompjutera.
- To je bio tvoj odabir ili se slučajno dogodilo?
- Da. Sve u mom životu je moj odabir.
- Čini mi se da koristiš najbolje od trenutka u kojem živimo?
- Da, jer ne znam drukčije. Radim puno i stalno sam dostupna, ni u jednom trenutku se ne osjećam robom svoga posla. Posao mi je sredstvo putem kojeg ispoljavam svoju ambiciju, svoje kompetencije. Uživam i zarađujem na tome i to mi, uostalom, omogućava lifestyle koji želim da tu i tamo otputujemo. Loše sam se osjećala da samo mi putujemo, vraćamo se kući i prepričavamo. Pomislila sam da bih htjela da se osjeti duh takvog nekog događaja u mom gradu. Napravila sam cijeli plan, gdje bi, što i kako to bilo i iz Mindvalleyja su to prihvatili. Potom je grad Pula i sve institucije kojima sam se obratila dale veliku podršku i povjerenje na kojem sam neizmjerno zahvalna. Bez povjerenja ništa se ne može ostvariti. I ta potpora – Grada, TZ-a, arheološkog muzeja, puno znači. Iako, nitko nije znao što će se desiti pokazalo se da imaju razumijevanja za novitete. I pulski gradonačelnik upriličio je prijem u gradskoj palači za direktora tvrtke, globalno poznatog Vishena Lakhiania, njegove djelatnice i mog muža i mene. Nakon toga smo Vishena i ekipu odveli u jedan od najboljih pulskih restorana gdje su se, naravno, oduševili našom hranom. Cijelo vrijeme u razgovoru s ljudima čujemo kako su oduševljeni Pulom. Sve im je super od hrane sa tržnice do mentaliteta, sve! Čak su neki rekli kako to da još nisu čuli za tako dobro lokaciju.
Dovesti svijet u Pulu
- Ovo je neka nova branša. Novi vid poslovanja
-Ja i suprug osnovali smo tvrtku Global education shapers gdje bi se bavili istim takvim stvarima ovdje. Dakle, svijet bismo doveli u Pulu, to bi bila naša krilatica. Nakon ovog projekta bio bi to kao neki lokalni regionalni Mindwalley na naš način.
- Kada sam te prvi put srela s takvim si oduševljenjem govorila da smo u toj prekrasnoj Areni. Dok razgovaramo usput si komentirala kako je predivna ova Ribarska koliba. Jedna si od rijetkih ljudi koja je oduševljena mjestom u kojem živi, što je potpuna suprotnost od našeg mentaliteta koji se najčešće vodi onom „trava je kod susjeda zelenija“. Ti, čini mi se, kažeš "trava je kod mene zelenija"?
- Rođena sam u Puli, odrasla sam u Rovinju, studirala sam u Italiji i tri sam godine živjela u Belgiji. Svojim vlastitim izborom vratila sam se u Pulu i nikada nisam požalila. Obožavam živjeti u Istri. Obožavam Šaine odakle je moj otac. Obožavam Rovinj gdje mi roditelji žive. Svaki put kad se vozim ovim cestama ja sam presretna. Nema tog New Yorka u koji, naravno, volim ići. Meni je tu raj na zemlji i tu živim vlastitim izborom. Htjela bih drugima pokazati način kako da se iskristaliziraju i dođu do nekih ideja za poslove, prebace se u modernije načina poslovanja, vide da je to moguće i da to ne radi nitko pametniji od njih. Nitko tko ima više novaca te da svatko tko se usudi uspjet će.
- Iz jedne male Pule, ispada da se danas može raditi sa cijelim svijetom.
- Pa da. Iz jednih Šaina možeš raditi sa cijelim svijetom. Meni je tu najljepše. Divni su mi ljudi. Volim vrtić u koji mi idu djeca. Volim moju butigu…
- Odakle taj optimizam koji je u nekoj koliziji s našim mentalitetom i ljudima. Neobično je u današnje vrijeme čuti nekoga tko je zadovoljan baš sa svime.
- Ako kreneš od toga da ćeš promijeniti svijet onda shvatiš da si premali i da ne možeš. To ljude ubije, povuku se i kažu, ja ne mogu ništa. Po mom mišljenju, svatko mijenja svijet na način da mijenja svoj mikrosvijet. Ako ti radiš najbolje što možeš, ako radiš na tome da svaki dan pola sata čitaš i učiš, ako radiš na tome da nađeš svoju pravu poslovnu svrhu, onda moraš uspjeti. Jer kroz ostvarenje poslovne svrhe, svaka osoba, od domaćice, elektromehaničara ..baš svaka ako si definira ono što želi ostaviti tom svijetu kroz posao, onda će biti sretna. Ako shvatiš što je tvoja svrha i koji je tvoj životni poziv onda ti ništa ne smeta. U suprotnom kada ne znaš što ti je poziv i labav si, e onda ti je uvijek netko drugi kriv, država, grad, susjed…
Nužno umrežavanje
- Koji je tvoj životni poziv?
- Imam organizacijske sposobnosti, ali se ne volim eksponirati. Ako si u nekom leadershipu u organizaciji uvijek isplivaš. Skrivala sam se jedno vrijeme. Moj poziv je da pomognem što više mladih start upova kako bi ljudi uspjeli, internacionalizirali se, digitalizirali se i pokazali prema vani. Zato smo otvorili Global edication shapers kako bi znalce privukli ovdje, pomogli domaćima, da Pula bude jedan hub gdje će se razmjenjivati znanja.
- Pula kao inkubator znanja?
- Da, jer je prekrasno ovdje kada dođeš izvana. A našim je ljudima apsolutno potrebno druženje, umrežavanje, jer je katkad negdje otići preskupo, a kada to bude kod nas onda neće biti troškova putovanja.
- Je li to prilika ili neko novi moment koji bi Pulu mogao izvući. Grad, nažalost, doživljava transformaciju kroz neku ružnu priču. Pritom si spomenula umrežavanje i da su potrebni ljudi izvana. Podsjetilo me to na Pulu jer je baš ta razmjena ljudi izvana utkana u tkivo Pule u kojem su se oduvijek ljudi izmjenjivali kroz brodogradilište, vojsku. I često kažu da Pula ima taj neki varijabilni identitet koji je formiran na tim promjenama stanovništva, migracijama. S Uljanikom nestala je Pula. Opet je na nultoj točki. Možda je to neki novi moment za nekom novim formiranjem, stvaranjem nekog novog identiteta. Industrija i brodogradnja je prošlost, a postoji neka nova industrija koja je u nekom novom, digitalnom svijetu, i tu ste se vi pronašli.
- Apsolutno. To bi bilo ostvarenje sna. Imamo sve uvjete. Ljudi su super jer na jedan način imamo aroganciju, a s druge pretjeranu skromnost gdje ne vjerujemo sami sebi. Ne treba se bojati i misliti da je netko drugi bolji i tražiti ekspertizu od nekoga drugoga. Mi to možemo. Upravo se to uči na tim akademijama. Čovjek mora osvijestiti da je odgovaran za situacije u kojima se nalazi. Naravno, postoji sudbina. Ako si u jednoj situaciji i ne poduzimaš ništa i ne trudiš se, onda si odgovoran da se ta situacija ne mijenja.
- Može li čovjek, i kada se sudbina poigra s njime okrenuti priču?
- Naravno. Uvijek treba pokušati uzeti najbolje od svega.
- Pa recimo u Puli je to trenutno teško nakon toliko otkaza. Svi su apatični. Što napraviti?
- Početi raditi pomalo, istraživati, promatrati. Kao što to rade drugi ljudi na svijetu.
Ništa bez djece i tehnologije
-Sedam mjeseci si sve to pripremala, uz odvjetnički posao obitelj sa dvoje male djece. Kako funkcioniraš? Koliko spavaš?
- Ne funkcioniram, ako ne spavam. Otkad su djeca malo veća lakše je. Nemam tajnu. Gledam se naspavati, ne gledam televiziju jer nemam strpljenja, kao da imam neki ADHD moram nešto raditi. Pred spavanje pogledam neku odvjetnički seriju. Ili ja i muž gledamo svako svoju seriju na Netflixu. Nisam baš neka kuharica, skuham tu i tamo. Tu uskače baka servis. Moji imaju vrt u Šainima pa imamo domaću, popularno, organsku hranu. Organizacija mi je uvijek izazov, iako imam dojam da nisam dovoljno organizirana i više se toliko ne ubijam jer ne moram biti savršena. Gledamo puno vremena provesti sa djecom.
- Djeca su svugdje s vama. I sam Mindvalley je koncipiran obiteljski. Ima puno obitelji s djecom i programa za djecu.
- Bez djece ne idemo nigdje. One su prošle cijelu Europu. Bez djece mi ništa drugo nema smisla. Posao je životna svrha i ne možeš biti rob djece, ali oni su smisao života i njihova sreća je moja sreća.
- Savršeno si spojila obitelj i posao?
- Da, zahvalna sam novim tehnologijama. Da nema tog digitalnog načina poslovanja bilo bi jako teško, ako ne i nemoguće, ali to je prilika ne samo za mene, već za sve jer živimo u to doba. Eto, zahvaljujući tehnologiji uspjeli smo u Pulu dovesti 1500 ljudi iz cijelog svijeta. I neka mi netko kaže da je nešto nemoguće? U tu Pulu za koju govore da je tako brižna i jadna, a nije. Ljudi, samo otvorite oči.
- Što je ključ uspjeha. Koja je tvoja životna i poslovna filozofija.
- Ustrajnost i slijediti neku svoju strast. Trebaš naći ono u čemu si dobar i puno, puno raditi. Prilagoditi sve tako da kad radiš da si sretan i zadovoljan i nikad ne zanemariti svoju obitelj. Jer ako to izgubiš, onda ništa nema smisla.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
