PREDSJEDNIK NACIONALNE UDRUGE ZA FORTIFIKACIJE
Po Puli sa Zlatkom Devedžićem: Mnoga atomska skloništa ni ne primjećujemo, A SVAKODNEVNO PRELAZIMO PREKO NJIH
Glavni ulazi su često skriveni i nalaze se u zgradama ispod kojih su smještena skloništa. Evo ovdje vidimo dvije ventilacijske cijevi, što nam kaže da ovdje stane dvjesto ljudi. Ako je jedna cijev, znači da sklonište može primiti od 75 do stotinu ljudi, pojašnjava Devedžić, poznatiji pod nadimkom Bunkerman, koji desetljećima istražuje pulske fortifikacije
Zlatko Devedžić kraj sporednog ulaza i izlaza atomskog skloništa kod zgrade Croatia osiguranja (Snimio Danilo Memedović)
Aktualna ratna zbivanja u Ukrajini i nalog ruskog predsjednika Vladimira Putina da se u pripravnost stavi nuklearni arsenal, otvorila su pitanja iskoristivosti atomskih skloništa i na našem području. Iako još uvijek nema mjesta panici, potaknuti upitima građana brojni su hrvatski gradovi izašli u javnost s informacijama o raspoloživosti atomskih skloništa. To je nedavno učinio i pulski gradonačelnik Filip Zoričić, koji je izvijestio da Pula ima 23 tunelska i 36 atomskih skloništa, a od potonjih 34 su potpuno uređena i spremna za moguć prihvat ljudi.
Pancirno-hermetička vrata
O stanju i lokacijama pulskih atomskih skloništa razgovarali smo sa Zlatkom Devedžićem, predsjednikom Nacionalne udruge za fortifikacije Pula. Nekima poznatiji pod nadimkom Bunkerman, Devedžić već 50 godina samoinicijativno istražuje skrovita i zapuštena pulska skloništa, tunele i fortifikacije. I nama je otkrio neke već potpuno zaboravljene lokacije.
- Ne bih rekao da je točan podatak da u atomska skloništa u Puli stane šest tisuća ljudi, mislim da je broj ipak manji. Ali Pula je jedan od rijetkih gradova koji može smjestiti čitavo svoje stanovništvo u tunele, odnosno objekte pomoćne zaštite i atomska skloništa, koji se nazivaju objektima osnovne namjene, kaže Devedžić.
Možda je vrijeme da se mnoga zapuštena skloništa očiste i obnove (Snimio Danilo Memedović)
To potvrđuju i podaci iz stručnih izvora, prema kojima se u pulskim podzemnim objektima može skloniti oko 50 tisuća ljudi u slučaju zračnih napada ili drugih opasnosti, što je gotovo ekvivalentno broju stanovnika u Puli.
- Atomska skloništa, koja se u Puli nalaze gotovo na svakom koraku, najsigurnija su zaštita od radijacije. Imaju deblju strukturu betona i duboko su ukopana ispod zemlje. Svako od skloništa ima pancirno-hermetička vrata, a sva vrata u objektu su hermetizirana s gumenom brtvom kako unutra ne bi ušla radioaktivna prašina. Skloništa imaju i predprostor koji služi kao dekontaminacijska zona. Uz to, osim glavnog, takvo sklonište mora imati i rezervni ulaz i izlaz, kaže naš vodič.
Ulaz u tunel iznad Suda za koji se veže priča o nestanku dvojice dječaka 1966. (Snimio Danilo Memedović)
Dok nam pokazuje sporedan izlaz iz atomskog skloništa pokraj zgrade Croatia osiguranja, Devedžić kaže da velik broj ljudi svakodnevno prolazi i gazi po njemu, a rijetko ga tko primijeti.
- Glavni ulazi su često skriveni i nalaze se u zgradama ispod kojih su smještena skloništa. Evo ovdje vidimo dvije ventilacijske cijevi, što nam kaže da ovdje stane dvjesto ljudi. Ako je jedna cijev, znači da sklonište može primiti od 75 do stotinu ljudi, pojašnjava te dodaje da gradnja atomskog skloništa uvelike poskupljuje gradnju nebodera ili zgrade, zato ga većina zgrada niti nema.
Ručni generatori
Danas se uopće više ne grade, a najveći dio atomskih skloništa izgrađen je ili nadograđen za vrijeme Drugog svjetskog rata. Imaju ugrađene ventilacijske uređaje čiji je zadatak da, nakon što se sva vrata hermetički zatvore, zrak počne usisavati kroz specijalan sistem pročistača. Svako atomsko sklonište, naime, mora imati takav sustav zračenja jer jednom kad se sva vrata hermetički zatvore, u skloništu više nema dotoka zraka.
Atomsko sklonište u Marulićevoj ulici (Snimio Danilo Memedović)
- Atomska su skloništa opremljena i ručnim generatorima koji se koriste kada nestane struje, a koje je potrebno stalno vrtjeti da bi se dobila električna energija. Neke zemlje poput Nizozemske i Švicarske imaju bicikle pa se to izvodi sjedeći i uz pomoć nogu. Ispravna skloništa trebala bi imati još i krevete na dva ili tri kata, velike plastične posude od 750 litara vode i to po nekoliko komada te kutije prve pomoći, kaže naš sugovornik pa dodaje da samo tri atomska skloništa u Puli imaju kanalizacijski sustav, odnosno stacionarne toalete spojene na kanalizacijski sustav, dok ostala skloništa imaju svojevrsne "kible".
Brojna skloništa duž Bulevara (Snimio Danilo Memedović)
Najveća šteta za grad, kaže, bila bi da se eksplozija dogodi nad centrom grada pa se zato atomska skloništa ne grade ondje, već pod debljim brdima, na strateškim pozicijama. Zato ih je, tvrdi Devedžić, najveći broj duboko ukopan ispod zgrada u Šijani, na Monte Zaru, Verudi, Sisplacu, Stoji, Vidikovcu…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
