Petar Ćurić (N. LAZAREVIĆ)
Pitanja Muzila i GUP-a ne mogu se promatrati kao odvojene teme. S obzirom da Uljanik prolazi kalvariju - a i dalje tvrdim da je za to najodgovornija ekipa iz IDS-a, bez čijeg dopuštenja u Puli i Istri nije moguće ujutro niti škure otvoriti, jer kontroliraju sve - mišljenja sam da Pula ovim promjenama u GUP-u zapravo traži neki svoj novi identitet
S Petrom Ćurićem, vijećnikom HDZ-a u Gradskom vijeću, porazgovarali smo na Forumu, netom nakon njegovog povratka iz Londona. Na izmaku još jedne godine upitali smo ga kako kao vijećnik, ali i Puležan trenutno doživljava svoj grad? Što može pohvaliti, a što bi u idućoj godini trebalo biti bolje?
- Pula je kao grad besprijekoran! Pustimo sad propuste uzrokovane nemarom vladajućih IDS-ovaca, koji ovim gradom, ali i čitavom Istrom gospodare kao da je to njihova privatna imovina. Pula nije ničija privatna imovina! Ne brinite, doći će trenutak i da se te pošasti riješimo. Sve na svijetu ima svoj rok trajanja, pa će tako i IDS u Puli opet u oporbu... Ali, kad govorimo o Puli kao gradu, sasvim sigurno se radi o jednoj od najatraktivnijih sredina za život na svijetu! Ma, koji se drugi grad u Hrvatskoj može podičiti gigantskom kamenom kružnicom iz rimskog doba u centru grada? Jedino Pula. No, dušu grada ne čine građevine već ljudi.
- Pa kakvi su Puležani onda?
- Često prepasivni. Naputovao sam se i nagledao svijeta. Računajte, 15 godina samo u SAD-u i Engleskoj, a i zadnjih deset sam konstantno u automobilu. Katkad mi se čini da su u Puli zapravo najaktivniji oni građani koji tu uopće nisu rođeni. Obitelji koje su doselile iz Slavonije, Baranje, Like, Dalmacije, Bosanske Posavine, Hercegovine... Polažem najveću nadu i vjeru baš u te ljude! Osjećam da znaju više cijeniti ono što Pula pruža i nudi. Može se reći da sam i osobno iz slične obitelji. To su vrijedni i jednostavni ljudi. Katkad se čini da pomalo nedostaje odlučnosti prosječnom Puljaninu-starosjediocu, bez uvrede. Napose, kao što ste i rekli, rođeni sam Puležan, prema tome imam pravo malo biti kritičan prema svojima. Ljudi dragi, ako od nas 50 tisuća - koliko nas ima registriranih glasača u Puli - godinama njih deset održava IDS na vlasti, što je tek petina svih građana s pravom glasa, što možemo drugo reći nego nek' nam onda i bude tako kako nam je. Probudi se, Pulo! Hoćete li i sljedeći put ostati kod kuće i "zaboraviti glasati" na izborima?
- Pula u 2019. godinu ulazi s novim proračunom. Kao Klub vijećnika bili ste suzdržani kod njegova donošenja. Zamjerili ste da njime vladajući samo "peglaju imidž", zašto onda niste glasali protiv?
- Manje bitno protiv ili suzdržani, ista pašta. Razlog zašto nismo bili a' priori protiv jest činjenica da su nam prihvatili dva od tri uložena amandmana, a to je već tema za naslovnice, zar ne?! Dvije trećine onog što smo zatražili da se uvrsti u proračun za 2019. smo - dobili! Zato bi pitanje trebalo biti zašto nismo podržali proračun?
- Pa dobro, zašto onda niste podržali proračun?
- Siguran sam da bismo podržali da su nam prihvatili i amandman za besplatne udžbenike pulskim osnovnoškolcima. Da su i to prihvatili, glasovao bih za, zar vi ne biste?
- Ali govorili ste da Proračun za 2019. nije razvojan...
- To je kazao kolega Jurkić, i to stoji. Ako proračun ne razvija lokalnu sredinu, ne može biti razvojan.
- Što je s amandmanima oko kojih su se na maratonskoj sjednici lomila koplja, jeste li doista zakasnili s njima?
- Dva od tri naša amandmana, koja sam ja osobno napisao i predao, gradonačelnik je usvojio. Grazie, signor sindaco. Toliko o tome. Drugo je zašto i kako je to on učinio. Očito smo pogodili osjetljivo područje koje naprosto nije mogao ignorirati.
- Je li gradonačelnik vaše amandmane onda zapravo prisvojio?
- Ma nebitno, samo neka se problemi građana rješavaju! Pitaju me neki dan iz IDS-a istu stvar: "Jesu li to bili vaši amandmani ili HNS-ovi?". Ljudi dragi, građani samo žele da im se problemi rješavaju. Imam osjećaj da više nije nikoga pretjerano briga kako se stranka zove, lijevo, desno, u sredini... Jednostavno - jesi li dio rješenja, ili si dio problema? Koja korist za Puležane da se netko stoput potpisuje s "IDS", "Grande Istrian" i slično, ako niš štabelega ne dela za svoj grad? To vam u Puli više ne prolazi. Nema skrivanja iza stranke. Imaš svoje ime i prezime, pa da vidimo radiš ili ne radiš? Ljudi više ne trpe formu - hoće sadržaj!
- Kakvo je stajalište HDZ-a oko Muzila?
- Muzil treba ustupiti lokalnoj zajednici i građanima na korištenje, kako bi Puljanke i Puljani od toga imali koristi. Kratko i jasno. Tomu u prilog ide i odluka Vlade da država udovolji upornim i višegodišnjim zahtjevima Grada Pule i Istarske županije da se Muzil stavi ponovno u funkciju. U gospodarskom smislu, to će podignuti Pulu kao grad, ali uz privredu, vjerujem, doći će i do višestruke akcije-reakcije, od turizma, kulturnih i znanstveno-obrazovnih sadržaja, do velikih zelenih površina za rekreaciju, razonodu i slobodno vrijeme građana i njihovih gostiju. Vlada HDZ-a tim je činom pokazala državničku zrelost i odgovornost, ali i svojevrsnu političku mudrost. Jer, zašto bi se lokalne inicijative kočile samo zato što na njima insistira IDS koji je naš politički suparnik? To bi bilo bedasto.
- Dobro, to je stav vaše stranke, a vas kao Puležana?
- Svakako bih bio kuntenat da je prije odluke na Vijeću bio raspisan lokalni referendum o budućnosti Muzila. Ali, shvatite da referendum o Muzilu ne može raspisivati Andrej Plenković. Pa nije to pitanje za Zagreb, već za Pulu i Istru. IDS zasad drži vlast i u Puli i u Istri. Da su htjeli, s lakoćom su mogli osigurati većinu da se ovo ne izglasa. E, vidite, u tom grmu leži zec! Ako je budućnost Muzila nešto pozitivno za Pulu i Istru - a ja držim da je tomu tako - ne bi li utoliko bilo još i bolje da smo za to dobili punu potporu građana Pule? Možda bi to zahtijevalo malo više vremena i truda, ali moglo se na lijep i dostojanstven način predočiti građanima da mjesta za paniku nema. IDS je to jedini mogao učiniti. Imali su etičku i moralnu dužnost pa i političku obvezu to napraviti. Zašto nisu? Pitajte njih. Očigledno im građani trebaju samo za glasove, kad su izbori, a poslije ih više za ništa nije briga. (Borka PETROVIĆ)