Hrpe odbačenih šprica, praznih bočica metadona, nagorjeli ostaci folija te fekalije na svakom koraku… Razbacani ostaci namještaja, nagorjele daske… Očito je da se netko pokušava ugrijati za hladnih noći. Nedavno je ovdje izbio požar, na sreću bez većih posljedica. Opis je to napuštene zgrade bivšeg odjela interne medicine pulske Opće bolnice u Zagrebačkoj 30, koja je prije dvije godine dodijeljena Sveučilištu Jurja Dobrile.
Prilaz pulskoj horror zgradi
U zgradu smo se ponovno uputili nakon što su nas nazvali očajni stanari Zagrebačke ulice, ne znajući kome se više obratiti za pomoć.
- Ne znamo na koja vrata više pokucati, kome se obratiti. Više ne možemo izdržati, smrad koji se širi iz napuštenih bolničkih zgrada je nesnosan. Ilegalni stanari, točnije narkomani, svaki dan borave i spavaju ovdje, pišaju kroz prozor, onu drugu nuždu obavljaju unutar zgrade. Iako je prizemlje nedavno očišćeno, oni su ponovno ušli i preselili se na kat, a čuju se i iz podruma, upozoravaju nas stanari.
Majka jedne djevojke veli da strahuje za nju kad ide od kuće ili se vraća jer nikad ne zna što su ti ljudi spremni učiniti, upozoravajući i na potencijalnu zdravstvenu opasnost budući da je riječ o području kojem gravitira velik broj ljudi.
Iako su prostor ulaznog hola, i prostorije lijevo i desno od njega, nekoliko puta očišćeni i zatvarani rešetkama, daskama i lancima s lokotima, izgleda da ništa ne može spriječiti vandale i narkomane da ponovno uđu. Za našeg obilaska nismo ugledali nikoga, ali smo na terenu sreli Berišu Đevdeta koji ovdje čisti. Ispričao nam je da su svi nelegalni stanari već izašli u grad, a da ih po napuštenim zgradama živi desetak.
- Čistim sekundarnu sirovinu, kupio sam si marendu, ali ne mogu je pojesti koliko mi se sve zgadilo. U nekoliko sam dana, kako bih mogao izvući namještaj i željezo, skupio i bacio dvije velike kante odbačenih igala i šprica, priča nam Beriša i preuzima ulogu vodiča.
Beriša Đevdet i Sanja Radolović
Vodi nas opskurnim hodnicima, pokazuje gdje se sve nepozvani gosti provlače da bi ušli u napuštena zdanja. Vidimo madrace na kojima spavaju, žlice, folije i vrećice limunske kiseline. Teško je zamisliti da je ovo nekome jedini krov nad glavom.
Tumarajući napuštenim zgradama dolazimo i do zgrade bivše neurologije koja je u najgorem stanju. Iako je nekoliko puta zatvarana, očito je da i ovdje netko živi. Beriša nas upozorava da ne idemo na kat jer je pod nesiguran, a i mogli bismo na nekoga naletjeti. Narkomani žive na katovima. Policija dođe, ali ne zna što bi s njima. Nitko ih neće dirati, priča naš vodič.
U obilasku susrećemo i Sanju Radolović, voditeljicu Ureda za znanost, istraživanja i projekte Sveučilišta Jurja Dobrile, koja je na terenu koordinirala čišćenje prostora. Kaže da je na osiguranje i čišćenje utrošeno jako puno novca, a početak obnove ovih zgrada je još daleko.
- Za dio zgrade, onaj lijevo od ulaznog hola, već su ugovoreni radovi, priča nam dok obilazimo prostor te pokazuje kako će se veliki dio zidova srušiti, a ovdje uskoro urediti tri praktikuma, mala kuhinja, sala za nastavnike, dvije multimedijalne dvorane... Kad se lijevo krilo zgrade obnovi, nada se da će neželjenih posjetitelja ipak biti manje.
Šprice na sve strane
- Sveučilište Jurja Dobrile čini sve što je u njegovoj moći da zaštiti svoje objekte u Zagrebačkoj ulici, zgradu neurologije i stare interne s bivšom radiologijom. Problem je nastao jer su ti prostori dugo godina bili prazni, prije nego što je Sveučilište nad njima ostvarilo pravo građenja. Prostori su već nekoliko puta čišćeni, postavljene su željezne šipke na prozorima, stavljeni su lokoti na ulaznim holovima, javljeno je MUP-u o situaciji, nabraja nam Radolović.
Što se tiče obnove zgrada, napominje da je za cijeli taj prostor izrađena konzervatorska podloga te se moraju poštovati posebni uvjeti uređenja.
Na ovom madracu netko doista spava....
- Započeli smo s obnovom prostora bivše radiologije, radi se o 400 četvornih metara u sklopu zgrade interne, gdje će biti budući kabinet vještina za studij sestrinstva, a za što smo već nabavili medicinsku opremu vrijednu pola milijuna kuna, što je u punom iznosu financirano iz EU-fondova. Preostali dio zgrade interne je prijavljen na liniju financiranja iz EU-fondova te očekujemo rezultate, navodi Radolović. Napominje da kao dobri gospodari, na Sveučilištu ne vide razlog zašto bi trošili novac iz proračuna ako se projekti rekonstrukcije mogu financirati iz EU-fondova.
Što se tiče stare zgrade neurologije, Radolović navodi da se tu planira smjestiti Rektorat Sveučilišta sa svim pratećim stručnim službama, za što imaju izrađen idejni projekt, međutim trenutno u proračunu nema raspoloživih sredstava za financiranje, a EU-fondovi za to nisu dostupni. No, svakodnevno se, dodaje, radi na pronalasku novca za obnovu i tih objekata pa su tako upravo prošli tjedan prijavili projekt prenamjene Mornaričke bolnice za potrebe Sveučilišta za financiranje iz EU-fondova u sklopu ITU mehanizama. Sve upravo zbog toga da bi prostor nakon napuštanja odmah bio stavljen u upotrebu i da ne bi došlo do nepotrebnog uništavanja.