ODABIR CHIARE BILIĆ
OSOBE GODINE U IZBORU GLASA ISTRE: Gianniju Rossandi dodijeljujemo Posebnu nagradu. Ipak je njegovo ime sinonim za izuzetan doprinos zajednici…
U povodu 160. obljetnice postojanja pulskog brodogradilišta Gianniju Rossandi dodijeljena je 2016. godine Posebna Istriana. Stoga je jedino logično da se takvoj menadžerskoj veličini dodjeli barem još jedna takva, u simbolici dijametralno suprotna, ali u značenju donekle slična Posebna Istriana, ovaj put za prvu godišnjicu nepostojanja Uljanika. Jer sravnati sa zemljom škver tradicije dugačke stoljeće i pol također ne može svatko
Čovjek se svačega nagleda tijekom života. I uspona i padova, uzlaznih i silaznih putanja. Porinuća i potonuća. Zato oni koji nepredvidivošću postojanja kormilare besprijekorno precizno, bez grešaka u koracima i nepoćudnog skretanja na zavodljive stranputice, oni čvrstih vizija, koji nikada ne pokleknu, već bezrezervno ustraju u uspjesima tim više zaslužuju biti nagrađeni. K vragu, neki i dvaput. Uz ovacije, javno i obilato.
Jedan od takvih je i bivši predsjednik Uprave Uljanika. Lik Giannija Rossande ne zahtijeva posebno predstavljanje. Njegovo je ime sinonim za izuzetan doprinos zajednici, neizbrisiv trag u sjećanju lokalnog kolektiviteta, a samo su takvi dostojni titule osobe godine. Na izopačenom i beskrupuloznom svijetu ostala je tek šačica ljudi poput njega, menadžera posvećenog razvoju, predana radu i nepogrešivog moralnog kompasa. A nitko tim karakteristikama ne odgovara bolje od Giannija Rossande. On je i ove godine bio jedan od onih koji su svojom "energijom, entuzijazmom i izazovima motivirali sve nas ostale da budemo još bolji".
Navodnici nisu omaška. Tako je, točno tim riječima, (bivši) istarski župan Valter Flego opisao sve koji su 2016., tek je tri godine prošlo od tog svečanog događaja, zavrijedili, po mnogima prestižnu, za najbolje pojedince iz svijeta gospodarstva, kulture, glazbe, zdravstva, znanosti i sporta Istre, nagradu Istriana. To da kandidate za Istrianu predlaže posebno Povjerenstvo sastavljeno od čelnika Istarske županije u kategorijama koje se dodjeljuju tom prigodom, a na čijem je vrhu župan, onomad, dakle, Valter Flego, dodatno ukazuje na važnost te nagrade. No, Rossanda je, opravdano i zasluženo, bio čak iznad tog monumentalnog trofeja, van svake konkurencije. Jer, ljudi moji, ne može svatko sjediti na tronu uspješnog brodogradilišnog mastodonta. Samo, podsjetimo, oni najsposobniji, najlukrativniji, oni iznimnog potencijala.
Nećemo te zaboraviti
U povodu 160. obljetnice postojanja pulskog brodogradilišta Gianniju Rossandi dodijeljena je te 2016. godine Posebna Istriana. Stoga je jedino logično da se takvoj menadžerskoj veličini dodjeli barem još jedna takva, u simbolici dijametralno suprotna, ali u značenju donekle slična Posebna Istriana, ovaj put za prvu godišnjicu nepostojanja Uljanika. Jer sravnati sa zemljom škver tradicije dugačke stoljeće i pol također ne može svatko. Tko vam suprotno kaže, taj vas bezočno laže.
Veliki je Gianni Rossanda nepovratno, dakle, zadužio zajednicu. O tome koliko intenzivno, vjerodostojnije svjedoči grozomoran muk iza Uljanikovih zidina, nego titula osobe godine upriličena u još jednoj Istriani, ali neka Rossanda to shvati tek kao mali znak pažnje, poštovanja i uvažavanja. "Nećemo te nikada zaboraviti", ugravirano je pozlaćenim slovima, vitičastim rukopisom, na toj nagradi vizure nalik na raspolovljeni brod po uzoru na kultnu scenu iz Titanica.
Za, dakle, učestale hvalospjeve o Uljaniku kao jedinom hrvatskom škveru koji nije saniran državnim novcem, za briljantan potez odbijanja restrukturiranja s ostalim brodogradilištima. Za pokretanje procesa izlaska iz poteškoća, dok su sva brodogradilišta bila u proceduri sanacije, iako je bilanca firme bila snažno narušena. Za stoičko odolijevanje kritičarima po pitanju hiperinflacije sklopljenih ugovora za novogradnje, unatoč tome što je znao da proizvode neće uspjeti isporučiti u zadanim rokovima. Za neopterećenost plaćanja penala. Za životnu bezbrižnost koju su mu omogućili dodaci na menadžerske plaće određeni brojem sklopljenih ugovora, a ne efikasnošću njegova rada.
Bog Jakovčić
Za ustrajnu šutnju. Za zatražen i odobren državni rescue aid od 96 milijuna eura bačen u vjetar, ali i za besprijekorno izrađeni plan restrukturiranja modelom kojim se unaprijed pretpostavljalo da neće dobiti zeleno svijetlo EU komisije. Za nesebično i empatično vođenje poduzeća, za sve suradnike koji su se zbog straha od otkaza pribojavali upozoriti ga na loše poslovne poteze i odluke, za sve radnike registrirane na zavodu za zapošljavanje, kojima su banke blokirale račune.
Za lukavost kojom je promućurnim vlastodršcima uspio godinama mazati oči. Za doprinos vladajućoj lokalnu stranci koja je žrtvovala svog Boga, posebno za njega, Ivana Jakovčića, koji je morao odustati od reizbora za fotelju u EU parlamentu i umjesto toga saditi češnjak i ljute papričice. Za dodatno, prijeko potrebno opravdanje pružano tolerantnoj partiji u potpirivanju neprijateljskih odnosa s političkim Zagrebom.
Za samo dva mjeseca provedena u istražnom zatvoru. Za snalažljivost kojom se neokrnjeno izvukao iz ponora skromno nastavivši sa životom. Za njegove nadolazeće poslovne poduhvate u privatnoj tvrtki, između ostalog registriranoj i za upravljanje društvima, pružanje znanja i informacija o gospodarstvu te savjetovanja glede poslovnih strategija.
Ostale osobe godine možete naći na linkovima:
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
