Obiteljska tradicija koja traje već duže od pola stoljeća: ZA SVE JE "KRIVA" BAKA VERONIKA

Na samom jugu istarskog poluotoka, točnije tek šest kilometara od Pule, u Banjolama se nalazi Kamp Peškera, poznat kao jedan od najstarijih kampova na tom području. Njegovi počeci datiraju još iz davne 1956. godine, a u sklopu dugogodišnje tradicije i iskustva te jedinstvenog smještaj na samoj morskoj obali pruža svakom gostu idealan odmor na svojih deset tisuća kvadrata. Vlasnik Robert Kliba pripadnik je treće generacije obitelji koja vodi kamp.

Djed htio prodati parcelu

Preci obitelji Kliba, točnije Veronika i Ivan Kliba, koji su baka i djed današnjeg vlasnika Roberta, zaslužni su za početak turizma u Banjolama. Iako, valja spomenuti i to, djed je zamalo prodao parcelu s kućom.

- Od none stric je prvi čovjek rođen u Banjolama i tu je imao kuću. Nona mi je pričala da su Slovenci htjeli kupiti komad parcele na kojoj se nalazi kamp jer je na samom moru, te su im nudili novac i zlato. Djed je čak i bio za to, no baka nije dala te mu je rekla da je to njeno i da, ako želi, može prodavati svoje. Nono je inače bio iz Filipane. I tako smo joj danas svi zahvalni na tome što nije prodala ovaj komad zemlje, već je napravila pravo malo obiteljsko poslovno carstvo, priča nam Robert Kliba.

Sredinom 1950-ih godina prošlog stoljeća ugostili su i prve turiste, poznatog slovenskog novinara Marjana Javornika i kazališnu glumicu Viku Grilovu koji su kampirali na livadi ispred njihove kuće, odmah do mora. Zanimljiva je i činjenica da je Veronika otada svake godine dočekivala svoje goste na željezničkom kolodvoru u Puli te ih svojim "vozom", točnije zaprežnim kolima na magarcima prevozila do Banjola. Magareća zaprega bila je prvorazredna atrakcija jer je, umjesto sijena, bila puna kovčega što je privlačilo pažnju mještana.

Riješili problem krađa

Prvi obiteljski kamp obitelji Kliba osnovan je ispred njihove kuće, a prvotni naziv bio je jednostavno "Kliba", da bi ga kasnije preimenovali u "Peškera". Privatni kampovi tada su bili specifičnost Banjola čak i na razini čitave ondašnje Jugoslavije te su predstavili osvježenje ponude Puljštine koja do tada nije postojala.

Nakon Veronike i Ivana, posao je naslijedio njihov sin, točnije Robertov otac, i njegova majka, a nakon njih je došla sadašnja postava.

- Mi držimo da sve bude u redu i da gosti budu zadovoljni. Zbog toga se u sklopu kampa nalazi i obiteljski bistro 'Veronika' koji kreće s radom nešto kasnije od samog kampa, točnije u svibnju, a gostima nudimo raznovrsna jela sa žara i pizze. Osim toga, u jutarnjim satima u ponudi imamo i kompletan doručak za goste i primijetili smo da su gosti zaista zadovoljni ponudom, priča nam Robert.

Jedan od problema s kojim su se susreli, kaže nam, bile su krađe, no dodaje, nisu samo oni imali problema s tim već i cijela okolica, a to su riješili zaštitarom i kamerama. "Bilo je krađa, a bilo je i 'divljih' kampera koji su imali taktike kako da kampiraju bez da plate. Znali su tako doći kasno uvečer kad recepcija ne radi i kad ih ne možemo checkirat i otišli bi ujutro na drugu lokaciju. Međutim, ništa nije nerješivo, a to se s godinama smanjivalo", priča nam nadalje.

U kamp godinama dolaze isti gosti. Neki od njih stariji su i od djece vlasnika, koja danas imaju svoju djecu, pa se može reći da, kako se "nadopunjavala" vlasnička struktura kampa tako se mijenjala i nadopunjavala generacijska struktura obitelji koje su stalne. Jedan od najstarijih gostiju ima 85 godina.

Neki dolaze i duže od 40 godina

- Imamo goste koji dolaze duže od četrdeset godina. Sad su s njima njihovi mlađi naraštaji. Pet generacija jedne obitelji došlo je prošle sezone, a imali smo slučajeve parova koji su se ovdje upoznali i oženili. Čak su matičara doveli u kamp jer im mjesto jako znači. Dogodi se da preko godine dođu ljudi koji su tu dolazili kao djeca da vide što se promijenilo, priča nam Robert.

Gosti koji borave u kampu dolaze iz gotovo svih krajeva svijeta.

- Slovenci budu najduži period u godini, potom imamo Nijemce, Talijane i brojne druge goste. Neki se zadrže par dana pa odu u druge gradove, u tu skupinu najčešće spadaju mladi, a ima onih koji ostanu i po mjesec, dva. Najdulje ostaju obitelji s malom djecom jer njima tu najviše odgovara,kaže nam nadalje Robert i dodaje da današnji gosti traže više nego nekadašnji, ali su manje društveniji.

- S godinama se kamp mijenjao jer su nekada ljudi dolazili sa šatorima, pa s prikolicama potom sa kamperima. S obzirom na promjene, gostima je potrebno i više mjesta nego prije i potrebno je stalno ulagati. Trenutno radimo na postavljanju mobilnih kućica kojih će ukupno biti 16, najavljuje Robert.

Uz mobilne kućice u izradi, u kampu se mogu vidjeti prikolice koje su stalni gosti ostavili "na čuvanje", a također se mogu primijetiti kako su si neki gosti personalizirali "svoja" mjesta. Ono što su vlasnici zamijetili je to da su gosti s godinama postali manje društveniji.

- Nekada su Talijani znali organizirati igre i večere, spojiti stolove po cijeloj dužini. Nažalost ljudi se ne druže kao prije već su postali individualci i češće ih možemo vidjeti na njihovim mobitelima, nego da, primjerice, igraju neku društvenu igru, kaže te dodaje da su jedino Slovenci zadržali neku dozu društvenosti te kako ujutro znaju piti kavu skupa i družiti se.

Osim kampa obitelj Kliba u ponudi ima i 14 apartmana u samoj blizini koje su neki gosti znali iskoristiti za vjenčanja koja su se organizirala u kampu, a Turistička zajednica općine Medulin uvrstila je Kamp Peškeru u svoje dvije monografije - Monografiju Medulina i Turističku monografiju Medulina u kojima se mogu vidjeti njihove stare slike gostiju, ali i nekadašnjih vlasnika. Ono što je svakako značajno za kamp je njegova povijest i opstanak kroz sve ove godine, ali i napredak jer, gledajući stare slike kada u Banjolama nije bilo kuća, i uspoređujući s današnjicom, Peškera bi trebala svima poslužiti kao pozitivan primjer obiteljskog poslovanja.(Andrea LONČARIĆ)