M. VERMEZOVIĆ
"Obećali su nam boćalište, ali ništa od toga", kaže nam mladić u Valmadama, kojeg smo zatekli na izlasku iz butige s vrećicom kruha u rukama. Butiga je, kad smo već kod nje, "jedino što u Valmadama ima", kažu nam mještani, izuzmemo li Agrokoku iz koje se ljeti zna širiti nesnosan smrad cijelim naseljem. A zapravo smo posjetili Valmade ponukani gradskim priopćenjem u kojem stoji da je na dječjem igralištu postavljena antistres podloga. Postavljena je prije nekoliko mjeseci, veli nam mladić koji je želio ostati anoniman, a sprave prije nekoliko godina. Igralište je ograđeno zelenom ogradom, a na tabli ispred igrališta piše da su ga uredili mještani Valmada, Grad Pula, Herculanea, brodogradilište Uljanik, Agrokoka, Elektroistra te tvrtke Mauros, Michele i Monte Serpo.
Mladić nam pokazuje košarkaško i nogometno igralište koji se nalaze odmah pored dječjega. Nalazi se tu i druga tabla na kojoj piše da vježbalište održava Pula sport, uz molbu građanima da odnesu vlastito smeće te da ovdje ne puše i ne konzumiraju alkohol. Izgleda da molba nije doprla do očiju svih mještana s obzirom da je površina oko igrališta prljava, puna papira.
- Nogometno igralište izgrađeno je prije desetak godina, nakon toga i košarkaško. Prije nekoliko godina obećali su nam i boćalište, ali još ništa od toga. Na nogometnom igralištu bile su mreže, ali su potrgane, a mještani brinu o košarkaškom igralištu, gdje sami postavljaju mrežice, kaže nam ovaj stanovnik Valmada. No, lako za igrališta, ima u ovom naselju još puno problema koji nisu nerješivi. Samo je potrebna dobra volja.
Naš sugovornik smatra da treba bolje urediti opasno raskrižje ulica Valmade i Krševanova stancija. Prometna regulacija je promijenjena i tu bi moglo doći do kobnih sudara, veli.
- Fali nam javna rasvjeta. Počeli su postavljati stupove, podigli su samo dva koja su korodirala, a treći je istrunuo u zemlji pa su ga odnijeli. Električna energija tu nikad nije dovedena. Fali nam i stablo kod dječjeg igrališta koje su posjekli i sad se ljeti nemamo gdje sklanjati od sunca, sad se samo pržimo, nabraja mladić.
U butigi susrećemo gospođu Lidiju Zucca koja je tu, kaže, od starine. Pokazuje nam derutnu kućicu, "jedinu koja je ostala od davnina", u kojoj je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije rođena njena majka. Lidia je ugledala svijet 1939. na Komunalu, ali u Valmadama je cijeli život. Nju muči nedostatak klupa na autobusnim stajalištima.
- Od Monte Šerpa do tu nema nijedne. Sedam stanica bez ijedne klupice, jada se Lidia. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)