Nensi Obradović (Dejan ŠTIFANIĆ)
Treba biti dostupan, imati razumijevanja za pacijente, a kako mi radimo s malom djecom, tu su i roditelji. Moraš imati jako puno živaca, potrebna je tolerantnost, humanost, a i velika je odgovornost, naročito s djecom
Nensi Obradović iz Pule prva je prvostupnica sestrinstva koja je akademsko zvanje stekla na studiju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, obranivši ovog tjedna završni rad na temu "Febrilne konvulzije kod djece".
Mentor joj je bio dr.sc. Mladen Jašić, pedijatar, subspecijalist neonatologije, profesor na Medicinskom fakultetu u Puli, nekad također zaposlenik Opće bolnice Pula. Nensi Obradović u pulskoj bolnici radi još od 2011., čitavo vrijeme na pedijatriji, na Odjelu za veću djecu i dojenčad. Izvanredni preddiplomski stručni studij sestrinstva upisala je 2017. i završila u roku.
I u Medicinskoj školi profesori je pamte kao jednu od najboljih učenica, išla je na brojna natjecanja. Nakon završetka srednje škole napravila je dužu pauzu, radi posla i obitelji - rodila je dvoje djece, ali je želja za studiranjem nije napustila. Ostvarila ju je deset godina potom, čim je pulsko Sveučilište otvorilo svoj studij sestrinstva. Jednostavno voli učiti. Iz medicinske je obitelji, dvije tete su joj liječnice, muž medicinski tehničar, svekrva također…
- Oduvijek sam to željela raditi. Moja teta je studirala medicinu i kod kuće je imala puno enciklopedija, knjiga, i sjećam se da sam ih još odmalena voljela listati. Ne bih nikada bila liječnica, jer mislim da medicinska sestra ima puno više doticaja s pacijentima. To nije posao, to je zaista poziv, moraš ga voljeti i u radu s pacijentima odmah se vidi tko to radi iz nekog krivog razloga. Treba biti dostupan, imati razumijevanja za pacijente, a kako mi radimo s malom djecom, tu su i roditelji. Moraš imati jako puno živaca, potrebna je tolerantnost, humanost, a i velika je odgovornost, naročito s djecom.
- Često se pacijenti žale da liječnici i medicinske sestre sve manje razgovaraju s njima. Kako je kod vas na pedijatriji?
- Moram reći da se na našem odjelu u potpunosti posvećujemo i djeci i roditeljima. Dostupni smo mamama i djeci u svako doba dana. U biti, to i jeste naš posao. Kada su mame tužne, smirujemo ih. Kada bebe noću plaču, znamo im uzeti bebe da se one odmore. Nije to samo posao, to je više od toga. Za taj odjel ili jesi ili nisi. Financijska dobit, nažalost, nije velika, ali to tvoje zadovoljstvo kada dijete ide doma zdravo a znaš da je došlo u lošem stanju, to nema cijenu.