Nije mi jasno zbog čega nam je istarski Stožer lanjskog ožujka zabranio rad i držao nas zatvorene cijelo vrijeme, izuzev ljetnih mjesec dana, a cijelo vrijeme su nam naplaćivane komunalije, odvoz smeća, kaže Željko Ilić, direktor Rock kluba Uljanik
Rock klub Uljanik (Snimila Adriana Tošić)
Nakon što nije bilo kupaca ni u drugom krugu natječaja, zaključenom 3. veljače, prodaja Uljanik Standarda bit će oglašena treći put, i to u roku od 15 do 30 dana, potvrdila nam je Marija Ružić, stečajna upraviteljica Uljanika d.d., u čijem je vlasništvu Uljanik Standard. Iako tvrtka nije u stečaju, prodaje se da bi se namirila potraživanja Uljanikovih vjerovnika koja dosežu čak pet milijardi kuna.
- Nitko se nije javio i nitko nije kupio firmu. Idemo dalje: ja ću, u skladu s odredbama Stečajnog zakona, zatražiti od Odbora vjerovnika daljnje upute vezane uz prodaju, rekla je Ružić. Napominje da će odluku o prodaji donijeti tijela stečajnog dužnika, dakle Skupština, Odbor vjerovnika ili ona samostalno, u funkciji stečajne upraviteljice.
S obzirom da nam je Ružić za posljednjeg natječaja izjavila da ipak postoji jedna zainteresirana firma, zanimalo nas je o kome je riječ i zbog čega na koncu nije sklopljen kupoprodajni ugovor.
- Uljanik Standard je atraktivna tvrtka, bilo je više zainteresiranih, ne bih o njihovim imenima. Testirali smo tržište, ima interesa, samo bi svi oni htjeli da cijena bude niža, kaže Ružić te objašnjava da se, u slučaju neuspjelog pokušaja prodaje, na idućem natječaju tvrtka oglašava po cijeni koja doseže 75 posto procijenjene vrijednosti.
- Prema Stečajnom zakonu, imovina stečajnog dužnika se prodaje na način da se procjenom utvrdi njena početna vrijednost, a onda se ta vrijednost umanjuje, ovisno o interesu tržišta. Odredbe Stečajnog i Ovršnog zakona dozvoljavaju da se cijena spušta na 75, pa 50, pa 25 posto, a možemo doći i do jedne kune. Najvjerojatnije će biti oglašena cijena u iznosu od 75 posto procijenjene vrijednosti, a to je ona vrijednost koja je bila oglašena - 29,5 milijuna kuna, kaže stečajna upraviteljica.
Iz toga, dakle, proizlazi da bi se Standard na idućem natječaju prodavao za 22,1 milijun kuna. Nije, međutim, nerealno očekivati da ni tada ne bude kupaca s obzirom da se sa svakim ponovljenim natječajem cijena drastično spušta.
Uljanik Standard vlasnik je vrijednih nekretnina, samačkih domova i Rock kluba Uljanik u centru grada. Najava prodaje zabrinula je stotinjak stanara Uljanikovih domova, a riječ je o samcima s mizernim primanjima koji strahuju da bi nakon moguće prenamjene domova mogli završiti na ulici. Nije poznato ni što se biti s atraktivnim prostorom Rock kluba Uljanik u središtu grada, koji već 21 godinu vodi Željko Ilić.
Još prije dvije godine šuškalo se da se Klub gasi, da se netko želi dočepati atraktivnog prostora koji je Ilić unajmio na neodređeno vrijeme. I on nam je predlani potvrdio da su te glasine doprle do njega. No, ne popravi li se situacija vezana uz koronu, klub bi mogao stradati puno ranije.
- Zbog covida nema događanja, a da bi netko pokrenuo investiciju i preuzeo bilo kakav klub, mora znati hoće li zaraditi. Za ovu sezonu uopće ne znam hoće li dozvoliti rad noćnim klubovima. Nije vrijeme da ulagači uopće pokušavaju raditi, kaže Ilić.
Upozorava da su u godini dana, od početka pandemije u Hrvatskoj, radili svega jedan ljetni mjesec. "Zatvorio nas je istarski Stožer civilne zaštite 9. ožujka prošle godine. Nakon toga nam je u periodu od nepunih mjesec radnih dana dozvoljen cjelonoćni rad. Tako je bilo desetak noćnih radnih dana. Nakon toga su nam počeli braniti da radimo nakon dva ujutro, a mi smo noćni klub", podsjeća.
- Ako imate kafiće na Korzu, disko na otvorenom, koji trešte do dva ujutro, onda znate da kod nas prije dva nema gostiju. Tek nakon dva dolaze k nama. Oni su cijelu sezonu dopustili disko na otvorenom na Korzu, a nama su zabranjivali nakon dva sata, nakon toga su nam zabranili nakon ponoći, a onda su nas stalno zabranili, tako da smo imali tih mjesec dana fore za rad, ali od tih mjesec, samo deset dana uz puno radno vrijeme. Mi smo praktički zatvoreni 11 mjeseci, upozorava Ilić.
Na pitanje jesu li oslobođeni davanja, kaže da su s Uljanik Standardom dogovorili skonto za najam.
- U ovoj je situaciji veći problem to što su gradovi i država cijelo vrijeme naplaćivali komunalnu i druge naknade. Nije mi jasno zbog čega nam je istarski Stožer lanjskog ožujka zabranio rad i držao nas zatvorene cijelo vrijeme, izuzev ljetnih mjesec dana, a cijelo vrijeme su nam naplaćivane komunalije, odvoz smeća. To mi baš ne ide u glavu. Iz Grada su, doduše, rekli da će obustaviti naplatu komunalija za prosinac i siječanj, vidjet ćemo hoće li tako biti. Nerazumijevanje institucija je, po meni, bila katastrofa u ovom periodu. Nitko nas nije došao pitati želimo li da nas se oslobodi nekakvih troškova, a nisu nas ni pitali kako da vam pomognemo da preživite ovaj period, koje kredite imate, koje su vaše obaveze da dočekate jednog dana početak rada. Oni još traže novac, užas. To nije situacija samo kod mene, nego i drugih ugostitelja, požalio se Ilić.
Da bi podmirili troškove i dočekali ponovnu dozvolu za rad, zadužuju se. "Neću reći kolik nam je gubitak jer ćete se uhvatiti za glavu. To su kreditne linije, privatna zaduženja u koja smo se upustili da bismo sad izdržali. Ako nam ne dozvole ovu sezonu raditi, to je ciljano uništavanje jednog sektora ugostiteljstva", smatra Ilić.
Međutim, ne želi špekulirati da je možda riječ o sustavnom uništavanju kluba, uz namjeru njegovog preuzimanja, o čemu se već godinama neslužbeno govori, čak se i spominjalo ime poznatog ugostitelja bliskog IDS-u.
- To ste vi rekli. Onaj tko bude donosio odluke može donijeti odluku s ciljem da se netko uništi. Otpočetka sam govorio da je u tome poanta. Onaj tko je blizak javnom novcu, može kontrolirati izvlačenje takvog novca. Može li taj donijeti odluke da nekog zatvore, a kasnije nekom drugom dati novac da preuzme nešto što je zatvoreno, da li to zvuči logično ili ne, ne znam. Imam ugovor s Uljanik Standardom na neodređeno i nitko ne može preuzeti klub, osim ako ja ne raskinem ugovor i kažem da ne mogu više plaćati. Ali, netko se potrudio da meni ti fiksni troškovi dolaze stalno. Znači, nitko mi nije došao i rekao, gledaj, zatvorili smo te prvog, nećemo ti naplaćivati to i to od datuma kad smo te zatvorili, objašnjava Ilić.
Kaže da strahuje od prodaje Uljanik Standarda.
- Mi smo pokušali kroz 21 godinu raditi ono što je klub radio i prije nas. Znači, glazbeni žanr vezan uz urbani stil, pomagali smo mladim glazbenicima i producentima. Cijelo vrijeme pokušavamo u našoj klupskoj ekipi pronaći mlade koji će organizirati koncerte, koji će se baviti muzikom, organizirati partyje. Uvijek guram druge ljude ispred sebe da oni rade jer razumijem da ću jednog dana izaći iz kluba, svojevoljno ili ne, ali netko će drugi morati nastaviti ovaj posao kao što smo i mi radili i onako kako su radili ljudi prije nas. Želimo sačuvati tradiciju jer mislim da je Klub Uljanik dragulj na kulturnoj sceni, ne samo u Puli i Hrvatskoj, nego i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Pokušali smo sačuvati taj način rada. Hoću li ja izaći van ili ne nije problem, nego tko će nakon mene doći. Znači, ako taj prostor ode u komercijalnu prodaju, hoće li to biti noćni klub, disko klub ili neki trgovački centar, pitaj boga. Onaj tko je blizak novcu, može i promijeniti zakone, može dogovoriti s konzervatorima prenamjenu prostora. To su najveće opasnosti prodaje takvog prostora. A kad bi i ostao noćni klub, pitanje je hoće li to biti ona programska shema koju smo mi gurali cijelo vrijemo ili će netko ići za nekim novim trendovima, kao što rade na Korzu ili u ostalim klubovima. To bi bilo porazno, zato je bitno tko radi i zato pokušavam 20 godina naći klince koji će se baviti ovim stvarima, zaključuje Ilić.
Kaže da je još 2000. predviđao da će trendovi s istoka - a riječ je o spoju narodnjaka i techno te dance glazbe - stići i u Pulu.
- Svi su se smijali, kako će to zvučati? Ja sam to prepoznao prije nego što je došlo. Rekao sam: tko se toga dohvati, napravit će lovu. Jesmo li to mi napravili? Nismo. Mogli smo se time baviti da smo htjeli, ali nismo željeli, u tome je stvar. Ako se netko nakon nas počne baviti takvim stvarima, onda smo kao grad propali, zaključuje Ilić.