OPASNI NAMETNICI
Nedavno je osvanulo upozorenje da je Šijanska šuma krcata zaraznim krpeljima, koji prenose boreliozu. RASPITALI SMO SE O ČEMU SE RADI
Ilustracija
Nedavno je na društvenim mrežama osvanulo upozorenje kako je Šijanska šuma u Puli, zbog prisutnosti stada ovaca, krcata zaraznim krpeljima, a navodno prenose bolest boreliozu. Bio je to dovoljni razlog da omiljeno šetalište Puljana odjednom utihne i prelijepa park šuma postane prazna, s tek ponekim i rijetkim rekreativcem. Međutim, gotovo istovremeno, javili su nam se čitatelji koji su ustvrdili da krpelji u Istri nisu zarazni, a da u Šijanskoj šumi i nema ovaca?! Što je zapravo istina te koliko godišnje ima zabilježenih reakcija na ubod krpelja u Istri, upitali smo nadležne u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije.
Dr. sc. Nediljko Landeka, voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, uvodno je ustvrdio da bi, radi što sigurnijeg odlaska u prirodu trebalo ponešto znati o tim malim životinjicama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i načinima zaštite zdravlja. Također, dodaje, da je Zavod pokrenuo i monitoring pojave krpelja u Istri.
- Krpelji spadaju u ektoparazite (vanjske parazite), i u paučnjake koji, za razliku od kukaca, imaju četiri para nogu. Ima ih oko 300 vrsta, od toga je u Hrvatskoj evidentirana 21 vrsta tvrdih krpelja, a neki od njih su vektori patogena u ljudi i divljih životinja. Rasprostranjeni su široko u prirodi. Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega krpelji imaju svoju sezonsku aktivnost - najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i u jesen. Ljeti je njihova aktivnost nešto smanjena. Prema tome, krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ugrizom prenijeti i na čovjeka ukoliko se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Krpelj ne skače, ne leti, niti pada s većih visina, rekao je dr. Landeka.
Dodaje kako krpelj hranu traži čekajući na vlati trave i grmlju i čeka slučajnu životinju u prolazu. Kad žrtva dotakne krpelja, on se zakači na nju, gmižući traži mjesto gdje će početi sisati krv. Nakon nekog vremena hranjenja padaju na zemlju.
- Ženki treba i do desetak dana da se nahrani krvi. Nakon toga snese nekoliko tisuća jajašca i time ponovo počinje novi ciklus. Krpelj može biti inficiran patogenom kojeg može prenijeti na novog domaćina. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji ne samo prenosioci, nego i rezervoari uzročnika, pojašnjava dr. Landeka.
Ixodes ricinus je najrasprostranjenija vrsta krpelja na području Republike Hrvatske, no populacija mu je gušća u sjevernim dijelovima Hrvatske. I upravo on prenosi lajmsku boreliozu i krpeljni meningoencefalitis.
- U priobalnom dijelu Hrvatske prevladava Rhipicephalus sanguineus ili smeđi pseći krpelj, javlja se i u urbanim sredinama, općenito više mu pogoduju toplija i vlažna područja. Neobičan je po tome što cijeli životni ciklus može provesti u zatvorenom (stanovi, kuće, pseće kućice…). Specifičan je nametnik pasa, ali može parazitirati i na drugim sisavcima. Najaktivniji je u proljeće i ljeto, a ako su povoljni uvjeti i u jesen. Odrasla jedinka može preživjeti i više od godinu dana. Na čovjeka prenosi uzročnika mediteranske pjegave groznice. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu. Iz navedenog se može zaključiti da, ukoliko i postoje ovce na području Šijanske šume, zasigurno one nisu presudne za pojavnost i širenje krpelja i potencijalnih patogena u njima, s obzirom da krpelji u svom staništu pronalaze sve što im je neophodno za život, znači druge domaćine koje parazitiraju. Domaće životinje - koze, ovce, goveda, mogu biti sekundarni izvor zaraze. Valja naglasiti da ovce u potrazi za hranom odlaze na livade i travnjake, ne zadržavaju se u šumskom djelu gdje u ovo doba godine žive juvenilni razvojni stadiji krpelja. Krpelji se čak i u istoj šumi mogu susresti u različitim njezinim dijelovima gdje prevladava drugačija mikroklima. Stoga je njihovo širenje u šumi neujednačeno, odnosno, isprekidano kao mozaik, pojašnjava nadalje dr. Landeka.
Tijekom istraživanja pojavnosti krpelja na području Šijanske šume u proljeće 2020. godine i koncem veljače 2021. godine utvrđena je prisutnost samo jedne vrste krpelja, I. ricinus u mlađim razvojnim stadijima i to samo uz obrasle rubove puteljaka koji se protežu šumom. Pretraživanjem centralne livade u Šijanskoj šumi krpelji nisu uočeni.
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije započeo je stoga s višegodišnjim projektom monitoringa krpelja na području Istarske županije.
- S obzirom da su samo neke vrste krpelja vektori određenih uzročnika bolesti, potrebno je determinirati prisutne vrste na području Istarske županije i utvrditi koliki rizik predstavljaju za čovjeka, kućne ljubimce, divlje i domaće životinje. Primjerice, do sada nije uočeno da krpelji na području Istarske županije prenose krpeljni meningoencefalitis, što je u drugim županijama slučaj, pa je u svrhu ranog otkrivanja potrebno pratiti pojavnost uzročnika ove bolesti. Cilj projekta je istražiti i utvrditi faunu tvrdih krpelja na području Istarske županije kroz praćenje brojnosti i sezonske dinamike populacija tvrdih krpelja, uspostava trajnog sustava monitoringa i izrada baze podataka kako bi se pratila područja jače zaraženosti krpeljima, dokazivanje prisutnosti patogena u krpeljima putem PCR metode, praćenje pojavnosti bolesti koje prenose krpelji i stvaranje slike pojavnosti bolesti, izrada procjena rizika od infekcije, edukacija javnosti s naglaskom na skupine koje su češće izloženi ugrizu krpelja, navodi dr. Landeka.
U projekt će, kaže, biti uključene rizične skupine izložene krpeljima, a to su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave učestalo u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, planinari, lovci, ratari, stočari, izletnici, turisti itd.). U projekt se planira uključiti i šira javnost.
Kao opća preventivna mjera zaštite, metoda dezinsekcije površina protiv krpelja moguća je jedino na ograničenim urbanim područjima, poput gradskih parkova. Tijekom istraživanja gradskih zelenih površina u 2020. godini na javnim zelenim površinama desetak gradova i mjesta u Istri, nije uočena značajnija pojavnost krpelja te se dezinsekcija tih površina ne smatra opravdanom. Obzirom da je Šijanska šuma u naravi šuma, stanište mnogih životinja, dezinsekcija šume se također smatra neopravdanom. Međutim, osobnim mjerama zaštite od krpelja lako se može prevenirati njihov ugriz pa je nužno izbjegavati žbunje, ležanje na tlu ili odlaganje odjeće na grmlje ili travu. Preporuča se prigodna odjeća, a slobodne površine kože premazati repelentnim sredstvom. Svako putovanje u prirodu trebalo bi završiti temeljitim pregledom tijela, posebno iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, pupak, područje iza koljena, a kod djece osobito posebno glavu i kosu.
Na temelju Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Pravilnika o načinu njihova prijavljivanja u Republici Hrvatskoj obvezno se prijavljuju lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis (KME), mediteranska pjegava groznica i erlihioza kao najčešće bolesti koje oni prenose.
- U Republici Hrvatskoj do sada je zabilježeno nekoliko krpeljima prenosivih bolesti, najčešće lajmska borelioza i krpeljni meningoencefalitis (KME) kod ljudi, a kod pasa babezioza. Žarišta KME su najprisutnija u sjevernoj Hrvatskoj, posebno u njenom zapadnom dijelu. U Hrvatskoj su žarišta u gorskim i nizinskim listopadnim šumama između rijeka Save i Drave, na području Koprivnice, u okolici Zagreba, Varaždina, Bjelovara, Našica i sve do Vinkovaca. U posljednje vrijeme se i u Gorskom kotaru bilježe sporadični slučajevi, osobito u području doline Kupe, koja Gorski kotar dijeli od Slovenije. U tim je žarištima broj zaraženih krpelja oko tri na 1000, dakle relativno malo. U šumama primorja za sada krpelji nisu zaraženi virusom KME-a. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, u razdoblju od 2000. do 2011., u Hrvatskoj su registrirana ukupno 334 slučaja krpeljnog meningoencefalitisa, dok je primjerice u Sloveniji KME značajno učestaliji. Protiv KME-a se može učinkovito spriječiti cijepljenjem, što smatramo da na području Istarske županije nije potrebno jer cijepljenje štiti samo protiv krpeljnog meningoencefalitisa, a ne protiv drugih bolesti koje se mogu prenijeti ugrizom krpelja npr. Lyme borelioza, kaže dr. Nediljko Landeka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
