Danas je 102. obljetnica paljenja Narodnog doma u Puli. Doduše, na današnjoj zgradi HGK - Županijske komore u Puli, u Carrarinoj ulici uz Dvojna vrata, i dalje stoji spomen ploča iz 1962. godine s jučerašnjim datumom, ali je pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević u više navrata naglasio da je u službenim dokumentima našao podatak da se napad na Dom dogodio 14. srpnja 1920. godine.

U jednoj noći, za talijanske okupacije Pule, spaljeno je sjedište hrvatske inteligencije koja se u tim prostorima okupljala gotovo šest desetljeća. U vrijeme Austro-Ugarske Monarhije u toj su zgradi Hrvati imali biblioteku, čitaonicu, kazalište, banku, restoran, urede, sobe za sastanke...

S gledišta hrvatske strane, čin paljenja bio je dokaz terorizma i teški kulturocid, a talijanska strana je to karakterizirala kao čin osvete jer su 11. srpnja Hrvati u Splitu ubili dva talijanska mornara. Pula, kao i Split, tada je bila više od 20 mjeseci pod okupacijom talijanske vojske. Bujale su dvije nove posve suprotstavljene ideje: od komunizma koji je 2,5 godine ranije došao na vlast u Rusiji, do fašizma koji će 2,5 godine nakon spaljivanja narodnih domova u Puli i Trstu doći na vlast u Italiji.

Talijanizirani i na - groblju

Čin paljenja pulskog Narodnog doma pripisuje se pripadnicima organizacije Fascio di Combattimento, osnovane dva dana ranije u Puli. To im je bila prva službena akcija kada su, osim spaljivanja, navodno i onemogućavali vatrogasce da spase ovaj simbol hrvatskog nacionalnog bića i kulture. Nakon spaljivanja, talijanski list L'azione objavljuje članak u kojem pišu o Hrvatima kao nepoželjnom elementu i stranom tijelu u rimskoj Puli te poručuju da je vrijeme da Slaveni spakiraju svoje kufere. Nakon 1945. godine, pa i danas, takav se stav pripisivao isključivo ekstremističkim talijanskim skupinama okupljenima oko fašista.

Međutim, knjiga Marcella Bognerija "Cronache di Pola e dell` Istria 1847. -1914." otkriva dublju i višegodišnju pozadinu napetih odnosa Talijana i istočnih susjeda. Istina, ti su odnosi djelomično prikazani i u knjizi "Puna je Pula" Mate Balote. Izdvajamo samo jednu crticu iz Balotine knjige, u kojoj je opisao da i u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije Hrvatima u Puli nije bilo dopušteno isticanje svojih imena i prezimena na nadgrobnim spomenicima, već su se morali koristiti talijanskim inačicama.

No, Bogneri je te odnose još detaljnije produbio, ali njegov je rad za istarsku javnost gotovo nepoznat jer njegove knjige nema u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Nema je i niti u knjižnici pulske Zajednice Talijana, a dostupna je samo u Sveučilišnoj knjižnici i samo za proučavanje u prostorijama knjižnice te nije dopušteno njezino iznošenje ili posuđivanje.

Bogneri je otkrio da je talijanska nesnošljivost prema hrvatskim susjedima došla do izražaja još 1883. kada je na trećem zasjedanju obnovljenog Istarskog sabora Matko Laginja izlagao prijedlog na hrvatskom jeziku, nakon čega je Sabor napustila većina zastupnika koji nisu htjeli slušati taj jezik. Nadalje prenosi da je austrijska vojska intervenirala u slovenskom dijelu priobalja da bi spriječila Talijane koji nisu dopuštali dvojezične natpise - smetali su im slovenski pored dosadašnjih talijanskih. Bilo je to 1894. godine. Vojska je silom provela odluku o dvojezičnim natpisima, ali su slovenski Talijani postavili crne zastave na svojim balkonima u znak protesta. Prosvjedi jednakog karaktera   istodobno su buknuli i u hrvatskom dijelu Istre: Vodnjanu, Rovinju, Pazinu i Buzetu. Međutim, vojska tu nije intervenirala.

Pukla ljubav

Šest godina kasnije Austro-Ugarska Monarhija uvodi u Istri dvojezične poštanske marke i ponovno bukti među talijanskim stanovništvom koje se tome protivi. Dvije godine kasnije dolaze novi problemi. Sada Talijanima smeta postavljanje dvojezičnih tabela duž Parenzane, željezničke trase od Poreča do Trsta.

Međutim, nakon jednog desetljeća prosvjeda i protestiranja protiv svega slovenskog i hrvatskog u tim se narodima probudio osvetnički duh te su prestali mirno promatrati kako se protiv njih bune susjedi Talijani. Godina u kojoj se dogodio preokret bila je 1907. kada je 400 Hrvata na Velom Vrhu napalo Talijane nakon povratka iz Vodnjana. Bilo je to vrijeme užarene političke kampanje za lokalne izbore. Tada je jedan ubijen, a tri su teže ranjena. Tri dana kasnije ponovno borbe na Velom Vrhu kada su napadnuti Galižanci. Jedan je ubijen, drugi teže ranjen. Tada je intervenirala austro-ugarska vojska da smiri zaraćene strane.

Odnosi između Hrvata i Talijana nisu bili nimalo idilični niti uoči početka Prvog svjetskog rata. Zapravo, u vojnom utvrđenom gradu, kakva je bila Pula, oduvijek je bio važan odnos koji su dvije nacionalne skupine gradile s vojskom. Tako se 1907. godine hrvatska politička stranka stavila na raspolaganje austrijskoj ratnoj mornarici na predstojećim izborima, a već pet godina kasnije puca ljubav pulskih Hrvata i čelništva vojske. Lučki admiral tada zabranjuje svim dočasnicima i vojnicima posjećivanje hrvatskog Narodnog doma.

Povijest Istre je puna datuma kada Talijani ili Hrvati obilježavaju stradavanja svojih pripadnika ili kulturnih dobara. Međutim, često se izostavi navesti što je prethodilo tim stradanjima i kakvi su odnosi dviju zajednica bili u prošlom vremenu. Povod za uništenje hrvatskog Narodnog doma u Puli svakako ima dublju pozadinu u odnosima dvaju naroda, kao i daljnja stradanja. Danas na to gledamo kao dio tragične strane naše zajedničke povijesti iz koje oba naroda grade prijateljske odnose.

Dobro je da živimo u Europi koja briše granice, približava narode, a ekstremiste koji bi micali granice baca na marginu. Neka tako i ostane.

Obilježena 102. obljetnica spaljivanja Narodnog doma

Ispred spomen-ploče na zgradi HGK – Županijske komore u Puli danas je simbolično obilježena 102. obljetnica spaljivanja Narodnog doma.

"Na današnji dan, prije 102 godine, pulski fašisti poveli su prvi oružani napad s ciljem uništenja Narodnoga doma, središta hrvatske kulture i nacionalnog identiteta. Sagrađen 1906. Dom je imao postati "hram u kojemu će vrcati iskre hrvatske prosvjete i rodoljubne sviesti", kako je tada pisala Naša Sloga. U njemu su svoje odvjetničke urede imali Ivo Zuccon (Ivan Cukon), autor teksta pjesme "Krasna zemljo, Istro mila", potom Lovro Škaljer, a svoje sjedište Istarska posujilnica na čelu s Matkom Laginjom. U zdanju je, između ostalih, djelovala i Hrvatska čitaonica, te Javna pučka knjižnica s fondom koji je brojao više tisuća svezaka. Ono najdragocjenije što su godinama pulski Hrvati stvarali u političkom, ekonomskom i kulturnom pogledu, nestalo je - simbolički i stvarno - u vatrenoj stihiji kao rezultat fašističkog bezumlja. Paljenjem Doma, čime se u svom govoru u pulskom kazalištu pohvalio i sam Benito Mussolini (21. IX. 1920.), počinjen je kulturocid - jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi. Time je naznačena politika negiranja prava na postojanje drugoga i drugačijega, koja će završiti najkrvavijim sukobom u povijesti čovječanstva – Drugim svjetskim ratom. Na svima nama danas leži odgovornost da, učeći iz povijesti, ostanemo ujedinjeni u različitosti i čuvamo multikulturalnost kao jednu od temeljnih vrijednosti Istre, ali i Europske unije u cjelini", rekao je gradonačelnik Filip Zoričić.

"Naš je narod bio pod tuđom vlašću, borio se za svoje ime i jezik. Ovo je dokaz da smo na neki način bili ugnjetavani. Nadam se da ćemo sve krive povijesti ispraviti i da će sve ploče koje dokazuju našu povijest biti i dalje ovdje", poručio je predsjednik UAB-a Grada Boris Siljan.

"Drago mi je da je danas obilježen ovaj važan događaj u Gradu Puli, koji se dogodio prije 102 godine. Na dan 13. srpnja, dan prije pulskog događaja, u Trstu je zapaljen slovenski Narodni dom. Danas u tim prostorijama u Trstu postoji stalan postav izložbe koji upućuje posjetitelje što se tada dogodilo. Tada su Slovenci izgubili jedno mjesto okupljanja, kulture, političkog sastajališta, ekonomskog razvoja, a to se isto dan kasnije dogodilo u Puli. Zato mi je zaista drago da obilježavamo ovaj dan i da se toga sjećamo, te da činimo sve da sačuvamo krvlju stečene slobode i multikulturalnost, koja je stvarno jedna posebnost Istre", istaknuo je Milan Radošević.

Ova zgrada, s četiri etaže sagrađena je koncem 1906. godine. U njoj je bilo sjedište Istarske posujilnice na čijem je čelu bio Matko Laginja. Tu je bila čitaonica i prva javna pučka knjižnica, za koju se procjenjuje da je imala oko 7000 svezaka, koji su nestali u dimu te večeri. Može se razaznati da se dogodila i politička tragedija jer su vojnici i carabineri čuvali dom. Kaže se da se nije dozvolilo vatrogascima pristup. Sljedećeg se dana talijanska štampa u Puli hvalila tim činom kojim je Pula očišćena od inorodnog stranog elementa, misleći se pritom na Slavene, i to je bio početak. Simbolički se pokazalo što će se dogoditi u sljedećih 25 godina na području Pule i Istre, a nažalost ta tragedija je zadesila cijeli svijet.

Povezane vijesti

• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Susret antifašista: TREBA SE BORITI ZA IDEALE ZA KOJE SU SE I NAŠI STARI BORILI
• KOD DREŽNICE SAHRANJENO 300 BORACA NOB-a IZ ISTRE. VERA ŠVABENIC ZORIČIĆ, svjedokinja tragičnih ratnih zbivanja: "Bilo mi je preteško, ali hrabrilo nas je nevjerojatno drugarstvo"