GRADSKA ŠTORIJA Mala garsonijera za visoku stanarinu

(M. MIJOŠEK)

Iznajmljuje se stan u Puli. Nepušaču. Samo ženskoj, pristojnoj osobi ili samo studentima, ili pak radnicima. Sa sigurnim poslom na neodređeno, stalnim primanjima. Kućni ljubimci nisu dozvoljeni, mačke još nekako, pas niti slučajno. Djeca ne dolaze u obzir. Do kraja svibnja ili sredine lipnja. Kasnije kud koji mili moji - turisti dolaze. Grijanje je na klimu ili radijatore na struju. Obavezno dva pologa u visini mjesečne stanarine. Stan od 50 metara kvadratnih možete dobiti za "samo" 3.000 kuna mjesečno. Garsonijeru od čak 15 kvadrata za 1.500 kuna. Jeftinije ne može.

Kao dovoljno adekvatan, poželjan podstanar, čak i ako udovoljite cijelom sijasetu kriterija, želja i prohtjeva, raspolažete li prosječnom hrvatskom plaćom, morat ćete ujedno biti spremni proglasiti stečaj. Cijene najma po završetku svake turističke sezone, sve više lete u nebo. Sustav "ako nećeš ti - ima tko hoće" uigran je i nemilosrdan. Izvjesno je da ćete na kraju iscrpne i mučne potrage za krovom nad glavom ipak popustiti. Što vam preostaje? No, dok namirite sve preostale životne troškove, teško da će u novčaniku ostati za poneku kazališnu predstavu. Preživljavanje iz mjeseca u mjesec surova je stvarnost mnogih Puljana. Nemaju svi, iznenadit ćete se, apartmane. Neki samo u njima žive tijekom zime.

Naravno, postoji i druga strana priče. Podstanari su nemogući, ne plaćaju režije, nestanu preko noći bez da se jave, pritom "zaborave" namiriti stanarinu. Često stanove ostave u neredu, psi izgrizu namještaj, djeca išaraju zidove. Ima, istina, i takvih slučajeva. Međutim, ne bi valjalo ovdje isključiti niti takozvane stanodavce iz pakla, u čijim garsonijerama morate hodati kao po jajima, unatoč skupocjenim stanarinama. Vi ste ovdje ionako samo usput. Razumljivo, jer prava zarada dolazi tek u ljetnim mjesecima.