PIŠE DAVID ORLOVIĆ

LETEĆI GIGANT U PULI: Orijaški hidroavion kao atrakcija za građane davne 1931. godine

Jedan od dva orijaška hidroaviona njemačke proizvodnje originalno naručenih za talijanskog civilnog avioprijevoznika, "Umberto Maddalena", nazvan po nedavno poginulom avijatičaru, bio je tih dana uključen u propagandne letove talijanskim lučkim gradovima

(Izvor: Marino Stornoga)

(Izvor: Marino Stornoga)


Početak je dosadne jeseni u Puli, 2. listopada 1931. godine. Ipak, uz gradsku rivu nekoliko tisuća građana uzbudljivo čeka pojavu grmljavine na nebu oko koje su mediji i vlasti najavili veliki događaj. U 10 sati i 40 minuta čuo se zvuk zrakoplovnih motora u daljini, a nekoliko minuta kasnije pojavila se silueta golemih metalnih krila. Golemi hidroavion napravio je nekoliko krugova nad gradom i naposljetku elegantno sletio na bonacu pulskog zaljeva, da bi se privezao uz vojnu hidroavionsku postaju na otoku sv. Katarina.

Jedan od dva orijaška hidroaviona njemačke proizvodnje originalno naručenih za talijanskog civilnog avioprijevoznika, "Umberto Maddalena", nazvan po nedavno poginulom avijatičaru, bio je tih dana uključen u propagandne letove talijanskim lučkim gradovima. Nakon slijetanja, uslijedio je prijem članova posade pri uredima civilnih i vojnih vlasti u Puli, a nakon 15 sati golemi hidroavion dokrstario je do civilnog dijela luke, preko puta tadašnjeg admiraliteta i kavane "Miramar", pored kupališta-plutače "Bagno Polese".

Osim tih nekoliko tisuća očiju uprtih u giganta, lokalni Aero klub izdao je 300 karata za svoje članove kako bi brodicama posjetili hidroavion. Međutim, kako stoji u reportaži tadašnjih dnevnih novina, tih 300 dobitnika ulaznica pretvorilo se u 2.000 posjetitelja, članova obitelji ili drugih poznanika koji su se "uštekali". "Maddalena" je bio otvoren za posjete i slijedeće jutro, da bi oko 15 sati 3. listopada 1931., uz lagano pirkanje pulenta, uzletio iz pulskog zaljeva, napravio još jedan pozdravni let nad gradom i nastavio put za sljedeću destinaciju, Trst.

Ilustracija

Iz nekog razloga, najvjerojatnije zbog skupoće održavanja i time i visokih cijena mogućih karata za putnike, dva su Dorniera ubrzo nakon nabavke za civilnog avioprijevoznika ušle u sastav talijanskih zračnih snaga. Prva namjena im je bila propagandno prikazivanje građanstvu u svrhu popularizacije zračnih snaga. Ovaj posjet Puli bio je dio rute koja je uključivala gradove Marina di Pisa-Vigna di Valle-Napoli-Taranto-Ancona-Zadar-Rijeka-Pula-Trieste-Venezia-Como-Genova-Cadimare, od 16. rujna do 21. listopada 1931. godine.

Kako piše tadašnji pulski list, "ovo je bip prijeko potreban propagandni čin. Naime, publiku se još uvijek drži udaljenu od pisti i predivnih mašina naših Zračnih snaga te dosad nije dovoljno jasno stvorena slika o mogućnostima osvajanja neba koja čekaju narode". Zrakoplov je, nakon nekoliko skupih remontnih operacija, izrezan već 1937. godine.

 Ilustracija

Salon unutar velikog zrakoplova (Izvor: aviation.ru)

 Najveći hidroavion

Dornier Do X – Duljine 40 i raspona krila 48 metara, mase 28 tona, njemačke proizvodnje, bio je najveći hidroavion svoga vremena. Pokretalo ga je 12 engleskih motora Curtiss, svaki snage 640 konjskih snaga. Izrađena su samo tri primjerka, od kojih je jedan služio u Njemačkoj, a dva u Italiji.

 Ilustracija

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter