PIŠE DAVID ORLOVIĆ

 Skandalozne plaže iz prošlosti Pule

Plutača Bagno Polese unutar pulskog zaljeva (Izvor: David Orlović)

Plutača Bagno Polese unutar pulskog zaljeva (Izvor: David Orlović)


Pulske su dnevne novine za vrijeme talijanske uprave i koncidentnog fašističkog režima (1918.-1943.) svakoga ljeta opširno pisale o razvoju kulture morskoga kupanja koje je išlo rame uz rame sa stvaranjem jednog modernog, građanskoga života u Puli. Iako je promjena političke i ekonomske situacije nakon raspada Austro-Ugarske monarhije uvelike smanjila priliv turista u južnu Istru, nova je pulska građanska elita posjete modernim kupališnim centrima u gradu i užoj okolici, osim radi dokonog uživanja, pretvorila i u održavanje vlastitoga statusa uz društveno okupljanje, druženje.

Osim predivne, razvedene i stjenovite obale, Pula je od svog austrijskog perioda naslijedila čitav niz kupališnih centara: od kupališta Stenghel na pulskom mandraču unutar zaljeva i lukeza niže slojeve, do nesretne (1946.!) Vergarolle i plutače Bagno Polese (1886. – 1937.) za one imućnije, također unutar zaljeva. Elitnija kupališta bila su Valbandon, sjeverno od grada, Saluga na otoku Veli Brijun te pješčana plaža Bijeca kraj Medulina. U uvali Valkane, jugozapadno od grada, nalazilo se mornaričko kupalište s impozantnim plažnim objektom.

Godine 1936. grad je za šire slojeve svojeg stanovništva otvorio moderni kupališni objekt s terasama, bifeom i kabinama za presvlačenje na poluotoku Stoja, sjeverozapadno od grada. Do nje je, kao i danas, vozila redovna gradska autobusna linija. Popularne su bile Valsaline i Saccorgiana, danas Zlatne stijene, nešto južnije od grada. Za niže slojeve je, nerijetko, cjelodnevni izlet uključivao višesatno pješačenje do plaža. Ali, za ljetnih žega, mnogi su željeli na kupanje i cjelodnevno druženje.

Je li ova nova dokolica nailazila na otpore, s obzirom da je ljudsko tijelo, relativno (!) razgolićeno, bilo prisutno na otvorenome? Preventivno, već je uprava plutače Bagno Polese od njezina otvaranja 1886. vodila računa o tadašnjim pravilima ćudoređa, odredivši striktno odvajanje muškog i ženskog kupališnog dijela. Ipak, izgleda da su se na plažama i kupalištima redali problemi i pritužbe, jer je 10. srpnja 1926. pulski list L'Azione objavio pravila ponašanja na plažama po dekretu Prefekture u Istarskoj provinciji. Ukratko, zabranjivao se boravak na plažama svima onima koji na sebi nisu imali "decentni kupaći kostim" ili koji su se namjeravali "ogriješiti prema osnovnim normama ponašanja ili kulture".

U diskusiju se uskoro uključila i pulska Crkva. Nakon Lateranskih sporazuma 1929., Katolička se Crkva počela jače uvlačiti u društveni život, i kao jednu od posljedica, kritiku moderne ljetne dokolice čitamo u biltenu pulske župe, La Voce della Basilica ("Glas bazilike") u kolovozu 1939.: "Kakve su danas plaže, pogotovo one svjetovne, svi znaju. Čestitost je za mnoge kupačice na tim plažama postala riječ bez značenja". Već pred prijašnje ljeto, članak objavljen u svibnju 1938. godine pod naslovom "Za moral na plažama" pisao je da je ljetni period "postao razdobljem jednoga skandala koji se toliko raširio da izgleda da mu nema lijeka". Ajme, navodno su se u to vrijeme na pulskim plažama počele pojavljivati i kupačice koje su se sunčale pokrivene samo kupaćim gaćicama i dvjema maramicama, čita se u pisanju crkvenoga mjesečnika. Vjerovali ili ne, u članku u istome crkvenom listu iz Pule objavljenome krajem rujna 1939., jasno i nedvosmisleno se kaže da je početak Drugog svjetskog rata posljedica, između ostaloga, i sve većeg nemorala na plažama.

Ipak, ako je vjerovati riječima pisca novinskoga članka iz 1923., kupaći i stanovnici Medulina svjedočili su skandaloznim scenama, na pješčanoj plaži Bijeca, altroke današnje ludilo u obližnjim beach i koktel barovima: "Došle su u Medulin skočiti u plavo more neke od dama pod vodstvom njihove pratilje (matrona). One, smatrajući kako se nalaze u kući takozvanog zadovoljstva, ponašale su pred obiteljima, dječacima i djevojkama iz sela na više nego neprimjeren način dignuvši tako javnu sablazan. One su pijane, što je njihov običaj, tumarale polugole plažom. Na plaži u Medulinu okuplja se više istaknutih obitelji te zbog toga tamo nema mjesta tim damama". Istančani čitatelj lako će prepoznati što se krije iza gore navedenih eufemizama.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter