Stanko Hautz i supruznici Batallar
Lungomare je zbilja zanimljivo mjesto za susrete s raznim ljudima i njihovim više ili manje zanimljivim pričama. Da je Pula grad multikulturalnosti, raznih priča, ljudi, potvrdio nam je jedan zanimljivi susret na ovoj šetnici.
Kada su postali umirovljenici, inženjer Victor Batallar i profesorica talijanskog jezika i književnosti i komparativne književnosti Zoja Šipić Batallar odabrali su upravo Pulu za svoj novi dom i dane učestalo provode šećući Lungomareom. Gospodin Victor je Meksikanac, a njegova supruga Zoja Dalmatinka. Spojila ih je ljubav zbog koje je on promijenio grad, državu, kontinent. Dok su radili, živjeli su na relaciji Zagreb - Split - Meksiko, ovisno o poslu i drugim obvezama.
- Bio sam prvi put u Puli davne 1969. i silno mi se svidio taj grad, a onda smo, kao penzioneri, odlučili da bismo ovdje mogli provesti dio života. Pula mi se silno dopala i zbog bogate kulturno-povijesne baštine i zbog zanimljivih priča, mita o Argonautima, zanimljive priče o Agripini… Nevjerojatno je to bogat grad, sretni ste vi koji ste tu oduvijek. A uz to, nevjerojatno je lijep okoliš, more, kilometri plaža, ta prekrasna šetnica Lungomare, tako blizu gradu… To je zbilja nevjerojatno bogatstvo, a vidio sam puno gradova i bio na puno mjesta. Životu u Puli nisam se trebao posebno prilagođavati, tu su ljudi divni, a istarska kuhinja je zbilja izvrsna, posebno volim ribu i morske plodove, evo svježe iz ovoga divnog mora, veli Victor.
Počeli smo razgovarati na španjolskom, ali odjednom se prebacio na hrvatski i na našu opasku da zvuči kao pravi Dalmatinac, kaže da je to "pokupio" od žene, a da je "jeno malo" naučio i istarski čakavski dijalekt, onako usput.
Osim Pule, imao je riječi hvale i za otočje Brijuni te za svu bogatu okolicu Pule.
U šetnji Lungomareom zatekli smo ih u društvu umirovljenog suca Vrhovnog suda Stanka Hautza, inače Puljanina, i Mehmeda Komića, dobrog poznavatelja pulske povijesti.