(N. LAZAREVIĆ)
Gazdarica je otvorila vrata stana tek kad smo došli u pratnji policajca. Strpali smo naš život u vreće u samo 45 minuta i otišli. Policajac nam je rekao da slobodno uzmemo i sav naš namještaj, perilicu rublja, ali jednostavno nisam imao gdje s time, priča Miljenko Mikac što se događalo nakon što je njegova obitelj izbačena iz unajmljenog stana
"Cijelu smo noć s troje male djece te psom žena i ja spavali u autu nakon što smo izbačeni iz podstanarskog stana u kojem smo po ugovoru mogli biti sve do listopada. To su vam prave podstanarske muke o kojima se ne priča javno. Zato sam se, nakon što sam pročitao članak u Glasu Istre, odlučio javiti i ispričati s čime se sve obitelji poput naše suočavaju", kazao nam je u dahu Miljenko Mikac, pozvavši nas u apartman u kojem je privremeno smješten da bi nam ispričao svoju priču.
Nije bilo problema
U apartmanu u Fažani, koji im je u nuždi iznajmio vlasnik restorana gdje je supruga radila u sezoni, mogu biti dok ne stignu prvi turisti, a to je uskoro. U hodniku apartmana hrpe plavih vreća za smeće koje su pune stvarima, oko nas skaču mališani od pet sedam i osam godina i maleni smeđi psić. Veseli kakvi i trebaju biti, vjerojatno tek ovlaš naslućuju da su roditelji u gadnim problemima. U vrećama je cijeli njihov život, sve što su na brzinu uspjeli iznijeti iz stana jer im je gazdarica promijenila bravu preko noći.
Pitamo ih jesu li plaćali podstanarstvo uredno, na što nam mladi bračni par odgovara da su sve račune plaćali redovno, a posljednju ratu za stan platiti su 30. travnja, s tek nekoliko dana zakašnjenja.
- Mi smo iz Varaždina. Kako suprug ima obrt za građevinu, a ovdje se trenutno puno stanova renovira, odlučili smo s djecom preseliti u Pulu, počinje mučnu priču supruga Sanja.
S troje dječice i psom u Puli nikako nisu uspijevali pronaći podstanarski stan u dugoročan najam pa su počeli tražiti lokacije dalje od grada. Godinu dana bili su tako podstanari na Fažanskoj cesti odakle su, vele nam, znali da će prije sezone morati izaći. U međuvremenu najstariji sin krenuo je u školu na Velom Vrhu, a oni počeli tražili novi stan. Nakon mukotrpne potrage stan za stalno, prikladan za veću obitelj, našli su u Vodnjanu, u sklopu jedne obiteljske kuće.
- Lani, krajem rujna ušli smo u stan i potpisali s gazdaricom ugovor na godinu dana. Stan smo plaćali 2.200 kuna, mada u ugovor piše dvije tisuće, plaćali smo uvijek na vrijeme i podstanarstvo i sve režije te nikada nikakvih problema nije bilo. Prvi mjesec platili smo čak račun za 50 kubika vode koje nismo mogli potrošiti, no nismo se puno bunili jer smo bili sretni da imamo krov nad glavom po prihvatljivoj cijeni. S gazdaricom smo bili u dobrim odnosima, znala sam s njom popiti kavu i pomagati joj oko mame koja je bila bolesna, ispričala nam je mlada majka.
Renovirao kupaonicu
Njezin suprug, inače po struci građevinar, dodaje da je stan bio rupa kada su u njega ušli, kupili su novi namještaj - dvosjed, fotelju, tabure, na kuhinjske elemente stavili nove folije, kupili perilicu za rublje.
- Malu kupaonicu u potpunosti sam renovirao, uložio svoj materijal, ali i rad, sigurno desetak tisuća kuna. Radio sam nakon posla, do kasno u noć, samo da bi djeca imala normalne uvjete za život. Sve je to, naravno, bilo u dogovoru s gazdaricom koja je bila zadovoljna što uređujemo stan, pričala nam da smo super podstanari i čak predložila da dijete s Velog Vrha prebacimo u školu u Vodnjan, kako bi mu bilo lakše. Budući da smo bili uvjereni da smo našli stan u kojem ćemo živjeti godinama, to smo i učinili, kaže Miljenko.
No, cijela je priča dobila neočekivani obrat kada je obitelj za prvomajske praznike odlučila posjetiti svoje u Varaždinu.
- U utorak prije Prvoga maja krenuli smo za Varaždin obići roditelje. Već popodne sam dobila poruku: "Promijenila sam bravu, ostanite u Varaždinu ili si tražite drugi stan." Bila sam šokirana, nisam mogla vjerovati, stalno sam je zvala, ali mi se nije javljala. Naravno, već sutradan smo krenuli nazad prema Vodnjanu, misleći da ćemo sve riješiti na licu mjesta. No, kada smo nešto nakon ponoći stigli do stana, dočekala nas je zamijenjena brava, a gazdarica se nije htjela javiti, priča nam Sanja. Bili su u totalnom šoku, nevjerici jer nisu mogli ući u stan u kojem su bile sve njihove stvari. Zvali su i policiju, ali su im oni rekli da im ne mogu pomoći.