Subota ujutro, dugoočekivani neradni dan. Nije previše toplo, a burica ugodno pirka. Mjesto radnje - Vinkuran, pored male butige. Dok jedino cvrčci remete mir, nekolicina turista skuplja se u krug i svi gledaju u jednom pravcu.

Buknuo je požar, tamo negdje u smjeru Valdebeka, klasični ljetni, samo jedan u nizu, mislim si. Susjedi si međusobno dovikuju, kažu da je situacija ozbiljna, pričaju o evakuaciji. Pa dobro, ljudi moji, ovdje u nas uvijek nešto gori, dobro je, pokušavam opravdati situaciju i zadržati nekakav subotnji unutarnji mir.

Zovu iz redakcije

Gotovo je, zovu iz redakcije, situacija je zaista ozbiljna. Požar je zahvatio veći dio okolice Valdebeka i širi se od Dolinke prema Vintijanu. Bura otežava stvar, nosi zapaljene grane i žar posvuda, a suviše suho nisko i visoko raslinje idealna je hrana i za najmanju iskru. Još ako tome dodamo silan nemar ljudi koji zapuštaju svoja zemljišta, rijetko kada kose i održavaju, a kamoli ograđuju, dolazimo do savršenog recepta za požar.

Ma, kakav požar u jednini, nema tu žarišta ni jednog velikog plamena. Radi se o puno manjih buktinja. Kako vatrogasci jednu ugase, razvije ih se još dvije, tri. Nikad kraja. Maslinici, livade, polja, dvorišta, ništa nije pošteđeno.

Ovdje je nekad pisalo Pula…

Već je prošlo podne. Situacija je zaista zabrinjavajuća, ali ne i kaotična. Vatrogasci izgledaju kao da znaju što rade, ne doimaju se zabrinuto. Jer, znaju da dolaze kanaderi, bez kojih se ovakve situacije ne mogu riješiti u kratkom roku. A ako se vatra bliži kućama ili životinjama, nema mjesta čekanju. Neki se pitaju zašto Istra nema barem dva kanadera, ali to ćemo zasad ostaviti po strani budući da nam oni koji znaju o čemu pričaju kažu da je sustav kanadera u Hrvatskoj odličan. Naime, jučer smo ih u Istri čekali tek 35 minuta.

Drama na razmeđi Pule i Medulina

Vratimo se scenama podno brda Vintijan, s istočne strane prema Dolinki, gdje se već koje desetljeće nalaze prvo bespravne, a potom legalizirane male vikendice, pa i prave pravcate kuće. Izgledalo je to kao igra bez kraja, kao da vatrogasci ne mogu pobijediti ni da ih je stotine. Pomažu im mještani, ali to traje i traje. Ugase jedan plamen, nastane ih još dva. Pa počne gorjeti susjedu, pa preko puta, s druge strane ceste. Ukratko, na potezu između Dolinke i Vintijana vladala je prava uzbuna, a vatra je bila na samo nekoliko metara od kuća. Zahvatila je nekoliko štala i sklepanih baraka, a vozila koja su stradala bila su mahom u nevoznom stanju, na korak do otpada.

Mislili smo da je ugašeno

Ubrzo shvaćam, kao i moje kolege, da više nemamo što raditi na tom potezu, cesti koja od Vintijana vodi u Valdebek. Moramo se vratiti odakle smo došli. Vatra za koju smo mislili da je ugašena, sada je na istim mjestima jača no ikad, na više točaka, dolazi do ceste, nezaustavljiva je, a samo je pitanje vremena kada će mjesto na kojem stojimo nadlijetati i polijevati kanaderi. Donosimo ispravnu odluku i puštamo vatrogasce da u miru rade svoj posao.

Zgarište u punom smislu riječi

Sati je 14 i 30. Kako se penjemo uzbrdo prema centru Vintijana, da bi bolje vidjeli razmjere ove vatrene stihije, pukim slučajem nailazimo na prvog čovjeka istarskog sustava civilne zaštite Dina Kozlevca kojeg nismo viđali još od posljednjih dana krize s koronavirusom koja se, srećom, trenutno smirila. Prisjećamo se da se, osim ovom posljednjom zdravstveno krizom, ovaj čovjek bavi svekolikom zaštitom civilnog stanovništva, pa tako i od požara.

U pomoć su došli brojni lokalni stanovnici

Zapovjednika smo zatekli na zapovjednom mjestu u selu Vintijan, na vrhu kuće koja je još u izgradnji. Inače, takvi se punktovi biraju na licu mjesta, ovisno o lokaciji požara, a po tome hoće li imati sveobuhvatan pregled situacije. Ma što god tko rekao, jedno je sigurno - sustav kojim Kozlevac rukovodi još se jednom pokazao kao, možemo to slobodno reći, najbolji u Hrvatskoj.

Kanaderi još prelijeću

Samo pola sata kasnije kucnulo je 15 sati. Nakon jako malo vremena, ozbiljan i vrlo opasan požar, čije su posljedice mogle biti kobne, stavljen je pod kontrolu. Još uvijek nije lokaliziran, no samo je pitanje sati kada će biti. Kanaderi još prelijeću Vinkuran, Vintijan, Valdebek i Dolinku. Ostat će neko vrijeme, dok će vatrogasci dežurati na kritičnim mjestima još bar dva dana.

U gašenju je sudjelovalo 75 vatrogasaca

Inače, ovaj dio južne Istre ne pamti da je plamen ikada stigao do kuća i dvorišta, bar ne u tolikoj mjeri. Vinkuranci, Banjolci i Pomerci će se sigurno sjetiti ogromnih, hektarskih i višednevnih požara na Monte Kopama iznad Šćuze. No, i oni su bili izvan naseljenog područja.

Izgorjeli automobil i gospodarski objekt

Kako bilo, vatrena stihija koja se jučer dogodila na granici između grada Pule i općine Medulin pokazala nam je više stvari. Konkretno, jedan plamičak i bura savršen su recept za katastrofu, sustav civilne zaštite u Istri savršeno je posložen i efikasan, a ljudi izvan grada moraju početi bolje održavati svoja zemljišta. Također, moramo zapamtiti da bez kanadera ne bi bilo moguće tako brzo rješavanje problema, a jučerašnji dan pokazao nam je da na njih možemo uvijek računati.

Kapo Kozlevac nadgleda gašenje sa zgrade u Vintijanu

Povezane vijesti

• ŽUPAN MILETIĆ: Velika zahvala našim vatrogascima koji su pokazali veliku stručnost i požrtvovnost da bi zaštitili ljudske živote i zdravlje
• ČIM JE SAZNAO ZA POŽAR KRENUO JE ZA PULU: Pulski gradonačelnik Filip Zoričić večeras će posjetiti opožareno područje
• LOKALIZIRAN POŽAR U VALDEBEKU I VINTIJANU: Vatrena stihija progutala 40 hektara, na požarištu ostaju dežurati vatrogasci