Potrebno je vratiti se gotovo pola stoljeća unatrag kako bismo se zahvalili i poklonili jednom čovjeku, pa makar post mortem, i jednoj ideji koja je tinjala duže, no otjelotvorila se točno prije 49 godina, tu kod nas, u Puli. Radi se o formiranju Radne organizacije „URBIS-72“, koju je sa suradnicima Edi Bassanese de facto i de iure utemeljio 1.1. te 1972. godine i u kontinuitetu radio sve do formiranja dioničkog društva 1990. godine kojega nije napustio ni odlaskom u mirovinu 31.5.2002. Bilo je to njegovo čedo i njegovo čudo kojega je nastavio sukurirati u potpuno izmijenjenim uvjetima, zakonskim, znači formalno-pravnim, kadrovskim, financijskim i inim, u svom uredu, u sadašnjoj zgradi URBISA i u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora Društva. Do kraja! I to je temeljna odlika njegove naravi, poznata svim suradnicima, ne-prijateljima koliko i vjernim prijateljima.

Lider i inovator

Godine 1961. diplomirao je na AGG fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje dipl.ing.arh. sa 25 godina. Prva radna iskustva stjecao je u GP „Istra“ u Puli već tada kao rukovodilac gradilišta i tehnički rukovodilac ondašnje radne organizacije, gdje je izabran i za direktora. Tu je implementirao stečena znanja i gradio svoju radnu i intelektualnu vertikalu, kao arhitekt i kreator, kao lider i kao strukturalni inovator novih oblika djelovanja, tada nepoznatih u Istri, koliko i na razini bivše Jugoslavije.

Što se same struke tiče, projektirao je tzv. velike jedinice, stambene, poslovne i turističko-ugostiteljske. No ono što ga je činilo osobitim, njegova je posveta, osobna i timska, radu na izradi dokumentacije, na prostornom i urbanističkom planiranju i projektiranju. To „uvodjenje reda“ u voluntaristički nered u Puli, Istri i cijeloj bivšoj državi bio mu je sirenski zov kojem nije mogao odoljeti. A značio je znati i moći prenijeti na različite sredine, velike i male, na sve suradnike heterogenih zvanja i znanja, na politiku i financijere tu novu doktrinu koja je conditio sine qua non civiliziranog razvoja svake sredine. Tu je bio vrstan edukator, prenositelj znanja, osobito na mlade kadrove kojima je nesebično otvarao vrata, zapošljavao ih, mučio i učio, ali i povjeravao zadaće i projekte koji su bili prava kušnja i za verziranije i iskustvenije arhitekte od njih samih. Upravo zato, iz njegovih sustavnih didaktičko - pragmatskih razloga, Urbis 72 bio je laboratorij i rasadnik mladih stručnjaka u domeni arhitekture i urbanizma, osposobljenih sutra za otvaranje vlastitih ureda sa imenom i prezimenom, što i danas baštinimo.    

No, vratimo se Urbis 72 Pula, poduzeću za urbanizam, projektiranje, konzalting i inženjering osnovanog te 1.1.1972. godine kao Urbanističko projektnog zavoda Istre, nastalog spajanjem projektnih biroa Građevinskog poduzeća »Istra« iz Pule i Rovinja. To je bila hrabra, inovativna inicijativa kojom se struka izborila za respekt i istaknutu ulogu u društvu, na osnovi stručnosti, javnosti i demokratičnosti. Značilo je to suštinski promijeniti ustaljene dogme i praksu, izboriti se za novi pristup, svakako moderniji i progresivniji na ime novog urbanizma i nove arhitekture u Puli i diljem Istre. U tom smislu, valja spomenuti još jednu važnu činjenicu da su arhitekti Pule, i neizostavno Edi Bassanese 1970. godine pionirski osnovali Društvo arhitekata Pule /akronim DAP, danas DAI-SAI/ koje je postalo referentno mjesto okupljanja, razgovora i polemika arhitekata. Taj isti DAP dao je punu suglasnost osnutku Urbisa 72 u Puli, budući je strukovna matrica već mudro sakupljena, s intencijom ekstenzije na cijelu Istru. I svugdje i opet pratimo plodonosne tragove Edija Bassanesea.

Od ideje do izvedbe

Novonastala samostalna organizacija za planiranje i projektiranje, uz pun suport ceha, trebala je srediti stanje djelatnosti u Puli i u Istri, u kojoj su do tada arhitekti djelovali odvojeno, dok su planiranje i uređenje prostora povjeravali vanjskim planerima i projektantima. Ta skupina arhitekata značajnih za budućnost Istre i Pule u razvoju, među kojima je glavni promotor bio Edi Bassanese, jasno je artikulirala svoje ciljeve. Okupljanje i osamostaljenje struke i uključivanje u izradu planova i projekata svih subjekata jednako važnog lokalnog koliko i regionalnog prostora. Tu se nenametljivo i mudro implementirala misija regionalizma, koliko i ideja elitizma, što nije kolidiralo sa željom, pro futuro, ekspanzije prema drugim sredinama. Takav Urbis 72 postao je ubrzo središtem urbanističkog i arhitektonskog razvoja u Istri, uz politički suport i kadrovski kontinuiran rast postavši svojevrstan pronositelj i oslonac graditeljskog razvoja, ali i šireg okružja, senzibilizirajući i građane u smislu kvalitetnog odnosa prema prostoru djelovanja. Tako je, uz markantnu i snažnu ulogu lidera, Edija Bassanesea, stvorena nova organizacija, koja je okupljala gotovo sav lokalni i istarski stručni kadar u urede smještene Puli, Rovinju, Poreču, Labinu, Pazinu i Zagrebu. Inovativan i mobilan organizacijski oblik, nove metoda koje nalažu demokratičnost i uključivost svih subjekata u kompleksan sustav odlučivanja i rada, te profesionalan pristup omogućavali su, u uvjetima bitno drugačijeg samoupravnog habitusa socijalizma, brz, svrhovit i siguran odgovor tržištu koje se budilo. Do 1990. godine poduzeće je zapošljavalo od početnih 49 preko130 do 170 stručnjaka raznih profila u sub-specijalističkoj mega strukturi, gdje su radili oni koji su bili u stanju izraditi cjelovit projektni zadatak od ideje do izvedbe. Među njima bili su najznačajniji i najproduktivniji pulski i istarski arhitekti, inženjeri i djelatnici ostalih struka iza kojih u Puli i u Istri ostaju brojni validni i tragovi i znakovi. Ostvareno je putem puno primarnih projekata, od kojih su najznačajniji urbanistički planovi i projekti u Puli, Rovinju i Poreču. Zatim brojni turistički kompleksi u Poreču - Plava i Zelena laguna. U Puli hoteli Brioni i Punta Verudela. U Rovinju, hoteli Park, Valalta i Monte Mulini i u Umagu Stella Maris. Slijede stambeni kompleksi Šijana i Stoja u Puli, Kature u Labinu. Slijede poslovna zdanja Istarske banke i Zračne luke u Puli, od sportskih objekata Stadion u Puli, potom industrijski objekti Uljanika u Puli te Marina Veruda Pula i drugi.

Nakon 1990. godine Urbis 72 postaje dioničko društvo u potpunom vlasništvu svojih zaposlenika. Smanjen je broj djelatnika, ali su zadržane sve djelatnosti. Novoosnovan je Informatički centar, koji omogućava suvremen pristup u procesu projektiranja i prostornog planiranja.

Valja na koncu ne zaboraviti jednu od najkompleksnijih dionica Urbisa 72 u Puli u vremenu od priprema pa do realizacije mega projekta sanacije, rekonstrukcije i dogradnje Istarskog narodnog kazalište u Puli, 18 godina nakon neshvatljivo duge zatvorenosti kuće od kapitalne kulturne važnosti za urbani duh Pule u rasponu od priprema do realizacije od 1982.-1989. Bila mi je čast i životna škola surađivati i raditi s arhitektima, inženjerima i ostalim strukama izvan Urbisa 72, a nadasve moja zahvala ide stručno i radno potkovanom voditelju projekta, Ediju Bassaneseu, markantnom i elegantnom gospodinu arhitekti.

Povezane vijesti

• Bassanese uputio pismo Taianiju i Junckeru da riješe gužve na granici
• Suradnja ne znači ženidbu već preuzimanje odgovornosti
• Milanović smijenio istarske SDP-ovce zbog IDS-a, Bernardiću HDZ u Umagu ne smeta?