Od 11 osnovnih škola, u dvije se nastava odvija dvosmjenski
GRADSKA PROČELNICA ELVIRA KRIZMANIĆ MARJANOVIĆ: Pulskim školama nedostaje čak osam kuharica i 13 spremačica, no DRŽAVA NE DOZVOLJAVA NOVA ZAPOŠLJAVANJA!
Milivoj MIJOŠEK
Sve smo pulske osnovne škole opremili s kuhinjama, osigurali edukacije za kuharice, zajedno sa Zavodom za javno zdravstvo Istarske županije formirali zdrave jelovnike i stvarno se trudimo da školarci jedu što zdravije. No, problem nastaje kod nedovoljnog broja osoblja, veli pročelnica Elvira Krizmanić Marjanović
Pedagoška škola zahuktala se, a s njome na površinu izašli i problemi koji muče roditelje, kako vrtićke tako i školske populacije. O nekima smo porazgovarali s Elvirom Krizmanić Marjanović, pročelnicom Upravnog odjela za društvene djelatnosti.
- Ove godine u Osnovnoj školi Kaštanjer nije bilo dovoljno mjesta za svu djecu. Traženo je od roditelja da donesu potvrde da su zaposleni, no ni to nije pomoglo. Kako se to riješilo?
- Da, za produženi je boravak ove godine bilo više zainteresiranih nego što je bilo mjesta. Stoga su, u dogovoru s Mjesnim odborom Kaštanjer, učenici prvih razreda ostali u školi, dok su učenici drugih razreda smješteni u Mjesni odbor koji je nedavno obnovljen. U tom prostoru, koji zadovoljava uvjete za rad produženog boravka, trenutno boravi 36 učenika.
Čekaju državu
- Je li problem s produženim boravkom izražen i u drugim školama?
- Glavni problem oko produženog boravaka u ovoj školi je u nedostatku prostora. U ostalim školama problem nije toliko izražen, ali istina je da je to usluga koju traži sve više roditelja. Oni rade sve dulje i djecu zapravo nema tko pričuvati kod kuće.
- Godinama se govori da će se ova škola, koja i dalje radi u dvije smjene, dograditi. Gdje je zapelo?
- Još uvijek čekamo da se Gradu Puli donira čestica na kojoj bi se škola proširila, a koja je u vlasništvu države. Nedavno smo ponovo podnijeli zahtjev da se to što žurnije odradi. Prije nekoliko godina već je bio izrađen projekt proširenja, no u tom trenutku nismo dobili zeleno svjetlo od nadležnog ministarstva, jer im nije bio prioritet nastava u jednoj smjeni. Danas se to promijenilo i nove smjernice Ministarstva znanosti i obrazovanja propisuju upravo nastavu u jednoj smjeni. Nadamo se da ćemo za to moći koristiti, kao što je najavljeno, sredstava Međunarodne banke za obnovu i razvoj ili iz raznih europskih projekata.
- No škola Kaštanjer nije jedina škola koja ima nastavu u dvije smjene?
- Od ukupno 11 pulskih škola, učenici nižih razreda osnovnih škola Kaštanjer i Šijana jedini pohađaju nastavu u dvije smjene, s mogućnošću korištenja i produženog boravka u dvije smjene.
- Nekada je razrednih odjeljenja u školama bilo puno više, a svi smo imali nastavu u jednoj smjeni, što se promijenilo?
- Danas su, sukladno smjernicama samog Ministarstva, razredi puno manji. Nekada je u njima bilo više od 30 učenika, dok ih danas ima od 20 do 23. Nadalje, propisani su i kabineti za brojne predmete, što nekada nije bila praksa. Tako dolazimo do problema prostora, iako su mnoge škole u međuvremenu i proširene.
- Javljaju nam se roditelji koji su nezadovoljni marendama u školama. Znam da se posljednjih godina puno radi upravo na tom polju, no razlike su evidentne. Neki dobivaju krofnu i sendvič, drugima se kuha svaki dan, a cijena marendi je ista. Zašto takve razlike u školama?
- Kao osnivači sve smo škole, njih 11, opremili s kuhinjama, osigurali edukacije za kuharice, zajedno sa Zavodom za javno zdravstvo Istarske županije formirali zdrave jelovnike i stvarno se trudimo da školarci jedu što zdravije. No, problem nastaje kod nedovoljnog broja osoblja. Sve to treba skuhati, servirati, očistiti. Iz škola nam se žale da im je broj kuhara premali i stoga ne mogu kuhati svaki dan. Početkom godine napravili smo analizu koja je pokazala da u pulskim školama nedostaje čak osam kuharica i 13 spremačica i jasno je da su upravo to razlozi koji znatno utječu na kvalitetu boravka u školama. Na to smo nekoliko puta upozorili Ministarstvo znanosti i obrazovanja, zadnji puta u veljači, ali njihov je odgovor uvijek isti - nema novog zapošljavanja na pomoćnim poslovima. Najveći je apsurd što upravo Ministarstvo propisuje neke stvari kojih se potom ne drži na terenu.
Struka kaže
- Problema ima s neujednačenošću u opremljenosti škola. Kako je to moguće kada je vlasnik svima isti? Učenici u nekim školama rade na pametnim pločama i laptopima, dok u drugima o tome mogu samo sanjati. Primjer napredne škole svakako je OŠ Vidikovac.
- Imamo isti odnos prema svim školama. OŠ Vidikovac je kroz projekt e-Škole nabavila prve pametne ploče, kao i OŠ Šijana. Ravnatelji opremaju škole iz proračuna, ali i iz projekata, donacija roditelja, najma učionica ili školskih dvorana. No, nikada nismo odbili niti jednu školu i nema razloga da neke stvari u njima nedostaju. Sada smo u rebalansu proračuna i sve što treba nekoj školi za rad može se i mora osigurati. Vrata mog ureda uvijek su otvorena za sve ravnatelje, ali i učitelje, i tu problema ne smije biti.
- Šokirao me podatak koji ste iznijeli na zadnjem Gradskom vijeću da pulske škole zapošljavaju 60 pomoćnika u nastavi za čak 86 učenika. To znači da u gradu imamo čak tri razreda djece kojima je potreban asistent. Je li doista toliko djece s posebnim potrebama?
- Struka navodi da ima sve više djece s poremećajima u ponašanju. No, moram napomenuti da asistenti u nastavi nisu tu da bi djeci pomagali učiti i svladavati nastavno gradivo, već samo kao fizička potpora. Mi ne odlučujemo o tome kojem je djetetu potreban asistent i ima li pravo na njega, ta se odluka donosi na način da stručno povjerenstvo škole zahtjev podnosi Uredu državne uprave čije povjerenstvo donosi prijedlog o potrebi uključivanja pomoćnika u nastavi. Na temelju njega podnosimo Ministarstvu zahtjev za suglasnost za uključivanje pomoćnika u nastavu. Grad Pula je samo jedan od sudionika tog procesa i naš je zadatak osigurati financijska sredstva i pružiti administrativnu potporu za provedbu programa, a za što je za četiri godine osigurano 12,7 milijuna - 40 posto iz proračuna, a ostatak iz Europskog socijalnog fonda.
Dovoljno mjesta
- Nije li to ipak prevelik djece broj?
- Radi se na inkluziji djece, i to je dobar put. S druge strane, mišljenja sam da bi se trebale više osnažiti stručne službe škole, povećati broj pedagoga, defektologa koji bi radili s tom djecom na stručan način, dok bi pomoćnici u nastavi trebali bili samo dio tima koji bi učenicima fizički pomagali. To je pravi put.
- Nezadovoljstva ima i među obrtima za čuvanje djece, a kojima se ne odobrava financiranje iz gradskog proračuna. Ako sufinancirate dijete, nije li svejedno čuva li se ono u vrtiću ili u obrtu? Na kraju krajeva, neka su djeca u manjim grupama iz medicinskih razloga i prisiljeni su birati upravo obrte?
- Smatram da razlozi medicinske prirode, poput alergije ili sličnih stvari, ne mogu biti dovoljno dobri da roditelj ne bi svoje dijete upisao u vrtić, bilo gradski ili privatni. Sve naše ustanove imaju kuharice, medicinske sestre i pod stalnom su kontrolom inspekcija, dok se tu ipak radi o obrtima, a ne ustanovama. Imamo mrežu gradskih i privatnih vrtića s kojima smo zapravo u jednoj vrsti javno-privatnog partnerstva i treba naglasiti da u gradu ima dovoljno mjesta za svu djecu kojima je potreban vrtić.
- Znači li to da dadilje ne mogu biti dio te mreže?
- Takva je odluka u ovom trenutku, što ne znači da se u budućnosti neće mijenjati.
- Koliko znam, ni vlasnici privatnih vrtića nisu zadovoljni gradskim sufinanciranjem. Propisujete im jedinstvenu cijenu s kojom im je, kako tvrde, sve teže izdržati na tržištu.
- Gradski i privatni vrtići imaju jedinstvene upise i cijenu od 690 kuna. Sustav je trenutno puno povoljniji za roditelje nego nekada. Imaju slobodu birati vrtić koji žele po jedinstvenoj cijeni. Što se tiče privatnih vrtića, s njima se vode razgovori i subvencije će im se u idućoj godini povećati. Činjenica da je Pula jedan od gradova s najvećim brojem privatnih vrtića, ima ih čak 21, što dovoljno govori da stvari dobro funkcioniraju. Inače, trenutno je u vrtićima 2.023 mališana, od čega 700 djece pohađa privatne i ima gradsku subvenciju.
- Što s problemom bolovanja? Evo, i oporbeni vijećnici traže da se vrtić ne plaća one dane kada ga djeca ne pohađaju?
- Cijena od 690 kuna je zapravo izračunata kao srednja cijena na temelju prisutnosti i odsutnosti djece u vrtiću. Kada bi se računala po danu, konačna bi cijena vrtića bila dosta viša i mislim da je ovo sustav koji ih ne dovodi u nepovoljan položaj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
