Bivša predsjednica Radničkog vijeća društva Uljanik Poslovno informacijski sustavi (PIS) Nada Jelinić-Starčević podnijela je Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci kaznenu prijavu protiv Borisa Dvoršaka i Gorana Pikota, bivših direktora Uljanik Učilišta i Uljanik PIS-a, optužujući ih "da su protupravno i prijevarom stekli firmu Uljanik Učilište te su na taj način oštetili radnike Uljanik PIS-a i državu kao vjerovnike stečajne mase PIS-a za oko 2,6 milijuna kuna".

Kaznena prijava temeljena je na sumnji u prijevare u gospodarskom poslovanju. Nada Jelinić-Starčević tvrdi da postoji osnovana sumnja "da je Boris Dvoršak ostvario bitna obilježja kaznenog dijela, jer je kao odgovorna osoba Uljanik PIS-a sastavio izvještaj o imovini PIS-a u kojem je prikrio informacije da Učilište Uljanik ima potraživanja prema Brodogradilištu 3. maj u iznosu od 2,6 milijuna kuna osigurana mjenicama" .

Među ostalim navodi se i "da postoji sumnja da su Dvoršak i Pikot ostvarili bitna obilježja kaznenog dijela jer su kao vlasnici tvrtke B&G Solutions potom kupili Učilište Uljanik za samo 101 tisuću kuna te su prethodno doveli u zabludu privremenog stečajnog upravitelja da je Učilište Uljanik praktički bezvrijedno".

Time su, pojašnjava se u prijavi DORH-u, "oštetili radnike PIS-a kao vjerovnike stečajne mase za oko 2,5 milijuna kuna". Naime, kako tvrdi Jelinić-Starčević, da je stečajni upravitelj znao za potraživanja Učilišta Uljanik prema 3. maju, mogao ih je naplatiti redovnim ili sudski putem te nakon toga prodati ili likvidirati Uljanik Učilište za realnu cijenu.

Ovo je kratak presjek kaznene prijave bivše predsjednice Radničkog vijeća Uljanik PIS-a koja smatra da je nevjerojatno da "navodno ne znajući da je Učilište posudilo 2,6 milijuna kuna 3. maju, za što imaju naplative mjenice, stečajni upravitelj zaključuje da poduzeće nema nikakvih naplativih sredstava niti imovine, a zatim Učilište prodaje upravo dvojici direktora Goranu Pikotu i Borisu Dvoršaku za bagatelnu cijenu.

- U izvještaju stečajnog upravitelja PIS-a Marka Zagorca iz Rijeke je pisalo da je Uljanik PIS vlasnik firme Učilište Uljanik, ali da je to obrazovna ustanova koja ne ostvaruje dobit. Na naše veliko iznenađenje prošlog ljeta iz medija doznajemo da Učilište Uljanik ima naplative mjenice na račun 3. maja u iznosu od 2,6 milijuna kuna i da je dosad naplaćeno oko 200 tisuća kuna. Za nas 150 radnika, taj iznos od 2,6 milijuna kuna bio bi dovoljan za isplatu nekoliko plaća. Međutim, ništa od toga, navodi Jelinić-Starčević.

Ističe da je kvaka bila u tome da je u međuvremenu Učilište promijenilo vlasnika. Po njenim tvrdnjama, stečajni upravitelj je Učilište krajem 2020. godine prodao nikom drugom nego bivšem direktoru PIS-a Borisu Dvoršaku i bivšem ravnatelju Učilišta Goranu Pikotu za smiješnu cijenu.

- U vrijeme kada je 3. maj izašao iz blokade i imao novce na računu, oni su osnovali novu firmu B&G Solutions i kupili Učilište. Navodno da bi razvijali obrazovnu djelatnost i spašavali radna mjesta. Koliko je poznato, za sada su spasili svoja dva radna mjesta. S druge strane, stečajni upravitelj tvrdi da nije znao za mjenice, ali je ipak malo čudno da je prodao firmu bivšim direktorima za siću, a da nije pokušao od 3. maja naplatiti redovnim ili sudskim putem milijune!, navodi Nada Jelinić-Starčević.

Sukus prijave čini tvrdnja da stečajni upravitelj u Uljanikovoj tvrtki, u istom danu otvara i zatvara stečaj jer utvrđuje da nema novca za namirenje radnika. Zatim, Učilište prodaje upravo dvojici direktora, a svih 150 radnika ostaje bez posla i bez osam plaća, a novac od naplate mjenice odlazi u tvrtku kojoj su sada vlasnici Pikot i Dvoršak.

U trenutku otvaranja i zatvaranja stečaja nad PIS-om, gotovo sva društva Uljanik Grupe su bila u blokadi i pod prijetnjom stečaja. Međutim, u kolovozu 2019. godine Vlada odlučuje dati državna jamstva u iznosu od 150 milijuna kuna za deblokadu Brodogradilišta 3. maj i nastavak proizvodnje. Dva mjeseca kasnije, Dvoršak i Pikot osnivaju svoju firmu B&G Solutions i preko te firme kupuju Učilište.

- Dakle Dvoršak i Pikot, kao bivši direktor i ravnatelj, koristeći povlaštene informacije, kupuju Uljanik za cca 100 tisuća kuna, znajući da Učilište ima mjenice 3. maja na 2,6 milijuna kuna, a koje je nastavilo poslovati. Za te mjenice, niti za potraživanja Učilišta prema 3. maju, nije znao nitko od nas radnika PIS-a, a navodno nije znao ni stečajni upravitelj, tvrdi Nada Jelinić-Starčević.

Bivša predsjednica Radničkog vijeća smatra "da se za milijunsku zaradu treba puno naraditi ili pobijediti na milijunašu, ali da to ne vrijedi ako si jedan od bivših direktora u Uljaniku"

- Ali ako si radnik u toj istoj firmi, najprije ostaneš bez osam plaća i otpremnine. Dok smo bili zaposleni u Uljaniku, radnici su se prebacivali iz jedne u drugu firmu, jer je sve to bio jedan koncern kao što je definirano u Zakonu o trgovačkim društvima. Tako je primjerice nas pedesetak trećemajaca prebačeno u Uljanik Poslovno informacijske sustave (PIS), iako smo nastavili raditi iste poslove, na istoj informatičkoj opremi, na istoj lokaciji u Rijeci, naglasila je Jelinić-Starčević i dodala:

- Kada je došlo do stečaja Uljanika, ispostavilo se da koncerna nema nigdje u Zakonu o stečaju. Tada je nama u Uljanik PIS-u (ukupno 150 radnika u Puli i Rijeci) rečeno da je svaka firma za sebe, da nemamo skoro nikakve imovine i da nikada nećemo dobiti ništa od naših potraživanja. Neki direktori i bivši direktori su slučajno bili u tvrtki Uljanik d.d., gdje je bilo samo dvadesetak zaposlenika i puno imovine. To je značilo da su oni svoja potraživanja dobili do zadnje lipe, jer su bili u prvom isplatnom redu. Sve po Zakonu o stečaju, tvrdi Nada Jelinić-Starčević.

Obrazlaže DORH-u da su kao odgovorne osobe direktori Dvoršak i Pikot bili dužni informirati stečajnog upravitelja o svim detaljima, osobito o financijskom poslovanju, a on je pak morao znati za posudbu 3. maju i mjenice. Ipak, on je u svom izvještaju objavljenom na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Pazinu 18. ožujka 2019. među ostalim konstatirao da "je imovina PIS-a i Učilišta male vrijednosti i većinom nenaplativa".

- Tek nakon objave jednog članka u medijima u vezi naplate mjenica, pitala sam stečajnog upravitelja zašto je Uljanik Učilište prodao za samo sto tisuća kuna s obzirom na to da je imalo 2,6 milijuna kuna potraživanja prema 3. maju, uz to osigurano mjenicama? On je tvrdio da nije znao za mjenice, da se ne sjeća kolika su bila potraživanja Učilišta, a da se sjeća "da su dugovanja Učilišta bila oko sto tisuća kuna". Kao dugogodišnji pomoćnik prethodnog direktora PIS-a Hrvoja Markulinčića, Boris Dvoršak je bio dobro upoznat s poslovnom situacijom firme. Kada su se počeli otvarati stečajevi firmi unutar Uljanik Grupe, postalo je jasno da su radnici PIS-a prošli najgore od svih unutar grupe, zaključuje Nada Jelinić-Starčević.  

Goran Pikot i Boris Dvoršak odbacuju sve ove optužbe kao i tvrdnje da su prikrili informaciju da Učilište Uljanik ima potraživanja prema 3. maju od 2,6 milijuna kuna. Pitali smo ih za komentar navoda iz kaznene prijave kojom ih se ozbiljno tereti. Bivši direktori podsjećaju da je računovodstvene usluge za Učilište obavljao Uljanik PIS, a kasnije Uljanik d.d., te da su sve informacije, kao i dokumenti bili dostupni. 

- U knjigama financijskog poslovanja vidljivo je da je Učilište 3. maju posudilo navedeni iznos. Također, u trenutku likvidacije Uljanik PIS-a, Učilište Uljanik je bilo u višemjesečnoj blokadi kao i sva ostala društva Uljanik Grupe uključujući i 3. maj, te se iz te situacije Učilište uspjelo izvući isključivo prodajom vlastite imovine.

Niti jedno potraživanje koje je Učilište imalo od strane svih društava

Uljanik grupe, nije bilo naplativo (npr. tu su osim potraživanja prema 3. maju i potraživanja prema Uljanik Brodogradilištu, Proizvodnji opreme, Uljanik Strojogradnji). Sve informacije vezane za financijsko poslovanje mogle su se dobiti od prodavatelja na službenim stranicama gdje je objavljena prodaja, tvrde Pikot i Dvoršak. Po njihovim riječima, Učilište Uljanik je 120 dana provelo u blokadi, ali nikada nije ušlo u stečajni postupak. 

- Mjenice su cijelo vrijeme bile pohranjene u Financijskoj službi Uljanika d.d.. Sve relevantne i odgovorne osobe uključujući današnjeg direktora, predsjednika Nadzornog odbora 3. maja te financijskog direktora, bile su upoznate s postojanjem mjenica.

Važno je napomenuti da je u tom trenutku bilo koje potraživanje bilo nenaplativo, zbog višemjesečne blokade, ističu Pikot i Dvoršak. 

Pitamo ih kako to da su baš oni kupili Učilište Uljanik za tako nisu cijenu? 

- Učilište je prodano devet mjeseci nakon likvidacije PIS-a, i to na trećoj javnoj dražbi. Učilište smo ne osobno, nego putem naše već postojeće tvrtke kupili na javnoj dražbi i to nakon što se u prva dva kruga prodaje nije pojavio niti jedan jedini interesent za kupnju. 

Također, kupili smo ga preko naše tvrtke B&G Solutions koja je osnovana za obavljanje informatičke djelatnosti i danas se bavi izradom internet stranica i programskih rješenja. Niti smo upravljali prodajom, niti smo mogli odrediti cijenu. Bili smo uvjereni da će Učilište kupiti sam 3. maj koji je za tu akviziciju imao najveći poslovni i financijski interes, bilo radi nastavka djelatnosti obrazovanje kadrova ili amortizacije nespornog dugovanja prema samom Učilištu, pojašnjavaju bivši direktori. 

Kad su vidjeli da, suprotno njihovim očekivanjima, 3. maj nije na prvoj dražbi dao ponudu za kupnju Učilišta i da je interes drugih u potpunosti izostao, odlučili su sudjelovati u dražbi. To su učinili, napominju, zbog uhodanog posla, verificiranih programa, uhodane suradnje s predavačima, a sve ne bi li Učilište nastavilo s radom. 

Na pitanje zašto je Učilište prodano za iznos za koji je prodano, kažu da na to ne mogu odgovoriti, jer određivanje iznosa nije bilo u njihovoj nadležnosti, ali da je očito da interesa nije bilo ni na prve dvije dražbe. Na pitanje kako to da radnici za prodaju doznaju tek nakon što je postupak okončan, odgovaraju da je prodaja bila javno oglašena tri puta na oglasnoj ploči Trgovačkog suda. 

- Dug 3. maja, točnije pozajmica koja je dana Brodogradilištu bila je osigurana mjenicama. Svaka pozajmica se osigurava nekim načinom naplate (zadužnica, mjenica ili založno pravo). Kao što je svima poznato, mjenice smo dali na naplatu krajem srpnja 2020. godine i to isključivo zato što im je rok trajanja bio do 31. srpnja iste godine, a 3. maj nije htio s nama postići nikakav sporazum o obročnoj naplati. Nisu nam odgovorili na brojne dopise koje smo im slali. Isto tako, bitno je istaknuti da mjenice svjesno nismo dali na naplatu na datum kad je 3. maj isplaćivao plaće, kada bi bio naplaćen puno veći iznos, kako radnici ne bi ostali bez plaća, govore nam Pikot i Dvoršak. 

Naglašavaju da je mjenicama naplaćeno 198 tisuća kuna, što nije bilo dostatno za pokrivanje dugova Učilišta, a kada dugovanje u cijelosti bude naplaćeno, novac će, tvrde, biti na raspolaganju isključivo ustanovi i moći će se iskoristiti samo za rad i razvoj ustanove. Pritom napominju da Ustanove nisu trgovačka društva i ne mogu ostvariti dobit kako se, ocijenili su, cijelo vrijeme insinuira. Bivši direktori Pikot i Dvoršak smatraju da u cjeloj ovoj priči protuzakonito postupaju isključivo odgovorne osobe 3. maja. 

- Pored nespornog dugovanja, veliki iznos stvorit će se i na teret kamata, a sve se to moglo izbjeći da se službene osobe 3. maja nisu oglušile na naše brojne pozive za postizanje dogovora. Umjesto toga, kontinuirano smo izbjegavani, iako smo nudili 3. maju partnersku ruku dogovora. Mi smo htjeli reprogramirati svoje potraživanje prema njima te uspostaviti dugoročnu poslovnu suradnju, no s njihove strane, odgovor su bili šutnja i potpuni muk. Nažalost i ovakve sramotne kaznene prijave, zaključuju Pikot i Dvoršak.       

Na pitanje što danas radi Učilište, Dvoršak i Pikot kažu da radi u smanjenom obimu zbog situacije s Covidom i u teškoj su financijskoj situaciji. 

"Zbog toga što smo bili u blokadi, izgubili smo jedan EU projekt u visini od 2 milijuna kuna. U vrijeme likvidacije PIS-a, nas dvojica smo bili poput ostalih radnika bez zadnjih 9 plaća. Učilište nismo preuzeli radi naplate potraživanje nego radi egzistencije". Tvrde da su zbog ovakvih neutemeljenih opstrukcija već izgubili nekoliko izglednih poslova i projekata. 

Pikot i Dvoršak opširno su se referirali na detalje u kaznenoj prijavi. Uvjereni su "da ovakve prijave idu na ruku samo onima koji žele otkloniti fokus sa svojih štetnih radnji oko namirenja evidentnog duga prema Učilištu Uljanik te istovremeno stvaraju dugove i štetu radnicima riječkog brodogradilišta". 

- Tko bi tada u jesen 2019. kada osim probnih balona nije bilo ni jedne konkretnije poslovne ni političke garancije da će 3. maj dobiti šansu, osobno se zadužio i kupio Učilište koje je imalo velika i vrlo izvjesna dugovanja i tada nenaplativa potraživanja. Evo, ni danas Učilište Uljanik ne može do svojih potraživanja, jer odgovorni u 3. maju raznim pravnim alatima tjeraju priču u sudski spor koji će na kraju svima donijeti enormno velike procesne troškove. Tko god da je vlasnik Učilišta Uljanik, 3. maj je dužan vratiti dobivene pozajmice. U uređenom sustavu to se ne može i ne smije blokirati ovakvim i sličnim političkim prijavama, uvjereni su Pikot i Dvoršak.

Povezane vijesti

• Ukrao dva bicikla, slijedi mu prijava
• U Srbiji podnijeta prijava za ratni zločin protiv ministra Krstičevića: Terete ga za smrt 81 srpskog civila
• Dvojac koji vodi Učilište Uljanik osmislio zanimljivu aplikaciju. "Već smo u pregovorima oko stavljanja u funkciju"