U ponedjeljak se na Gradskom vijeću Pule dogodilo ono što se nekako i očekivalo. Na točki dnevnog reda vezanoj za prodaju nekretnina pukla je suradnja gradonačelnika Filipa Zoričića i predsjednice Gradskog vijeća Dušice Radojčić koja pripada platformi Možemo!

- Kako se osjećate, neki će reći da vam je pao kamen sa srca. Riješili ste se Dušice Radojčić?

- Odličan dan!

- Zahvaljujući raspletu?

- Pa i tome. Dobro vam je pitanje.

- Pao vam je, dakle, teret sa srca?

- Moram priznati da je. Rekao sam što mislim. I savjest mi je čista. To mi je najvažnije.

- Eskalacija međusobnog nezadovoljstva dogodila se pred očima javnosti, na Gradskom vijeću? Jeste li bili iznenađeni?

- Iako su iz Možemo! rekli da neće pozitivno glasati oko točki dnevnog reda vezanih za prodaju gradskih zemljišta, opet sam se nadao da će sve proći kako treba i da će glasati na jedini mogući ispravan način. Zbog toga sam ih i pozvao prije samog glasanja. Zamolio sam ih to.

- Koju ste argumentaciju koristili da ih uvjerite da se slože s prodajom gradskih zemljišta?

- Činjenicu da nam nedostaje novaca do kraja 2021. godine. Naravno, razočarao sam se što to nisu uvažili i prihvatili.

- Razočaranje je bilo političko ili ljudsko?

- Nisam to dvoje još uvijek počeo razdvajati. Mene još uvijek drže emocije.

- Situacija je dosta shizofrena: vi se na neki način odmičete od Možemo!, svojom retorikom otvoreno dajete do znanja da ih više ne tolerirate kao dio vladajuće koalicije, a oni šalju, na čelu s Dušicom Radojčić, dosta pomirljiva priopćenja, kao da su i dalje spremni za suradnju s vama, osim što očekuju malo više transparentnosti oko prodaje gradske imovine. Politički mazohizam.

- Ovo što su Možemovci napravili bila je poruka koju su mi jasno uputili - izvoli, sam se nosi, sam sa svojom odgovornošću, za sve što će se događati. To s njihove strane nije korektno. Mi smo, kao, tripartitna, partnerska vlast, a ja sam jedino odgovoran. I sad ja sam moram pronaći nešto više od tri milijuna kuna koja nedostaju u proračunu. A Možemo!, očito, baš briga kako će se to i od kuda namaknuti. Oni samo znaju da ne žele da se proda gradsko zemljište. Pitam ja njih koje oni rješenje imaju za to što nam nedostaje novaca?

- Vi ste spremni i ne prodati ta zemljišta?

- Samo neka mi onda daju rješenje kako doći do prijeko potrebnog novca. Nisu ponudili nikakva rješenja.

- Realno, Možemo! i ne nudi rješenja oko prihodovne strane proračuna, odnosno kako doći do novca potrebnog za servisiranje javnih obveza?

- Oni po tom pitanju ne nude nikakva rješenja. Imaju dobru ideju cirkularnu ekonomiju, no to je proces koji dugo traje. Nama je sljedeća godina tek pripremna.

- U čemu je njihov ključni problem: jesu li zlobni prema vama, ne razumiju ni vas ni političke procese, ili su čvrsto dosljedni i ne popuštaju pred svojim principima.

- Mislim da ne razumiju političke procese. Ne shvaćaju što je politika. Oni još uvijek ne shvaćaju da su vlast. Mogli su se do rezultata ovogodišnjih lokalnih izbora baviti aktivizmom, no mi smo sada, zajedno, gradska uprava koja ima veliku odgovornost. Sada je situacija takva da sve loše i dobro ide prema meni. A ja, opet, nisam klasičan političar. Imam emociju, došao sa iz drugog miljea. Imam politički instinkt, ali nisam neki etablirani političar s dvadeset godina staža pa da sam u međuvremenu postao debelokožac. I, kao čovjeku, drago mi je što nisam postao debelokožac i siguran sam da ni neću.

- Problem tri milijuna kuna, kako god okrenete, ostaje?

- Ostaje. Sad ja moram naći taj novac.

- Vi ste praktičar, a Možemovci su jaki teoretičari?

- I to je istina.

- Možda se malo previše iščuđavate Možemovcima. Mislim da ste od prvog kontakta mogli i morali biti svjesni da su težak partner koji tvrdo zastupa svoje politike, krajnje nepopustljivo, pokazuje se. Posebno kad je riječ o prodaji gradske imovine. Težak su partner. Jeste li ih podcijenili?

- Daleko od toga da nemaju pravo na svoje principe. No ovo je nemoguća situacija. Politika je, ipak, umijeće, domišljatost, diplomacija, dobra komunikacija, uz dozu tolerancije, i snalaženje u trenutku. U tom kontekstu vraćam se na ta tri famozna zemljišta koja smo htjeli prodati. Ona nisu nikome namještena, nema pozadine ni kombinacije. Čak je riječ o nekim okućnicama. Bila je dobra prilika za Grad da prodajom nečega, što nam realno ne treba, dođe do potrebnog novca. Žao mi je što Možemo! to nije shvatio.

- Ne vjeruju vam, niste im dovoljno transparentni.

- Možemo! dobro zna da smo uveli od 1. siječnja e-licitaciju koja traje 14 dana, da se ljudi mogu javiti, da pazimo koja ćemo zemljišta prodavati i pritom nikako nismo željeli dozvoliti da neki veliki investitor kupi tri dobre parcele i onda na njima gradi goleme zgrade. U tom smislu sam prema Možemo! bio izuzetno afirmativan. No u ovom zadnjem manevru Možemo! osjetio sam da prema meni otvaraju sumnju.

- Kakvu konkretno?

- U stilu, da ću ja kao i ovi prije… A ne, neću da mi se to tovari na dušu!

- Jesu li to stavovi Dušice Radojčić ili cijelog Možemo! Pula?

- Mislim da je Možemo! zbog načina razmišljanja Dušice Radojčić njen talac. A onda i svi mi ostali.

- Jesu li oni toga svjesni? Koviljka Aškić očito je.

- Očito, ona je. S   gospođom Aškić odlično surađujem. Ne samo da je u NO-u Kaštijuna, nego je i moja savjetnica za zelenu politiku.

- Ovo što se sada događa unutar Možemo! i krize oko politike prema vama razbijanje je te strukture.

- Ja je nisam razbio, razbijaju se sami. Gospođa Aškić je u svemu tome razumno postupila. Trebaju nam kompromisi. Cijelu sljedeću godinu moramo raditi pripreme za neke dobre stvari. Ako si ne vjerujemo i ne mislimo isto, zajedno ne možemo naprijed.

- Jeste li bili nekorektni prema Eleni Puh Belci kad ste joj na Vijeću rekli da smiri hormone?

- Jesam. I odmah sam joj se ispričao. Bilo je s moje strane apsolutno neprimjereno. Temperamentan sam, izletjelo mi je u žaru borbe. Dva puta sam joj osobno rekao da mi je žao za tu glupost. Učim se u tom dijelu.

- Jeste i zabrinuti što i kako dalje?

- Nisam, niti malo.

- Nedostajat će vam većina kod glasanja nekih važnijih točaka.

- Idemo iz sjednice u sjednicu.

- Dogodit će se i neke apsurdne situacije. Po mojoj procjeni, vladat ćete i uz pomoć IDS-a i ruku njihovih vijećnika koji će teoretski glasati za vaše prijedloge.

- Nećemo vladati uz pomoć IDS-a, ali mislim da se u nekim točkama moglo vidjeti da su kolege iz te stranke afirmativni i razumni. Ja sam zadnji puta na Gradskom vijeću istupio i ispričao se ako sam nekad bio bahat i bezobrazan u nastupima. Premda mi to nikada nije bila namjera. No želim kritiku, konstruktivnu, a ne baljezganja.

- Ispod vaših prozora na Forumu djeca uživaju u klizanju na ledu i Adventu.

- Mislim da je to stvar dobre organizacije. Jako sam zadovoljan Adventom u gradu koji je pun ljudi. Mislim da smo i na simboličkoj razini unijeli svjetlo u grad.

- U tamu Pule unijeli ste svjetlo?

- Ma ne, ne, nije bila tama, ali volim tako govoriti u kontekstu slobode. Ja sam nezavisni kandidat, nitko ne stoji iza mene, apsolutno sam slobodan čovjek i nisam u strahu što će dogoditi.

- Šest mjeseci je prošlo otkad ste preuzeli vlast. Kakav je vaš dojam o onome što je radio i kako je radio vaš prethodnik Boris Miletić. U kampanji je bilo svega, od prozivanja za klijentelizam i nepotizam pa do priča o stranačkim uhljebljivanjima. Je li situacija, sad kada imate uvid u nju, stvarno tako strašna da je sve premreženo IDS-om?

- Kad govorim o klijentelizmu i gradskim poduzećima, i dalje stojim pri svemu što sam tada govorio. Neki su direktori, kao, bili nestranački, ali se znalo da je vlast centralistička. Ne govorim o osobi gradonačelnika u toj priči, već o njegovoj ulozi. Sada je drugačije. Prvo, mi nismo stranka, drugo, moj način komunikacije je drugačiji.

- No nedostaje vam ljudi za popunu važnih mjesta, od pročelničkih do direktora trgovačkih društava povezanih s Gradom.

- Vjerujem ljudima koje sam naslijedio. Mislim da sam u šest mjeseci razbio puno zidina i tvrđava upravo zahvaljujući komunikaciji. Bit će promjena u gradskim poduzećima i ustanovama.  

- Imate svoje kadrove za popune?

- Nemam svoje kadrove.

- U Puli nema previše ljudi spremnih kandidirati se za takva mjesta.

- Ne mora značiti da će se javljati samo ljudi iz Pule. Evo odličnog primjera moje pročelnice Ademi koja se vratila iz svijeta. Možda će se još naših ljudi isto tako vratiti. Od onoga što imamo, od platna koje nam je rukama, moramo nešto satkati.

- Znači nije sve što je prije bilo tako loše?

- Nije, naravno. Mnogi ljudi pravi su profesionalci. U šest mjeseci sam provjerio kako rade. Pravim ljudima poklanjam povjerenje. Za pola godine Grad će kao samouprava biti jako dobro organiziran. Imam dobar način rada, radi se puno, transparentno, zna se tko što radi. Rekao sam ljudima - ako ste i u nekoj stranci, a radite u Gradu, vaše političko opredjeljenje je vaša stvar i na to imate pravo. Važno je samo da radite za javni, a ne vlastiti interes. Prvi ću, kad mi na ovom mjestu osobni bude važniji od javnog interesa, pokupiti stvari i otići. Ako dođe do toga, u Gradu mi više nije mjesto. No zasad imam dobru ambiciju i ideju. Trenutno, recimo, radimo na tome da Grad usustavimo kao poduzeće, da funkcioniramo menadžerski, a dinamiziramo i digitaliziramo procese koliko god možemo. Mislim da će ključan trenutak biti rujan sljedeće godine, kad ćemo vidjeti kako je prošla turistička sezona.

- U sportskim krugovima mnogi gube povjerenje u vas. Sve je manje novaca u proračunu za njihove potrebe.

- Cijeli sam život bio u sportu. Sport treba organizirati menadžerski i treba promijeniti pravilnik o kriterijima dodjeljivanja novca. Treba napraviti reviziju udruga, a osnovat ćemo Zakladu koju ćemo pokušati napuniti s milijun, dva kuna izvanproračunskih sredstava. Tu očekujemo angažman poduzetnika i banaka. Napravit ćemo jasne kriterije za financiranje trenera, natjecanja, ali će taj novac ići i za kulturu, socijalu i zdravstvo.

- Kako će Zaklada konkretno funkcionirati?

- Recimo, dečki moraju ići na svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu i za to mogu dobiti sredstva iz Zaklade. Neke stvari koje se ne mogu financirati iz proračuna, rješavat ćemo iz Zaklade.

- Što je s Istrom 1961 i njihovim kampusom od kojeg ste na Marsovom polju odustali?

- Tražimo im primjerenu lokaciju za kampus.

- Jeste zažalili što niste pristali na Marsovo polje zbog rekreativaca kojih tamo i nema previše?

- Nimalo. Dobio sam preko 80 mailova građana koji su bili zadovoljni zbog takve odluke.

- Možda bi ih bilo i više od onih koji su zbog toga bili razočarani.

- Ne bih rekao. Uostalom, na Marsovom polju ne stane četiri, pet terena koliko klubu treba. Na Valkanama ćemo graditi nogometni teren.

- Taj projekt znači ide - obnova nogometnog terena i donacija HNS-a u obliku trave?

- Izmjene UPU-a Lungomare o tome stavljamo na Gradsko vijeće, dignut ćemo kredit od 10 milijuna kuna za sportsku infrastrukturu, a to je nogometni teren na Valkanama, pomoćni teren na Drozini koji je izrauban, atletska staza… Početkom 2022. ide javna rasprava o prijedlogu plana na vijeće. Inače, i neki vijećnici opozicije su o tome iskazali pozitivno mišljenje.

- Hotel na Valkanama?

- Ići će i to. Ljudi mogu, prema planu, graditi hotel i neka ga grade. Tražit ćemo od investitora uređenje plaže za građane i to će biti neki oblik njihove društvene odgovornosti. No želim da dođu i drugi investitori. Hotel Brijuni ide na pet zvjezdica, preuredit će se i Rivijera. Za tri, četiri godine u Puli možemo imati par hotela s pet zvjezdica što automatski podiže i kvalitetu gostiju.

- No to je suprotno politici koju proklamira Možemo!?

- To je njihova politika, nije moja.

- Kakav će biti rasplet s UPU-om Max Stoja oko kojeg ste toliko zaratili s Možemo!? Odustajete li od tog projekta?

- Prezentaciju o tome su nam svojedobno napravili gospodin Muidža i gospodin Kostić. Uz mene su tada bile kolegice Radojčić i Radolović. Vidio sam taj projekt, bio sam i na terenu. Velika većina vijećnika, pa i opozicije, nema ništa protiv te investicije, čak dapače. Prije sedam dana ponovno sam se upoznao s cijelim projektom. Unatoč ovome što se dogodilo u ponedjeljak, nema nijedan razlog da to u siječnju ne stavimo na dnevni red.

- Trebat će vam podrška IDS-a?

- To ćemo vidjeti.

- U kampanji ste najavljivali smanjenje cijena vrtića.

- Rekao sam da ćemo pokušati smanjiti cijene vrtića. Nismo, nažalost, uspjeli. Dapače, nisam mogao znati za tu situaciju, no dogodine nam treba 4 i pol milijuna kuna da izjednačimo subvencije za privatne vrtiće. Kao gradovi i općine predložili smo županu Borisu Miletiću da pokrene inicijativu da država financira plaće teta u vrtićima. Prodisali bi da se to usvoji.

- Vi i župan imate isti stav oko toga?

- Imamo. Imamo ga i oko puno toga drugog. Ja s time nemam problema. Mi predstavljamo institucije i građane.

- Kako god, morat ćete prodati dosta gradskog zemljišta da poplaćate obveze kojih je sve više.

- Morat ćemo dovesti investitore koji će nam puniti blagajnu. To je sada jasno. Svejedno hoće li oni graditi na privatnim zemljištima koja će otkupiti ili će im Grad prodavati svoja zemljišta. Bit će u perspektivi i jednog i drugog. Bitno je da Grad kroz komunalni doprinos, prireze i zapošljavanje ljudi ostvari pozitivne aspekte takve priče i da je sve po pravilima. To je matematika.

- Imate neki projekt koji po svaku cijenu želite ostvariti u svom mandatu?

- Moja najveća ambicija je da u sljedeće tri i pol godine, po uzoru na Zagrebački centar inovacija koji ove godine ima dobit od 100 milijuna kuna, stvorimo Pulski centar za inovacije na Vallelungi. To je priča u suradnji sa Sveučilištem, Carnetom, Udrugom poslodavaca, Infobipom i ostalima.  

Povezane vijesti

• MOŽEMO PULA: Sanacija starog Kaštijuna plaćena je 19 milijuna kuna 2008., a sada se planira nova sanacija od 28 milijuna!
• Elena Puh Belci pobijedila na svim biračkim mjestima, ali na jednom je slavila lista Možemo za Gradsko vijeće. Otkrivamo i gdje IDS-ova kandidatkinja i Zoričić stoje najbolje
• Možemo Pula neće dati podršku Filipu Zoričiću u drugom krugu izbora za gradonačelnika. SUMNJAJU DA BI ON IPAK MOGAO KOALIRATI S IDS-om