Facebook komunikacija

Otkako je Glas Istre, poput drugih medija, sve više pažnje počeo poklanjati novim putovima komunikacije, većina se tekstova naših novinara može pronaći i na društvenim mrežama, poglavito Facebooku. Ta je platforma zamijenila komentiranje ispod tekstova na portalu i postala novi način komunikacije novinara sa svojim čitateljima. Ono što mi napišemo, o čemu promišljamo, ili kako bi jedan od naših komentatora kazao "mudrujemo", podložno je svakoj vrsti kritike, ponekad i neprimjerene.

Lijepo je imati mogućnost dvosmjerne komunikacije s čitateljima. Neki tekst i njegova autora pohvale, ponekad pokude, slože se s njim ili napišu vlastito mišljenje. Često se upravo kritike upućuju s lažnih profila koji se vrlo lako otvaraju. S druge strane, autor je potpisan svojim imenom i prezimenom te iza svojih tekstova stoji. Izložen je, kao ispred zida, da mu svatko u lice sune sve što ga žulja. Bez ikakvih konzekvenci.

Mnogo je tu pitanja. Ne mogu zaboraviti svog dugogodišnjeg kolegu i prekaljenog novinara Mladena Kolenka koji je uvijek govorio "Pročitaj pa ser….". To nam je u redakciji postala nerijetko uzrečica ili šala koja nije uvredljiva i nema namjeru nikoga vrijeđati. Dakle, kao prva zamjerka upućena čitateljima s moje strane bila bi ta da nerijetko uopće ne pročitaju tekst nad kojim lamentiraju pa su komentari ponekad promašeni, da ne kažem zlonamjerni.

Jer kako drugačije protumačiti da se crtica oko "krofni ili krafni" premetnula u prvorazredno političko pitanje u kojem jedna od brojnih komentatorica meni kao autorici zamjera "da ovakvi tekstovi stvaraju animozitet i dižu tenzije među ljudima" te da novinari trebaju dati više pozitive, a manje crnjaka.

Pa gdje ćeš pozitivnije od krofni u veljači, o poslastici koja asocira na maškare?

U tekstovima, nadalje, nerijetko svatko pronalazi neku svoju istinu, a vrlo često vrijeđaju se, i to žestoko, oni koji uopće nisu prozvani ili o kojima se piše. No, valjda su se u pričama sami prepoznali. Mnogo je i onih koji novinarima pod nos stavljaju da nešto nije odrađeno ili to nije učinjeno na vrijeme. No, i ovdje dio problema leži upravo u tome što - nisu čitali. Pa su im ti tekstovi, iako su napisani i objavljeni, zapravo promakli. Često nam se zamjera "zakašnjela reakcija" i činjenica da smo dnevni list, a pišemo i o događajima koji se nisu dogodili samo jučer, nego i prethodnih dana. Čitateljima naprosto poručujem da se mnoge informacije novinarima ne daju, dapače - od njih se pokušavaju na sve moguće načine sakriti. Do nas takve vijesti mogu doći tek, rekli bismo, usmenom predajom, od naših informatora, dojavljivača, žviždača, kako god da iz zovemo.

I upravo je u tome snaga ovakve platforme komunikacije - čitatelji mogu biti naše "oči i uši" u svakome kutku Istre, mogu nam javljati probleme koji ih tište, zanimljivosti i informacije. Željeli bi da imamo što više takvih informacija. Na nama je da ih zabilježimo, pokušamo pomoći riješiti. Na njima je da ih potom pročitaju. Tada će, duboko vjerujem, i komunikacija na Facebooku evoluirati i postati prava partnerska suradnja, kakva bi i trebala biti i kakva ona to često jest. Jer, upravo zahvaljujući vama - našim čitateljima, izrodile su se, naše i vaše, ponajbolje priče Glasa Istre.