Šišmiš je virus vjerojatno prenio na kakvu domaću životinju
COVID-19 i klimatske promjene simptomi su iste kronične bolesti današnjice, izazvane gubitkom raznolikosti životinjskog i biljnog svijeta, rekao je u Sveučilišnoj knjižnici dr. sc. Mladen Domazet na predavanju "Korona, klima i izvanredno stanje" u sklopu projekta Zelena knjižnica, koje organizira Društvo Bibliotekara Istre.
- COVID-19 i klimatske promjene nastale su zbog vrlo pritisnutog i rastresenog živog svijeta koji je na ljudsku populaciju počeo prenositi patogene na koje nismo bili spremni i za koje nismo znali da postoje. Organizam šišmiša sličan je našem u upalnom stanju, pa dolazi do problema kada oboljenja koja su njima normalna prelaze na nas. Sada znamo da šišmiši pod stresom, odnosno kada su od strane čovjeka prisilno uklonjeni iz pećina ili šuma u kojima su živjeli, pojačano prenose čestice virusa, nastavio je Domazet. U slučaju COVID-a 19 šišmiš je virus vjerojatno prenio na kakvu domaću životinju, koje ljudi uzgajaju s ciljem da što prije dođu do našeg stola u obliku hrane, pa su stoga i životinje više podložne prijenosu virusa, rekao je on.
Domazet, inače aktivan član Institutu za političku ekologiju, osvrnuo se na djelo Andreasa Malma, po čijoj knjizi predavanje i nosi ime. Osvrnuo se na nekoliko ekoloških pojmova, a naročito na "odrast", odnosno odgovor na konstantni ekonomski i kapitalistički rast, primarni cilj velikih korporacija koje neumorno crpe primarne resurse Zemlje kao da su one beskonačne. Kako je napomenuo, rezultati istraživanja pokazali su da se većina ljudi u Hrvatskoj slaže sa idejama odrasta, iako samo 5 posto ljudi u potpunosti zadovoljava odrasničke kriterije, odnosno "super-odrasnički" je orijentirano. Domazet je odmah napomenuo kako mu nije cilj dokazivati da su klimatske promjene - jasno je to svakom iole razboritom čovjeku - stvarni fenomen koji sve više utječe na stanje naše planete.
Dr. sc. Mladen Domazet
Malm je u svojoj knjizi "Fosilni kapital" već analizirao razornost fosilnog goriva, o čijoj su razornosti naftne kompanije i politički vrh znali već početkom 70-ih godina. Uzmemo li u obzir činjenicu da je razina emisije CO2 u zraku tih godina bila upola manja, možemo lako zaključiti da današnji "klimatski škripac", kako napominje Domazet, nije nipošto slučajan.
Premda između COVIDA-19 i klimatskih promjena postoji raznih sličnosti, u nekim se aspektima suštinski razlikuju. Odgovor na pandemiju - koju su vlasti svojevrsno pretvorile u konkretnog neprijatelja kojem su "objavili rat" i kojeg žele "istrijebiti" - bio je inertan. Ljudi su vlastitom izolacijom i socijalnom ekskluzijom doprinijeli boljitku epidemiološke slike. Kod klimatskih je promjena potreban angažirani odgovor ljudi, aktivno sudjelovanje. Ono što otežava taj aktivni angažman je konkretiziranje klimatskog problema, koji za vlasti i dalje nije "državni neprijatelj" kojeg valja "istrijebiti". Potrebne su i konkretne mjere koje ljudi mogu poduzeti kako bi odmah reagirali, koje u drugu ruku za pandemiju već postoje - pranje ruku, fizička distanca, nošenje zaštitnih maski.
Težnja ka pozitivnim klimatskim promjenama mora odbaciti rast kao svojevrstan cilj društva i posljedično je radikalna. U utopističkom svijetu gdje čovjek živi u skladu s okolišem je sistem suštinski drugačiji. Kako do takve promjene ne može doći preko noći, Domazet ističe pet Malmovih strategija, tzv. zdravo razumskih stavova koje bi ljudi trebali aplicirati u periodu tranzicije.