Moj dojam je da je krajnji cilj da se državnim novcem koji će morati biti potrošen na ovaj ili onaj način, umjesto spašavanja brodogradilišta u Puli Rijeci barem na neko vrijeme izbjegne slična kriza u Brodosplitu koji se, za razliku od Uljanika, nalazi u biračkoj bazi HDZ-a, smatra predsjednik Štrajkačkog odbora i Jadranskog sindikata kaže Boris Cerovac

Uljanikovci se danas, nakon kolektivnog godišnjeg odmora za vrijeme božićno-novogodišnjih blagdana, prvi put u ovoj godini vraćaju na svoja radna mjesta gdje će ih dočekati ista ona neizvjesnost s kojom su se morali hvatati u koštac tijekom najvećeg dijela godine koju su ostavili iza sebe. Naime, nekakve naznake ili skice plana o tome kakva bi trebala biti budućnost Uljanika i hoće li je uopće biti još uvijek nema. Za one koji bi tu budućnost mogli skicirati, a zatim eventualno i realizirati, od 27. prosinca prošle godine širom su otvorena vrata data rooma te je pokrenut proces dubinskog snimanja kompanije iz kojeg bi se, prema zadnjim porukama ministra gospodarstva Darka Horvata, trebale izroditi barem dvije ozbiljne ponude budućih potencijalnih strateških partnera Uljanika.

Taj Horvatov optimizam svakako hrabri, no teško je izbjeći ulogu "nevjernog Tome". Nakon što je već prošla gotovo polovica vremena predviđena za traženje novog strateškog partnera treba se zapitati koji su to na čemu to u ovom trenutku ministar temelji taj svoj optimizam. Jer Uljanikove knjige i dalje „češljaju“ ista dva potencijalna ulagača koja su u data room ušla prvog dana, a to su samoborski DIV, odnosno Brodosplit Tomislava Debeljaka, i australska Scenic Grupa iz koje su već odranije pokazivali interes da u budućnosti brodogradilišta sudjeluju gradnjom flote svojih kruzera. No, teško je očekivati da je brodovlasnik Glen Moroney spreman na nešto više od toga i da će dati ponudu koja podrazumijeva restrukturiranje i preuzimanje čitavog brodogradilišta.

Što se interesa Brodosplita tiče, ministar uporno ponavlja da se radi paketu koji uključuje investiciju talijanskog brodograđevnog diva Fincantierija u Puli i Rijeci, no aktivnosti u Uljanikovom data roomu zasad ne potvrđuju da je to tako. Naime, Talijani se do danas nisu pojavili u upravnoj zgradi pulskog brodogradilišta, niti je, prema zadnjim informacijama, uspostavljen bilo kakav kontakt u kojem bi taj svoj navodni interes potvrdili Upravi Uljanika.

Fincantieri je jedna od najvećih brodograđevnih kompanija u svijetu i poput svih ozbiljnih poslovnih sustava pažljivo godinama unaprijed važe i planira sve svoje investicije. Možda se akvizicija Uljanika može promatrati kao nekakva „last minute“ prilika koja se zbog kraha pulskog škvera i izvan tih dugoročnih planova našla u kombinacijama talijanskih investitora. No, doista je teško povjerovati da bi u bilo kakvu ozbiljniju investiciju i ulaganje krenuli na temelju rezultata dubinskog snimanja i analiza koje bi za njih obavio hrvatski partner s pet godina iskustva u brodogradnji.

Osim Talijana, u Puli i dalje nema ni drugog Horvatovog "kariga" Vadima Novinskog čijim je navodnim interesom ministar mjesecima raspirivao nadu uljanikovcima da netko doista samo čeka da oni sami "popeglaju" neke svoje pogreške iz prošlosti kako bi on uskočio i stavio stvari na svoje mjesto. No, nakon svega što se dogodilo, većina uljanikovaca taj spas koji se obećava više ne očekuje zato što stvarno vjeruje u ono što se govori u Zagrebu, već zbog toga što doista više nemaju u što drugo vjerovati.

Svi se sigurno sjećaju razočarenja koje je zavladalo među radnicima i sindikalcima početkom listopada kada su shvatili da država ne samo da nije spremna imenovati svoje ljude u Nadzorni odbor kompanije i tako se aktivno uključiti u proces do kojoj joj je navodno stalo, već je i suzdržavanjem od glasanja direktno opstruirala konstituiranje i izbor članova tog tijela.

- Mi smo vjerovali državi i bili bi presretni da su oni predložili svoje kandidate za Nadzorni odbor, jer bi ih mi onda, budući da tražimo od države da nam pomogne, podržali svim glasovima koje imamo. Ali sve ovo pokazuje da oni nisu nikad ozbiljno pristupili ovom našem problemu i da nas očiti smatraju budalama. Jer ne znam kojim drugim riječima bih mogao kazati kako se osjećam nakon svega ovoga, kazao je nakon te Skupštine član Stožera za obranu brodogradnje Samir Hadžić. Tada je najavio da je za opstanak Uljanika spreman boriti se i „drugim sredstvima“, odnosno, kako je tada najavio, i „šatorom na Markovom trgu“ pod prozorima Vlade koja se poigrava Uljanikom i uljanikovcima.

Podržao ga je i predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac koji danas pojašnjava da se radilo o svojevrsnom kriku protiv nepravde i lanca neistina kojeg su tada postajali bolno svjesni, a jednostavno nisu vidjeli načina kako mu se suprotstaviti. No, do šatoraškog prosvjeda nikad nije došlo, jer su mogućnost da se nešto tako dogodi, prema njegovim riječima, najprije "pojela" nova obećanja koja su se kasnije također pokazala ispraznima, a zatim i razjedinjenost sindikata i masovni odlazak ljudi bez kojih je kritična masa za takvo iskazivanje nezadovoljstva i prosvjed svakim danom bila sve tanja.(Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• Bez pomaka oko plana restrukturiranja "Uljanika"; ova agonija traje predugo