Sve je to brodogradnja i inženjerski je posao jednak bilo gdje u svijetu. Osnovna je razlika što se naš ured u Uljaniku i fizički nalazio u brodogradilištu, dok u IHC-u mi jesmo u kontaktu s proizvodnjom, ali preko mailova, Skypea i sličnog. Komuniciramo na daljinu, što ide čak i brže nego direktnim putem, priča nam inženjerka Maja Radolović

Tko god s tehničkog fakulteta, bilo da je smjer brodogradnje ili strojarstva, izađe s diplomom - on će imati posao. Velika je potražnja za inženjerima. Procjena je da u Rijeci ima 700 inženjera, projektanata u brodogradnji. Traženi su i strojarski i brodograđevni tehničari, dakle sa srednjom školom. Istina je da je interes za upis u brodogradnju pao, ali nema logike da se tako nešto događa. Mi u IHC Engineering Croatia imamo dosta studenata na praksi, pa i studenata koji rade preko student-servisa. Imamo i dobru suradnju s Tehničkim fakultetom u Rijeci. Royal IHC je došao otvorenih ruku, donijeti visoke standarde. Rekao bih da ovdje imamo najbolje od dva svijeta - europske standarde pa i uvjete rada, te ljepotu življenja u Puli ili u Rijeci, naša dva krasna grada, kazao nam je Riječanin Srđan Lerner, glavni menadžer tvrtke IHC Engineering Croatia, dio nizozemske grupacije Royal IHC, koju Puljani još pamte kao naručitelja "Heliosa", zadnjeg jaružala proizvedenog u Uljaniku.

U Rijeci i Puli

IHC Engineering Croatia u Rijeci posluje već 25 godina, i trenutno zapošljava više od sto radnika. Ured u Puli otvorili su lani u rujnu te zaposlili niz brodograđevnih stručnjaka u trenutku kada je raspad Uljanika već bio izvjestan. U Puli IHC zapošljava više od 30 djelatnika, od čega su glavnina bivših uljanikovaca.

- Zašto ured u Puli? Mi smo imali potrebu za iskusnim, dobrim inženjerima, a s druge su strane, nažalost, lokalni ljudi tražili posao u ovom fahu. Za posao u Rijeci počeli su nam se javljati Puljani i zaključili smo da itekako ima potrebe za otvaranjem ureda u Puli. Ispalo je jako dobro, zajedničko Puli i Rijeci su kultura i mentalitet, djelujemo kompaktno i homogeno, priča nam Lerner u uredu u Teslinoj ulici. Predstavljajući IHC Engineering Croatia kaže da firma nudi širok spektar usluga, od konceptualnog dizajna i teoretskih proračuna do detaljnih razrada pojedinih konstrukcija i sistema te izrade proizvodne dokumentacije. Tim u Hrvatskoj glavni je za radioničku dokumentaciju, što će reći da se ovdje projektira cijeli brod, a sve im je jači i odjel basic dizajna koji prethodi izradi radioničke dokumentacije.

- Tijekom godina postali smo Centar izvrsnosti za radioničku dokumentaciju, a profilirali smo se u projektiranju tehnički iznimno kompleksnih brodova, jaružara i off shore plovila. Dredgeri su i glavni brand naše matice, Royal IHC-a, ali smo se okušali i s kruzerima, jahtama i trajektima, kaže Lerner. Tehnološki najpoznatiji dredger IHC-a je "Spartacus", izgrađen u Nizozemskoj, najveći jaružar na svijetu.

Nova znanja

Dio te velike korporativne obitelji od siječnja je i Maja Radolović, inženjerka koja je prethodnih deset godina odradila u Uljaniku.

- Drago mi je da sam ostala i u Puli i u struci, i to u ovako velikoj kompaniji. U jeku poznate situacije s bivšom firmom, počele su se otvarati neke zanimljive mogućnosti, javila sam se na natječaj IHC-a i dobila posao. Pritom sam aplicirala za posao koji je drugačiji nego onaj koji sam radila u Uljaniku, što mi je predstavljalo novi izazov. Konkretno, u Uljaniku sam radila na tehnologiji trupa, a ovdje radim na planiranju i radioničkim nacrtima trupa. Odnedavno radim i na "work preparation", što je prije IHC radio samo u Nizozemskoj. Riječ je o pripremi za proizvodnju, određivanju i definiranju tehnologija, pripremi sve dokumentacije za obradu, rezanje… To mi je nadogradnja na ona znanja koja sam odranije stekla u brodogradilištu, kaže Radolović.

U Puli i Rijeci projektirani brodovi grade se po cijelom svijetu. Lerner kaže da većinu toga projektiraju za matični Royal IHC, a koji pak uglavnom radi za zapadnoeuropske brodovlasnike, no hrvatski IHC ima slobodu pristupa i drugim tržištima. Royal IHC posjeduje dva brodogradilišta u Nizozemskoj, zemlji duge tradicije brodogradnje, a jedno od njih je i najveći natkriveni navoz u Europi. No, od brodovlasnika, odnosno naručitelja, ovisi gdje će se brod ili njegov dio graditi.

- Mada je teško uspoređivati ovaj posao s ranijim, jer je drugačiji, sve je to brodogradnja i inženjerski je posao jednak bilo gdje u svijetu. Osnovna je razlika što se naš ured u Uljaniku i fizički nalazio u brodogradilištu, dok u ovom slučaju mi jesmo u kontaktu s proizvodnjom, ali preko mailova, Skypea i sličnog. Komuniciramo na daljinu, što ide čak i brže nego direktnim putem, priča Radolović.

Veći zahtjevi

- Da, i time je eliminirana predrasuda da inženjer mora biti na licu mjesta. Današnje tehnologije omogućuju rad na daljinu, preko čitavog svijeta. Ovdje smo se susreli i s činjenicom da ova kompanija ne stigmatizira žene u brodogradnji. Tu radi puno žena, nekih 25 posto, i one stvarno unose dodanu vrijednost, kaže nam pak inženjer Nenad Ikić, još jedan bivši uljanikovac koji je u IHC prešao nakon 17 godina u pulskom brodogradilištu.

- Stvari u Uljaniku nisu izgledali dobro, a život i egzistencija traže svoje. Može se reći i da sam poželio neka nova iskustva, a dobra se prilika pružila u IHC-u i tu sam već 14 mjeseci. Drago mi je da sam uspio ostati u Puli i dalje raditi zanimljiv posao u svojoj struci, kaže Ikić. I ovdje se, kao i u Uljaniku, bavi strojarskim sustavima na brodu. No, jedna ovako velika tvrtka europskih standarda našim ljudima ipak donosi bitno drugačije radne uvjete i okruženje u odnosu na one na koje su navikli. Posao je dinamičniji, zahtijeva i osposobljavanja, treninge, pa i putovanja.

- Da, ovdje su stvari puno dinamičnije, ali tko je sklon tome lako im se može prilagoditi, kaže Ikić.

Osobni trenera

Lerner kao kuriozitet za ovdašnje prilike navodi da u pulskom uredu IHC-a djeluje i trener, couch, koji radi na obučavanju i razvijanju menadžerskih vještina. Menadžeri u firmi su uglavnom tehničke struke, a da bi se snašli u novim ulogama voditelja potrebne su im vještine koje ranije nisu imali prilike stjecati.

- Komunikacija i međuljudski odnosi jedan su nam od prioriteta. Na tome se temelji sve, ako nema komunikacije onda ni rezultat rada neće biti kako treba, kaže Lerner. Važna je i edukacija - tehnologija napreduje, standardi se razlikuju od klijenta do klijenta, od brodogradilišta do brodogradilišta. Stalno se ulaže u nove tehnologije, inovacije i ekološke standarde.

- S većinom kolega s kojima surađujem znala sam se i od prije, ali ovdje je ipak izraženiji komunikacija i timski rad. A jedna od važnijih stvari je raditi u ugodnom okruženju. Svi smo imali priliku otići u matičnu kuću u Nizozemsku, ili raditi na nekom projektu ili na osposobljavanje. I to puno pomaže. Jer kada upoznaš čovjeka u Nizozemskoj i radiš s njime, onda je i kasnija komunikacija na daljinu ugodnija, brža i lakša, zaključuje Radolović.

Povezane vijesti

• JE LI ZAGREBU DOISTA RIJEKA DRAŽA OD PULE? U 3. maj stižu državni novac, plaće i novi ugovori, a u Uljaniku i dalje samo agonija
• Čelična grdosija koja stoji u Puli odmah do rive KONAČNO ODLAZI IZ GRADA
• SANTIAGO NIKAKO DA ODE: Postignut je dogovor da se brod koji godinama nagrđuje pulsku luku otegli u Rijeku, ali pazinski sud je to zaustavio. 3. MAJ JE ULJANIKU DUŽAN MNOGO NOVCA