U redakciju nam je stigla informacija da je Mladen Stančir, nekadašnji profesor u Lipi i već desetak godina povremeno beskućnik, čiju smo priču nedavno prenijeli i na ovim stranicama, imao jak moždani udar te da je prije par dana, nemoćan i bolestan, vraćen iz bolnice u svoje prebivalište, "šupu na rivi".

- Mislim da to nije human postupak s obzirom da se o njemu nema ili neće nitko brinuti. Ja sam stopostotni invalid tako da mu zaista ništa ne mogu pomoći. Tko god ga je otpustio iz bolnice nije normalan jer se tako ne bi trebali ponašati ni sa psima, a kamoli s ljudima, piše nam zabrinuti Puljanin koji nije htio da ga imenujemo.

Kako neslužbeno saznajemo, Mladenu Stančiru je nakon izlaska iz bolnice ponuđena pomoć. Mogao je na mjesec dana biti smješten u stacionaru Istarskih domova zdravlja, dok se ne oporavi; ponuđeno mu je i liječenje na Rabu, ali na to nije pristao, pa su mu našli hitni smještaj u Domu za starije osobe u Ogulinu, gdje je jedino bilo mjesta.

- Mladen Stančir je, u dogovoru s bolnicom i nakon otpuštanja iz nje, smješten rješenjem pulskog Centra za socijalnu skrb u Dom za starije i nemoćne osobe "Biskup Srećko Badurina" u Ogulinu. Tamo je proveo tjedan dana te je na vlastitu inicijativu otpušten iz Doma i dovezen u Pulu na adresu stanovanja, doznajemo iz Centra za socijalnu skrb.

Stančir nam je potvrdio da je odbio smještaj u domu za stare i nemoćne, jer on "nije star i tamo bi sigurno umro".

- Sam sam, gore nego pas, nepokretan, pužem po podu, ali ne idem u dom, bio je jasan Stančir dodajući da pod cijenu života neće pustiti svog psa Medu.

Povezane vijesti

• BIO SAM BESKUĆNIK: A SADA, NAKON ŠTO PLATIM STAN, ZA ŽIVOT MI OSTANE TEK 150 KUNA. Živim skromno, ali moram nešto i pojesti
• BESKUĆNIK U DERUTNOM OBJEKTU NA UČKI NAŠAO UTOČIŠTE ZA SEBE I PSIĆA U prihvatilište ne želi jer bi ljubimicu morao dati u azil. "Hladno je, ali ovo je meni i Malenoj jedini dom u kojemu MOŽEMO BITI ZAJEDNO"
• BOŽIĆNA PRIČA BIVŠEG KRIMINALCA, ZATVORENIKA I NARKOMANA koji živi bez struje i vode u vrtnoj kućici na periferiji Pule: "Svatko gleda svoje probleme, rijetko i sasluša tuđe, a i tada zaboravi na to čim razgovor završi. MALO JE LJUDI KOJI BI PRITEKLI U POMOĆ"