GRAD PULA DODIJELIO PROSTOR
BESKUĆNICI U PULI SAD IMAJU PRILIKU ZA BOLJI ŽIVOT: Stambena zajednica Rachem kao pomoć onima koji nisu imali drugog izbora i priprema za povratak u samostalan život. Prikupljaju se donacije za uređenje prostora
Ovo mi je najbolja vijest u zadnjih par mjeseci, kazala je Varja Bastiančić, predsjednica Instituta, i sama zatečena jer je vijest od nas doznala. Prostor u Tršćanskoj je, kaže, s obzirom na lokaciju i kvadraturu, bio jedini koji se može privesti toj namjeni. U stambenoj zajednici korisnici uče kako se reintegrirati u društvo, uz mentoriranje. Uče ih kako raspolagati budžetom, potražiti posao, komunicirati s drugima, kako biti dobar susjed i kako se pomiriti s obitelji
Za uređenje 116 kvadrata u prizemlju pokrenut će donacijsku kampanju za potreban materijal (Snimio Duško Marušić Čiči)
Grad Pula dodijelio je udruzi Institut na korištenje prizemni prostor od 116 četvornih metara u Tršćanskoj ulici 26, gdje će se, u sklopu trogodišnjeg programa Rachem (milost na hebrejskom, izvorno maternica), urediti stambena zajednica za beskućnike.
Iako ova zajednica djeluje već šest mjeseci u jednom unajmljenom stanu u Puli, sada su dobili prostor koji je udruga Institut sama predložila, jedini adekvatan u kojem bi se, kažu, uz stanovanje provodili i brojni programi čiji je cilj reintegracija korisnika i njihovo vraćanje u normalan život.
Trogodišnji projekt
U odluci koju je gradonačelnik Boris Miletić potpisao u ožujku, navodi se da je Grad jedan od partnera koji je preuzeo pronalaženje adekvatnog prostora, a u projektu su i gradski Crveni križ te Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koje je zaduženo za financijski dio projekta, u koji ulaže ukupno 667.200 kuna, odnosno 222.400 kuna godišnje. Projekt traje od 1. svibnja 2020. do 1. svibnja 2023. Ministarstvo je uplatilo trećinu ukupnog iznosa, a u pripremi je i isplata druge tranše. Cilj je, obrazlaže se u odluci, smanjenje i prevencija socijalne isključenosti te socijalno uključivanje i integracija socijalno osjetljivih skupina.
Prostor se dodjeljuje bez naknade na rok od pet godina, uz mogućnost produljenja na isti rok, jasno, pod uvjetom da se koristi za namjenu kojoj je i dodijeljen, stoji u gradonačelnikovoj odluci.
- Ovo mi je najbolja vijest u zadnjih par mjeseci, kazala je Varja Bastiančić, predsjednica Instituta, i sama zatečena jer je vijest jučer od nas doznala.
Od trenutka kada su, veli, koncem 2019. potpisali ugovor s Gradom o partnerstvu za osnivanje stambene zajednice kojom se postiže nadstandard usluge stambenog zbrinjavanja, tražili su adekvatne prostorije.
- Prostor u Tršćanskoj je, s obzirom na lokaciju i kvadraturu, bio jedini u vlasništvu grada koji se može privesti toj namjeni. Mi smo ga vidjeli, u njega se mora ulagati i vjerujem da ćemo naići na sluh građana i da će se odazvati i pomoći. Želimo, naime, pokrenuti donacijsku kampanju za materijale, tako da ćemo imati malo radova, ali vjerujemo da ćemo tim prostorom riješiti nekoliko vrlo važnih stvari u Puli. Prije svega, postižemo standard koji se zove Housing First, što je i Europskom poveljom i brigom o beskućnicima postavljeno kao prioritet u svim lokalnim zajednicama.
Naime, metodologijom rada po principu standarda Housing First sprečava se dugoročno boravak na cesti svih građana i smanjenje beskućništva. Pokazalo se da je "kuća na pola puta" ili Housing First najbolji put prema prevenciji beskućništva i povratak ljudi na tržište rada i u nekakav normalan način života. Zaista sva moguća istraživanja govore u prilog tome da je stambena zajednica najkvalitetnije sredstvo, kako prevencije beskućništva, tako i vrlo kvalitetnog povratka u društvo, objašnjava Bastiančić.
Simulacija kućnih uvjeta
Čekajući pronalazak adekvatnog prostora, u udruzi su lanjskog listopada pokrenuli stambenu zajednicu u sklopu ovog projekta i to u iznajmljenom stanu u Lussijevoj ulici na Stoji. U ovih nekoliko mjeseci kroz nju je prošlo petero korisnika, trenutno je ondje jedna osoba, a jedna se tek sprema ući.
- U tih šest mjeseci porješavali smo im socijalni status, zdravstveno osiguranje i isprave, našli posao, čak smo jednom momku koji je htio raditi s konjima pronašli i posao i smještaj. Pristup je individualan, svatko od njih je specifičan, svatko ima specifičnu prošlost, ali i specifične potrebe, uvjetovane i zdravstvenim stanjem. Njihova je zdravstvena slika dosta narušena, kaže Bastiančić.
Nakon što se urede prostorije u Tršćanskoj, stambena zajednica ondje će se preseliti.
- Ondje ćemo pružati i psihosocijalnu podršku, provodit će se radne aktivnosti, kreativne radionice, znači sve ono što ide uz proces reintegracije. Tamo će biti opremljen dnevni boravak da svatko od njih može raditi ono u čemu je dobar ili što voli. Vrlo je važno da se za njih simuliraju kućni uvjeti, kao u naša dva dnevna boravka u Puli i Poreču. Ključno je da to prihvate kao svoj dom, ne zato da u njemu ostanu, nego da opet požele imati svoj dom, objašnjava naša sugovornica.
Stambena zajednica se uvelike razlikuje od prihvatilišta za beskućnike koje vodi Crveni križ i s kojim dobro surađuju.
Prihvatilište za početak
- Prihvatilište je mjesto gdje svaki beskućnik biva prihvaćen od 0 do 24 uz određene mjere, usvajajući kućni plan, red i sve ostalo. Stambena zajednica je za one koji se žele vratiti na tržište rada i mi apsolutno surađujemo s prihvatilištem. Za ljude koji su prošli kroz prihvatilište, koji su se stabilizirali, pronašli sebe, doveli se, 'ajmo reći, k svijesti i žele povratak u društvo, imaju kapacitet za to, može se planirati ulazak u stambenu zajednicu koja nije pod 24-satnim nadzorom. Ona predstavlja stvaran proces reintegracije u društvo, uz mentoriranje. Mi ljude učimo kako raspolagati budžetom, kako potražiti posao, kako komunicirati s drugima, kako biti dobar susjed, kako se pomiriti s obitelji, tu je nekakav odgojni aspekt, nabraja Bastiančić.
Dnevni boravak u Puli i Poreču
Udruga Institut ima dva dnevna boravka: jedan u Puli, u Zadarskoj ulici 10, a drugi u Poreču, u zgradi tamošnjeg Centra za socijalnu skrb. Osim što beskućnici ovdje mogu provoditi vrijeme u raznim aktivnostima, članovi udruge obilaze ih i pomažu im u cijeloj Istarskoj županiji.
- Obilazimo ih ondje gdje žive, u prikolicama, automobilima, napuštenim prostorima. Zadnji je u Umagu. Dijelimo im hranu koju donira Metro, vozimo ih ako treba u Centar za socijalnu skrb, liječniku, operemo im odjeću, kazuje Bastiančić.
Dnevni boravci isprva nisu bili namijenjeni prioritetno beskućnicima, nego ovisnicima o drogama. Međutim, beskućnici i socijalno ugroženi građani su prije četiri godine postali spontani korisnici koji su čuli da udruga ima dnevni boravak, da u Puli i Poreču postoji mjesto gdje se svaki čovjek može nahraniti, istuširati, oprati odjeću i dobiti čistu ako nema vlastitu.
- Dnevni boravak je mjesto kamo svaki čovjek koji je u potrebi može doći, to je mjesto na kojemu se zadovoljavaju temeljne fiziološke potrebe prema Maslowljevoj metodologiji, a to je da svatko ima prostor u kojem će boraviti danju, da ne mora biti na ulici, kaže Bastiančić.
Trijaža za ulazak u zajednicu
Za ulazak u stambenu zajednicu obavlja se trijaža.
- Zato je važno prihvatilište. Dio korisnika otići će u prihvatilište, dio u terapijske zajednice, a oni koji su spremni, u stambenu zajednicu. U nju mogu ući osobe koje su bile u nekom obliku rehabilitacije, recimo, na izdržavanju kazne zatvora i žele početi normalan život, ili možda mladi koji izlaze iz nekakvog sustava, našli su posao i podstanarski stan. Imali smo nedavno takav upit: mladić je ostao bez posla i ne može plaćati stanarinu pa osiguravanjem smještaja prevenirate beskućništvo jer on nema obitelj. Utvrđujemo njihov i obiteljski i socijalni status. Stambena zajednica lako doskače svim situacijama i zato je ona strašno važna. Dokazano je i da samo deset dana ceste može napraviti toliku štetu u glavama ljudi da ih onda mjesecima vraćamo nazad. Ovo je zbilja bogom dano, zato se i zove Rachem, milost, objašnjava Varja Bastiančić.
Beskućnici nisu uvijek oni koji su izabrali takav životni stil, ili ovisnici o drogama ili alkoholu. Često su to ljudi koji su zbog životnih okolnosti postali beskućnici, a spremni su raditi i vratiti se normalnom životu.
- Mi trebamo biti samo jedna platforma da se oni vrate u normalu, nazovimo to tako grubo, zaključuje Bastiančić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
