Krajem 1946. i početkom 1947. godine dalo se naslutiti da bi Pariškim sporazumom Pula s okolicom mogla pripasti Jugoslaviji: pod okriljem saveznika počela je demontaža i odvoženje strojeva, što su životom platila trojica radnika ispred Elektromlina, kaže Lovro Sangaleti
(Snimio Dejan Štifanić)
Istra i Pula u rujnu obilježavaju niz važnih obljetnica. Osim Pazinskih odluka (13. i 26. rujna 1943.) o pripojenju Istre matici domovini, 13. rujna bilježi se i 74. obljetnica prestanka angloameričke vojne uprave u Puli.
- Iako su jedinice Jugoslavenske armije pred sam kraj rata oslobodile Istru i Pulu te Slovensko primorje s Trstom, na zahtjev Velike Britanije i SAD-a uspostavljena je na tom području saveznička vojna uprava, do rješenja razgraničenja između Italije i Jugoslavije. Sporazumom potpisanim u Beogradu 1945. godine teritorij je podijeljen na Zonu A i Zonu B. Zona A potpala je pod vojnu upravu Jugoslavenske armije, dok je Zona B, u koju je spadala i Pula s užom okolicom, potpala pod savezničku vojnu upravu, podsjeća Lovro Sangaleti, tajnik Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule.
Princip pravičnosti
Pariškim ugovorom 10. veljače 1947. te su zone ukinute, čime je Pula s okolicom pripala Jugoslaviji, nakon nepune dvije godine savezničke vojne uprave.
- Krajem 1946. i početkom 1947. dalo se naslutiti da bi Pariškim sporazumom Pula s okolicom mogla pripasti Jugoslaviji. Počelo se, pod okriljem savezničkih snaga, demontirati strojeve po tvornicama i odvoziti brodovima u Italiju, čime je kršen i međunarodni pravni akt poznat kao Devinski sporazum postignut između generala Morgana i generala Blaže Jovanovića. Odlučnost radnika i građana Pule da svojim životima štite strojeve bili su presedan za odluku koja je donesena. U želji da se spriječi odvoz strojeva, nastojala se sačuvati egzistencija radničkih obitelji. Radnici nisu narušili princip pravičnosti, znajući da su oni stvarni vlasnici tih strojeva. To su stavovi koji mogu poslužiti kao podloga za izučavanje radničke svijesti i solidarnosti. Takvo razmišljanje i ponašanje radnika dizalo je tenziju, što je dovodilo do sukobljavanja s tadašnjim vlastodršcima, a danak se plaćao životima, kaže Sangaleti.
Takav jedan događaj se dogodio kod Elektromlina (tadašnja Sansa) 3. siječnja 1947., gdje su poginula trojica radnika - Mario Lussi, Antonio Salgari i Lino Mariani, koji su nastojali tijelima spriječiti odvoz strojeva i opreme.
- Činjenica je da su se saveznici ponašali maćehinski prema stanovništvu s obzirom da je tad u gradu već bilo 4.500 nezaposlenih. Bilo je veliko siromaštvo, borba za posao bila je vrlo jaka i sama odluka Talijana da se strojevi iz tvornice rastave i odnesu izazvala je velik revolt među radnicima. Strojevi su bili njihov kruh, o njima su ovisile obitelji, cijelo građanstvo i struktura grada Pule, kaže Sangaleti.
Saveznici se, veli on, nisu puno miješali u to, ponašali su se indolentno. Stav angloameričke vojne uprave zasnivao se na politici njihovih vlada koje nisu bile naklonjene socijalizmu.
- Upravo je tog 3. januara delegacija od 20-ak Talijana i Hrvata, talijanskih radnika i namještenika iz Pule, u Opatiji predala komandantu Vojne uprave Jugoslavenske armije, general-majoru Većeslavu Holjevcu, predstavku i izraze ogorčenja radnika zbog odvoženja strojeva, kaže Sangaleti.
Pražnjen i Arsenal
Prema njegovim riječima, postoje saznanja o tome da su se mašine odnosile i iz Arsenala, ali najžešći je bio početak obilježen odnošenjem sredstava za rad iz Elektromlina.
- Nešto slično tome se događalo i 9. rujna 1943. na Korzu, gdje smo prije nekoliko dana imali komemoraciju, obilježavanje 78. godišnjice, gdje su također stradali radnici. Pretpostavlja se da je i eksplozija na Vergaroli bila odmazda i izraz nezadovoljstva, reakcija na novu vlast. O Vergaroli postoje svakojake priče, navodi Sangaleti.
Što je bilo nakon toga, u kakvom stanju je bilo radništvo?
- Strojevi su iz Elektromlina odvezeni u krvi, ali neki su ostali pa se nekako pokušavala pokrenuti proizvodnja. Krenula je stidljivo, ali je krenula i udahnula novi život Puli. Radnici su svojim snagama postavili proizvodnju na noge jer nije bilo materijalnih sredstava na raspolaganju. Bila su teška vremena i velika nezaposlenost. I moj djed bio je jedan od nezaposlenih koji je sudjelovao u spašavanju strojeva, koji su u Cementari sačuvani, kaže Sangaleti.
Rujan je, podsjeća, važan mjesec za Istru i Pulu. Županija obilježava svoj dan 25. rujna, 13. je u Pazinu održana svečana sjednica Županijske skupštine u povodu rujanskih odluka, uz polaganje vijenca. "Bez obzira bio rujan ili ne, Istra je velik nositelj i stvaratelj antifašizma. Bez antifašizma Istra ne bi imala ono što ima danas, ona je kolijevka antifašizma i to moramo iznad svega cijeniti. Sve je to povezano sa svim tim događajima koji su se zbivali u tom vremenu na području Pule i Istre. Platila je Istra velik danak: imamo fratelanzu i jednakost, poštujemo ljude svih vjera i nacionalnosti koji ovdje žive jer smo takvog mentaliteta", zaključuje Sangaleti.