Ludwig Luigi Mioni je najugledniji istarski rani fotograf i prvi pulski fotograf. Prvi stalni fotografski studio u Puli bio je onaj što ga je 1862. otvorio Mioni u potkrovlju kuće iza Augustova hrama, a sljedeći na Forumu u kući venecijanske obitelji Marinoni.

Njegov studio bio je renomiran u čitavoj tadašnjoj carevini o čemu svjedoče nagrade: godine 1871. na izložbi poljoprivrede, industrije i lijepe umjetnosti u Trstu dobio je nagradu za portrete i pejzaže koje je premijerno izložio; godine 1873. dobio je nagradu na svjetskoj izložbi u Beču za reprodukcije, a 1875. godine dodijeljena mu je diploma Bečke fotografske udruge.

Luigi Mioni djelovao je u Puli od 1862. do 1902. godine, a naslijedio ga je sin Erminio Michael.

Službeni fotograf Austrougarske mornarice

Prvi pulski fotograf rođen je u Malom Lošinju 1834. godine, a preminuo 1918. godine. Imao je atelijer u Trstu (1870.), Splitu i Dubrovniku. Najčešće je snimao portrete u tada popularnom formatu posjetnica. Snimao je i eksterijere, pejzaže i vedute, a jedan je od prvih pulskih fotografa koji je dokumentarno snimao za potrebe austrougarske ratne mornarice. Vjerojatno je prvi imao počasno zvanje službenog mornaričkog fotografa, a time i dozvolu za snimanje pulske luke i brodova.

Mornarička fotografija, u odnosu na ostatak Hrvatske, specifičnost je fotografije u Istri. Svaki je profesionalni fotograf, kao civilna osoba, morao dobiti odobrenje za snimanje pulske luke i brodova koje je izdavao Mornarički odsjek pri carskom Ministarstvu rata. Poslije Mionija to će odobrenje imati domaći fotografi Blasius Circovich i Rudolf Marinovich.

Unosan posao fotografiranja mornara

Tridesetih godina Luigi Mioni putovao je Istrom fotografirajući motive za izradu razglednica. Svojim fotoaparatom obišao je i Labinštinu, pa su tako sačuvane snimke Labina, Pićna, Rapca, Plomina, Kršana i Svete Nedelje. "Uz naš kraj - piše Marijan Milevoj, publicist i novinar - vezano je još jedno fotografsko ime Mioni. Dok mu je sin Erminio ostao raditi u svom pulskom ateljeu, drugi sin Ernesto Mioni preselio se u Trst, gdje se bavio istim poslom. Na Labinšćinu će doći 1937. godine kada za jedan talijanski časopis snima seriju fotografija o novom rudarskom gradu Raši, ponosu samog Mussolinija".

Dvaput oženjen, šestero djece

Luigi Mioni bio je dvaput oženjen. S prvom ženom Santom Pavanello, koja je preminula 1871. godine, imao je četvero djece: Ernesto (1865.-1976.), vlasnik tršćanskog umjetničko-fotografskog studija od 1889. do 1935. godine; Remigio, rođen 1868., fotograf u Malom Lošinju; Guido, rođen 1870.; Enrico (1871.-1872.).

U drugom braku s Adelom Weiss, koja je rođena u Trstu 1844. godine, imao je dvoje djece: Rodolfo, rođen u Puli 1878., te Erminio, rođen u Puli 1884., gdje je i preminuo 1929. On je u Puli, u Via Sergia, otvorio 1911. godine Novi fotografski studio, te nastavio očevu aktivnost. Na poleđini fotografija imao je tiskano "Erstes photographisches gegründet 1862" (Prva fotografska radnja osnovana 1862.).

Erminio Mioni, koji je nastavio voditi očev fotografski studio u Puli, dobio je na izložbi u Bruxellesu 1910. godine počasnu diplomu, Križ za zasluge i zlatnu medalju za izum kombinirane tehnike snimanja. Izum je 1887. godine zaštitio u Beču. Njegov je atelje kao novost nudio kombinaciju više motiva na jednoj fotografiji. Treba reći da je snimanje časnika, mornara i vojnika, brodova u luci, mornaričkih ustanova i okolnih utvrda bio je najčešći posao i izvor dobre zarade.

Većina je fotografa i atelijera uglavnom izrađivala portretne fotografije u dva najpopularnija formata - formatu posjetnice i kabinet formatu. Svaka je fotografija podlijepljena na karton čiji je revers ujedno bio i reklama fotografskog obrta: sadržavao je osnovne podatke o imenu fotografa ili atelijera, adresu te eventualno popis nagrada s raznih izložaba. Osim portretnih fotografija, snimale su se i dokumentarno-reportažne te panoramske fotografije koje su danas izvor za proučavanje graditeljskoga naslijeđa istarskih mjesta, kao i za razna gospodarska, kulturno-povijesna, etnološka i sociološka istraživanja.

U Puli, krajem 19. stoljeća i tijekom prva dva desetljeća 20. stoljeća, uz Erminija Mionija, djeluju brojni profesionalni fotografi i atelijeri: Giovanni Bonivento, Demetrio Buttignoni, fotografski studio Ofelia, Angelo Ghega, Cesare Gallinaro, Fiorini G. Gallinaro, Stephan Vlach, Heinrich Zamboni, te atelijeri Flora, Olympia, Schrecker, Sintich & Co i Venus. Po intenzivnosti fotografiranja, nakon Pule, slijedili su Rovinj (Attilio Ceregato), Opatija (Edmondo Jelussich, Ivan Letis), Veli i Mali Lošinj (Atelijer Aurora).

Mornaričke fotografije stranih fotografa

Značajan doprinos počecima fotografije u Istri dali su i neki strani fotografi, napose fotografi Austrougarske monarhije, koji su se istaknuli na području mornaričke fotografije.

Najpoznatiji je Alois Beer (1840.-1916.), carski i kraljevski dvorski fotograf, rodom iz Budimpešte, komu je taj naslov dodijeljen 1895. godine. Evidentirano je njegovih gotovo 1400 motiva iz Pule.

U Puli je snimao dokumentarno-reportažne te panoramske fotografije, bilježio je svakodnevni život, slikao je spomenike, trgove, ulice, arsenal, tržnicu (sve do 1903. godine nalazila iza Augustova hrama), brodove, ljude.

Richard Schuster s mještankom Sventinčenta

Uz njega, vrijedni su spomena tršćanski fotograf Johann Batta Rottmayer (1879.-1881.), službeni fotograf Bečke galerije, koji je imao atelijer u Trstu, a djelovao je i u Puli. Snimao je gradske vedute, brodove i druge mornaričke objekte.

Austrijski fotograf Alexander Hauger (1866.1934.), bio je viši mornarički komesar. U Puli je snimao kao fotoamater između 1890. i 1910. godine. Poznata je njegova mapa heliogravura iz 1893. godine pod nazivom "Scene na brodu".