(Snimio Milivoj Mijošek)
SDP-ova saborska zastupnica iz Istre Sanja Radolović po mnogima je idealna kandidatkinja za županicu Istarske županije na predstojećim lokalnim izborima u svibnju ove godine. Već prepoznatljiva po svojim kvalitetnim istupima i u Gradskom vijeću Grada Pule, Radolović je i voditeljica je Službe za investicije i projekte na Sveučilištu u Puli.
Sve te obaveze oduzimaju joj već mnogo vremena te je očekivano pitanje bilo je li spremna ući u političku borbu na razini županije i je li spremna, u slučaju pobjede, napustiti mnogima dragu saborsku funkciju?
- Već neko vrijeme u istarskom medijskom prostoru priča se o meni kao kandidatkinji za istarsku županicu i ja ne isključujem tu mogućnost. Međutim, o tome ćemo prije morati raspraviti na županijskom Predsjedništvu SDP-a, a onda i na županijskom Odboru stranke. Mislim da ćemo u naredna dva, tri tjedna sve znati. Može biti više kandidata i kandidatkinja, ali će se do kraja veljače znati tko ide na izbore za župana, odnosno županicu iz redova SDP-a Istre, rekla je Radolović.
(Snimio Milivoj Mijošek)
Na pitanje je li spremna odreći se saborskog mandata, kaže da zakon ionako ne dozvoljava da župani i županice budu istovremeno u Saboru, a i osobno smatra da bi bilo normalno da i gradonačelnici većih gradova ne budu istovremeno i saborski zastupnici.
- Vodim paralelno Službu za investicije i projekte na Sveučilištu pa mi je teško ponekad sve raditi istovremeno, pogotovo kada imamo velike EU projekte, kao što je to bila rekonstrukcija Mornaričke bolnice, izgradnja novih paviljona Studentskog doma... Vjerujem da je tako i kada vodiš jedan veći grad i istovremeno si u Saboru. To sigurno nije lako i nešto mora »patiti«, kaže Radolović.
Na pitanje je li konačno došlo vrijeme da žena preuzme čelnu funkciju u Županiji, Radolović kaže da joj je žao kada vidi da među dosad istaknutim kandidatima na predstojećim izborima za Istarsku županiju nema žena.
- Stvarno mislim da je došlo vrijeme da Županija dobije svoju prvu županicu. Uostalom, na razini Županije ima dosta pročelnica jer je posve jasno da je na ženama najveći teret posla i da danas drže, ne više tri, nego čak »četiri kantuna u kući«. Kad treba nešto odraditi tu su žene. Primjerice, ne želim nikoga uvrijediti iz svojeg saborskog kluba, ali žene odrade najveći dio posla. A izuzev toga što morate uvijek biti dobro pripremljeni i zvučati stručno i argumentirano, u politici se kao i u brojnim drugim zanimanjima uvijek gleda i to koliko ste reprezentativni. Ja se često znam našaliti sa svojim muškim kolegama iz saborskih klupa pa reći da je njima puno lakše biti reprezentativan u javnom prostoru od žena pa ako su primjerice tijekom jutarnjih sati bili na saborskim raspravama u jednom outfitu dovoljno je da »promijene kravatu« za gostovanje na TV-u u popodnevnim satima, dok se od nas žena u tom javnom prostoru očekuje puno više. Uz to što imamo i obaveze kao majke, supruge, održavamo kućanstvo... Mislim da je sve stvar dobre organizacije, a u tome su žene dobre i stoga puna podrška svim ženama koje se svakodnevno trude balansirati privatan život i poslovnu karijeru..
Na pitanje kako komentira kandidaturu Peđe Grbina za mjesto gradonačelnika Pule, te što misli o njegovim izgledima, kaže kratko da je Grbin bio pogođen odabir.
- Vidjela sam neke komentare u medijskom prostoru poput »što on sada želi, vratio se iz Zagreba...«, ali prije svega, on je bio kandidat za gradonačelnika Pule i 2013. godine u čijoj sam kampanji dosta operativno sudjelovala i sjećam se njegovog prethodnog programa. I danas, kada ga čitam, vidim da se nije puno toga promijenilo, da su problemi ostali isti i to je žalosno.
Bio je i u gradskom poglavarstvu tako da dobro poznaje lokalnu problematiku. Lako je populistički nastupati i navoditi što će se sve realizirati i da to bude ono što ljudi žele čuti, što je ugodno uhu i lijepo za vidjeti, ali treba rečeno i realizirati, a mi u Puli smo svjedoci da jako puno kapitalnih projekata stoji. Vidjela sam i ovu polemiku oko besplatnih vrtića i vjerujem da se to može realizirati, iako se mi, kao SDP, zalažemo da se vrtići mogu financirati iz državnog proračuna i tako biti besplatni za roditelje. Državni proračun se, na račun inflacije i poreznih nameta, jako dobro puni i godišnji trošak na račun državnog proračuna bio bi 300 milijuna eura. Naravno, osim toga bitno je da svakome djetetu bude omogućeno mjesto u jasličkoj ili vrtićkoj skupini, odnosno jednak pristup ranom predškolskom odgoju i obrazovanju mora biti prioritet.
(Snimio Milivoj Mijošek)
Ljudi iz dana u dan sve teže žive, a kroz djelovanje u Saboru takve je probleme nastojala ipak umanjiti.
- Mi u SDP-u prvi smo izašli s mjerama za suzbijanje inflacije. Mislim da je to stvarno tema broj jedan. Broj dva su korupcija i kriminal kojeg ima jako puno u hrvatskim institucijama, u pravosuđu, što je također žalosno, ali uvjeti života su ipak pitanje broj jedan koje treba rješavati. Ako se gledaju cijene od ulaska u Eurozonu i sada, kao da nije bilo konverzije tečaja do 7,53. Samo su se cijene prepisale iz kuna u eure, a plaće, osim u javnom sektoru, kao ni mirovine, nisu rasle. Nama je prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj 435 eura, a svaki četvrti umirovljenik prima jedva 300 eura. Stotine tisuća ljudi u privatnom sektoru ima jako niske plaće koje nisu pratile rast plaća u javnom sektoru, za što se i ne može kriviti poduzetnike. Trebali bi nagrađivati one poduzetnike koji se nisu okoristili inflacijom pohlepe, koji nisu neopravdano digli svoje cijene proizvoda i usluga, rasteretiti ih raznih nameta i time dati slobodu da mogu povećati plaće svojim zaposlenicima.
Uvođenje poreza na ekstraprofit svima bio je potpuni fijasko, time se nije ništa postiglo. Napunio se državni proračun, a veliki dio kolača od 1,3 milijarde eura otišao je za sanaciju HEP-a. Plenković je tvrdio da je snizio cijene energenata, da se plaćaju niže režije, a s druge strane, to smo sve mi sanirali. Uzelo se 500 milijuna eura sa stavke za rast mirovina, uzelo se i sa stavke za besplatne vrtiće, priuštivo stanovanje, sve su to novci koji su uzeti, a mogli su se puno bolje utrošiti. Zemlja smo u Europskoj uniji s najvišom inflacijom, s najvišom cijenom stambenog kvadrata, s najvišom cijenom prehrambenih i higijenskih proizvoda, vidjeli smo i da cijene energenata sada »skaču« i da je najveći dio inflacije u siječnju bio povezan s rastom cijena energenata i opet, ako se ne bude išlo u subvencije koje plaćamo mi, građani i poduzetnici, bit ćemo prvaci inflacije u Europskoj uniji, osim po cijeni prehrambenih proizvoda, i po cijeni režija koje plaćamo iz kućnog budžeta.
S obzirom da je saborska većina vrlo klimava i da tu većinu čini koalicija HDZ-a i DP-a, odnosno minimalno 76 glasova u Saboru koje ugrožava svaki izostanak zastupnika iz redova većine, Radolović kaže da je potpuno poražavajuće da cijela zemlja ovisi o jednoj ruci u Saboru.
- Svi zakoni koji se donose, donose se kroz iglene uši. Premijer Plenković stalno se hvali svojim međunarodnim uspjehom, kako on osobno kotira, kako njegova Vlada kotira na razini međunarodnih institucija, osjećaj je da voli Bruxelles više od Zagreba, i kaže da nam je ostao jedino ulazak u OECD. Međutim, glavna pretpostavka za ulazak Hrvatske u OECD jest osiguranje transparentnih javnih natječaja i imenovanja uprava javnih poduzeća sukladno kvalifikacijama i profesionalnim postignućima. I tu se dogodila jedna zanimljiva situacija na predstavljanju Odbora za poljoprivredu novog ministra. Pitali su premijera kako može dijeliti ta mjesta u Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama kada je provedba javnog natječaja jedna od glavnih pretpostavki za ulazak u OECD, a Plenković je mrtav-hladan odgovorio »pa nismo još ušli«?! Znači u redu je kadrovirati do tada. Nije mi jasno kako u nečijem koalicijskom sporazumu može pisati javno na koje fotelje mogu računati. Aktualna zbivanja u Hrvatskim šumama nisu od »jučer«, nisu od ostavke bivšeg ministra Josipa Dabre. Traje to već duže vrijeme, godinama, od silnih pogodovanja odabranim kupcima drvnih sortimenata, do zapošljavanja u Hrvatskim šumama isključivo uz stranačku iskaznicu. Međutim, HDZ-ova Vlada je tek neki dan odlučila smijeniti cijelu upravu Hrvatskih šuma samo kako bi si u utorak pred glasanje o novom ministru poljoprivrede kupila većinu ruku u Saboru.
Istaknula je i da je Hrvatska energetski i poljoprivredno potpuno nedostatna, iako smo zemlja s najbogatijim prirodnim resursima u cijeloj Europskoj uniji.
- Prema podacima Eurostata, Hrvatska je imala najviše stope inflacije u EU na kraju prošle i početkom ove godine te najveći pad industrijske i poljoprivredne proizvodnje u EU. Vidi se iz konkretnih brojčanih podataka o stanju u poljoprivredi u našoj zemlji da ona stagnira već dugi niz godina, a ne poduzimaju se konkretni, korjeniti zahvati kako bi se poljoprivredna proizvodnja vratila tamo gdje i pripada - na sam vrh prioriteta u zemlji koja ima nevjerojatne prirodne resurse za proizvodnju hrane. Ovaj cilj treba se postići reformama u sustavu EU poticaja u poljoprivredi kako bi se sredstva usmjerila prema projektima koji povećavaju produktivnost i otpornost domaćih proizvođača, kaže Radolović.
Pritom je izdvojila i da, kada se govori o raspolaganju vodnim resursima, potrošači u Istri plaćaju najvišu cijenu vode.
- Tu me itekako zasmetalo zagovaranje IDS-a da se spoje vodovodi. To se nikako nije trebalo napraviti. Išlo se pod izlikom da će svi Istrijani plaćati istu cijenu vode, a sada vidimo da Labinjani plaćaju skuplju vodu nego Puležani, iako su se vodovodi spojili. To nije pošteno, svi bi trebali plaćati istu cijenu. Spajanje vodovoda je bila politička odluka, a ne direktiva EU-a. To je bila odluka HDZ-a, a IDS je to podržao. Primjerice, temeljni uvjet za uspostavu samostalnog vodouslužnog područja je 2 milijuna kubika isporučene vode. Sukladno tome, na području Istarske županije postojala bi mogućnost uspostave čak šest vodnouslužnih područja i to Umag, Poreč, Rovinj, Pula, Labin i Buzet-Pazin. Mi u SDP-u smo i dalje tvrdili da bi, s obzirom na vodno-uslužna područja u Istri, trebala ostati tri vodovoda i ne vidimo što se uopće dobilo s ovim spajanjem. Za građane se ništa neće promijeniti na bolje!
Kao dosta bogata zemlja i po pitanju obnovljivih izvora energije, i tu smo u potpunom debaklu. Ne ulažemo ništa u hidroelektrane, vidjeli smo pokušaj revitalizacije TE Rijeka na lož ulje, umjesto na ekološki čisti plin - iako su upozoreni da to ne čine - koji je u konačnici rezultirao zagađenjem obale cijele Kostrene i južnog dijela Istre, a do danas DORH još nije javno obznanio da su oni krivi. Plomin je kod nas u najavi za zatvaranje 2033. godine, ali mislim da ću imati i unuke, a da se Plomin još neće zatvoriti jer drugu alternativu nemamo. U Istri nemamo nikakav sustav skladištenja energije sunca ili vjetra, pogotovo navečer kada je vršno opterećenje najveće, a sunca nema i tu smo jako, jako zakazali, rekla je Radolović.
Na pitanje što će idućem županu, po njenom mišljenju, biti apsolutni prioriteti u Istri, Radolović kaže da su to tri osnovna stupa: obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb.
- Ono što će biti ključno, za onoga tko pobijedi u Istri, u sljedeće četiri godine, ako želi odgovorno obavljati svoj posao, je naći nekakav balans između investicija i gospodarskog rasta i razvoja, ali u suživotu s lokalnim stanovništvom. Tu konkretno govorim o turizmu. Svi se slažemo da velik dio ljudi ovdje živi od turizma, ali je tu i veliki pritisak na lokalnu infrastrukturu, od električne energije, vode, prometnica... i tu se mora naći balans, zaštiti lokalno stanovništvo i smanjiti taj pritisak, a opet omogućiti daljnji održivi razvoj turizma. Tu treba kroz prostorni plan onemogućiti daljnju apartmanizaciju, odnosno sprječavanje daljnjeg rasta tzv. nekomercijalnog smještaja, tj. objekata u privatnom (uglavnom stranom) vlasništvu koji nisu kategorizirani, a u kojima boravi veliki broj »vlasnika«, kao i njihovih »prijatelja« i »rođaka«, koji posluju u sivo-crnoj zoni i opterećuju komunalnu infrastrukturu, a da za to plaćaju nikakva davanja, kaže Radolović.
Prometna infrastruktura svakako je nešto što treba biti prioritet Istarske županije.
- Potrebno je revitalizirati željezničku mrežu, koja je među najgorima u Hrvatskoj. Putovanje od 270 kilometara između Pule i Zagreba vlakom traje 12 sati, ali s presjedanjem u autobus. Naime, kada se krene vlakom iz Pule, silazi se u Lupoglavu, ukrcava u autobus za Rijeku i onda se opet ukrcava na vlak za Zagreb. Osim putničkog prometa Istra je nekad imala i značajan kapacitet teretnog prometa kroz Rašku prugu dugu preko 50 kilometara, izgrađenu nakon Drugog svjetskog rata radi prijevoza raškog ugljena, a kojom je 60-ih godina prometovalo više od 600 tisuća tona.
I toj je pruzi također potrebna rekonstrukcija. Izuzev željeznice, Istarska županija svakako zaslužuje veći dio »kolača« po pitanju financiranja Županijske uprave za ceste, budući da naš ŽUC upravlja s 1275 kilometara županijskih i lokalnih cesta, a financijska sredstva koja su im na raspolaganju su minimalna i onda ovisimo o »milostinji« koju nam na kraju godine eventualno spuštaju iz resornog ministarstva ili Hrvatskih cesta. Tu je stvar vrlo lako provediva, treba izmijeniti zakonske i podzakonske propise i omogućiti da županijske uprave za ceste dobivaju veća financijska sredstva iz litre prodanog goriva i naknade za registraciju vozila umjesto da to sve odlazi u državni proračun. Osim željeznice i cestovne infrastrukture, svakako je došlo vrijeme i za jači angažman Istarske županije vezano za poslovanje Zračne luke Pula, posebice po pitanju financijskih pokazatelja i broja avionskih linija, jer iako je u državnoj ingerenciji, zračna luka dobiva i dio financijskog »kolača« od Turističke zajednice Istarske županije, kaže Radolović.
(Snimio Milivoj Mijošek)
Govoreći o tri stupa, u dijelu obrazovanja, za ono što je u ingerenciji Županije, koja je osnivač srednjih škola i podružnica u manjim mjestima, smatra da treba sufinancirati prijevoz za osnovnoškolce gdje država osigurava 75 posto, a Županija bi trebala preostalih 25 posto. Smatra nepoštenim i da srednjoškolci plaćaju knjige, a osnovnoškolci ne, samo zato što srednjoškolsko obrazovanje nije obavezno, iako je ovaj dio pitanje koje treba rješiti na državnoj razini, odnosno nije u ingerenciji Županije. U dijelu obrazovanja, kaže, trebalo bi pravilnije raspodijeliti upisne kvote po srednjim školama, odnosno uzeti tamo gdje nema interesa, a dodijeliti onoj školi gdje interesa za određeno strukovno obrazovanje postoji.
U zdravstvu, ono što je u ingerenciji Županije, treba pojačati primarnu zdravstvenu zaštitu.
- Jako puno obiteljskih liječnika odlazi u mirovinu. Studenti medicine, s druge strane, ne žele doći, jer smatraju da zbog prevelikog administrativnog opterećenja neće biti liječnici za što su se i školovali. Hitna medicina u Puli treba otvoriti zgradu stare hitne i ne slati ljude na objedinjeni hitni bolnički prijem jer se tu stvaraju ogromni čepovi, čeka se po deset do 12 sati. Sve manje ozljede i ne hitna stanja, mogla bi ići u tu zgradu stare hitne i prije biti medicinski zbrinuti. Mislim da sadašnji sistem rada nije dobar. I hitna i primarna zdravstvena zaštita morali bi također biti bolje opskrbljeni uređajima i opremom da se dobar dio usluga može odraditi kod njih, a ne sve pacijente slati u bolnički sustav. Što se tiče Opće bolnice Pula znam da je prešla u ingerenciju države nedavno, ali to Županiji ne može biti izgovor. Mi u Istri zaslužujemo imati jednaku razinu zdravstvene zaštite, posebice zato što, gledajući javna davanja, Istarska županija po stanovniku uplati u državni proračun oko 1.000 do 1.350 eura više nego što joj se vrati. To su podaci Instituta za javne financije. Zato moramo u našoj bolnici imati i dječjeg kirurga i dječjeg radiologa, nije normalno da se na oftalmologa čeka dvije godine, organizacija centralnog operacijskog bloka, koji je najmodernije opremljen u Hrvatskoj, mora biti efikasnija i ne može se dogoditi da rade tri, četiri sata dnevno.
- Puno sam govorila o studiju medicine, i to ne govorim zbog pulskog Sveučilišta u kojem sam zaposlena niti je to nekakva moja fikcija, ali ako ne otvorimo studij medicine, teško da će naša bolnica ikad postati klinička bolnica, a jako puno Istrijana radi po kliničkim bolnicama i KBC-ima u Hrvatskoj i žele se vratiti ovdje živjeti i raditi, ali ne ako to znači da ne mogu istovremeno i raditi i predavati i prenositi svoje znanje studentima. U općoj bolnici liječnici nemaju iste uvjete kao u kliničkim bolnicama gdje liječnici moraju i pisati znanstvene radove, objavljivati studije, to u općoj bolnici nije prioritet. To bi donijelo i dobrobiti u zdravstvenoj zaštiti jer cijena iste usluge u općoj bolnici i klinici nije isto plaćena od strane HZZO-a i automatski je budžet općim bolnicama manji, rezimirala je Radolović.
Kada je u pitanju socijalna skrb, Radolović je tu navela nekoliko gorućih problema: nedostatak mjesta u domovima za starije i nemoćne, previsoke cijene smještaja te pitanje stacionara i hospicija.
- Pohvaljujem dogradnju Štiglića, ali na žalost, neće bitno smanjiti problem čekanja. Drugi problem je cijena. I meni bi sada bilo teško financirati smještaj nekome iz uže ili šire obitelji koji mjesečno u privatnim, ali sada i u županijskim domovima, dostiže iznos od 1.500 eura, a možete zamisliti tek ljudima čija je plaća 800 eura mjesečno ili umirovljeniku koji prima 400 eura mjesečne mirovine. Od mirovine se to ne može financirati, treba pomoć nekog člana obitelji, a mjesta i nema, uz to što je visoka cijena. Treba postojati akcijski plan što učiniti s domovima za starije. Druga stvar su stacionari, kada osoba izlazi iz bolnice, ne može ići u dom, a to je i ključan period za oporavak. Nama fali stacionara. Imamo ih u Pazinu, Labinu i Umagu, a trebao bi ga imati svaki veći istarski grad. Treća stvar je palijativa. Više nema opravdanja zašto hospicij nije otvoren, nema više ni vremena ni mjesta za čekanje. To je najranjivija i najosjetljivija skupina u našem društvu, rezimirala je Sanja Radolović.
U kontekstu razvoja turizma u Istri, Vlada je utvrdila popis od 32 nekretnine od strateškog značaja za državu, od kojih je osam u Istri.
- To me baš jako nasmijalo. Pa oni su ponovno pokrenuli Brijuni rivijeru?! Gledajući samo područje Hidrobaze za koje su se javili potencijalni investitori. Proučila sam zbog čega se na kraju nitko nije javio na natječaj, jer nisu riješena osnovna pitanja električne energije, dovoda vode i potencijalnih problema s konzervatorima. Kako uopće očekivati da će netko ulagati u tako nesiguran projekt. U Istri imamo puno problema s tim strateškim projektima. U ovom konkretnom slučaju, ono što je Vlada proglasila strateškim, ne vidim da će se išta od toga realizirati. Potpuno se baulja i po pitanju Muzila i po pitanju Brijuni rivijere... Gledajući Muzil, mislim da bi ga prvo trebalo otvoriti građanima. Gospodarski i komercijalni sadržaji tamo trebaju, a osobno se ne slažem s projektom golfa na tom području jer smatram da je posve nepotreban. S druge strane, bez investicija i poduzetništva neće se puniti proračun, ali ključno je naći balans i konkretna provediva rješenja, ali tu ne vidim moguće realizacije. Ne možemo živjeti samo od turizma. Ključni hrvatski problemi, pa tako i istarski - jer se problem preslikava - je pad industrijske i poljoprivredne proizvodnje. Mi industrije gotovo da i nemamo, sve uvozimo i tu smo u začaranom krugu.
Kada govorimo o bespravnoj gradnji, koja sama po sebi nije i ne bi trebala biti normalna pojava, pogotovo ne u ovakvim razmjerima, ali ono što me još zasmetalo kod državnog inspektorata je to što se nije išlo rušiti, primjerice kod Umaga onim graditeljima, strancima, koji u svojoj domovini imaju još pet viletina, nego se išlo rušiti samohranoj majci, onim »malim« ljudima i mislim da je to potpuno pogrešan pristup i da se tu trebao uzeti u obzir socijalni kriterij. Ne podržavam bespravnu gradnju, ali neki ljudi možda nisu imali drugo rješenje, dok, bogami oni koji su si bespravno izgradili vikendice na moru, a koje se ne dira, itekako jesu. To je isto kao i primjer ribara, gdje naši ne mogu isplovljavati, dobivaju kazne, dok se njihove ne dira. To je baš diplomatska katastrofa, ali tu se Plenković voli hvaliti dobrosusjedskim odnosima, a nauštrb naših ljudi. I to me smeta!
- Bez jakog sveučilišta neće biti niti mladih u gradu Puli. Ono što treba napraviti u ovom dijelu je modernizirati studijske programe, osluškivati želje studenata i potrebe tržišta rada, da ne proizvodimo kadar za zavod za zapošljavanje, nego treba sve prilagoditi vremenima koja se itekako mijenjaju. Mislim da smo po pitanju sveučilišne infrastrukture broj jedan u Hrvatskoj.
Kao dosta malo sveučilište, imamo tri paviljona studentskog doma, studentske sobe imaju najviši standard u Hrvatskoj, a cijena koštanja je niska, ako gledate cijenu stanovanja u Puli. Imamo studentski restoran, pizzeriju i jednu »kužinicu«, kompleks Mornaričke bolnice koji je odlično zaživio... pa mislim da studenti u Puli imaju jako puno sadržaja i posebno mi je drago da, što se tiče smještaja, dok drugi gradovi imaju problema, mi liste čekanja gotovo i nemamo. Prioritet su studenti koji spadaju u socijalnu kategoriju.
Imamo i puno europskih projekata, predstoji obnova stare zgrade internog odjela, ispod Rektorata. Tu sređujemo bivšu radiologiju i vjerujem da će u idućoj kalendarskoj godini cijeli medicinski fakultet, odnosno studij sestrinstva biti tamo smješten u adekvatnim prostorima. Drugi dio zgrade stare interne i zgrada stare neurologije koja je konstrukcijski u iznimno lošem stanju, ali se ne može rušiti jer ima vrijedne arhitektonske elemente pa konzervatori to ne dozvoljavaju, i moramo ići u obnovu, bit će povezane toplom vezom - mostom. I tu će biti dio za prirodne i biomedicinske znanosti i dio za administraciju.
Sada pregovaramo s ministarstvom oko mogućeg financiranja, jer se projekt trebao financirati kroz EU fondove, odnosno liniju financiranju tzv. IRI projekata na koju smo uvršteni, a onda je ukinuta. Kada osiguramo financiranje, krećemo s radovima, budući da nam je projektno-tehnička dokumentacija izrađena, kao i građevinska dozvola izdana. Priprema se i dokumentacija za konstrukcijsku obnovu zgrade u Ronjgovoj (zgrada Filozofskog fakulteta i Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti), kao što pratimo i pozive iz EU fondova za energetsku obnovu zgrade Sveučilišne knjižnice, za što je gotova projektna dokumentacija rekla je Sanja Radolović.
Uz obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb, važan segment koji će dočekati župana u iduće četiri godine je i Prostorni plan Istarske županije.
- Županijski plan Istarske županije nije se mijenjao od 2016. godine. Aktualni župan je najavio da će izmjene biti objelodanjene prije prošlih parlamentarnih izbora. To se nije dogodilo. Pa do Nove godine, pa se ni to nije dogodilo, a vjerojatno se to neće dogoditi niti sada pred lokalne izbore.
Mislim da se to i ne želi, jer se ne uspijevaju uskladiti pojedini interesi različitih skupina. Turizam, gospodarenje otpadom, obnovljivi izvori energije - solarne elektrane…, puno je toga što se kroz prostorni plan treba napraviti. A zanimljivo je reći da su sve ostale županije od 2016. godine donijele izmjene svojih prostornih planova, neke i dva puta, posebice što se tiče odrednica vezanih za obnovljive izvore energije. Mi i dalje, što se tiče Prostornog plana, imamo tri najveća problema: turizam, energetiku i gospodarenje otpadom. Za energetiku sam rekla, treba se više potruditi oko obnovljivih izvora energije. Gospodarenje otpadom i sam ŽUC Kaštijun su veliki problem. Problem je što i dalje sve i svašta stiže na njega i to onda smrdi. Biootpad, otpad od hrane, skupa s ostalim otpadom pretvara se u bale, nesretni SRF i onda ostaje vlažan i nekvalitetan i za razliku od drugih centara za gospodarenje otpadom, ne možemo ga utržiti, kao, primjerice, u susjednoj Italiji gdje taj otpad onda koriste kao pogonsko gorivo primjerice u cementarama.
Umjesto da se od njega zarađuje, mi ga moramo još držati i plaćati njegovo zbrinjavanje. Mi u Istri plaćamo stoga i najvišu cijenu zbrinjavanja otpada po toni. To posljedično utječe na okoliš, na zdravlje ljudi... i nitko me u suprotno ne može uvjeriti. Županija i Grad Pula moraju postići dogovor s ostalim gradovima i općinama i od toga ne treba bježati i tražiti drugačija rješenja. U Istri su potrebni i jedna energana, kompostana, reciklažna dvorišta i sortirnice u svakom većem gradu za sortiranje odvojeno prikupljenog metala, plastike, papira i drugih materijala. Svima su nam puna usta zelene tranzicije i po pitanju energetike i gospodarenja otpadom, ali daleko smo mi još od toga!, ističe Radolović.