Kad je u pitanju uspješnost ovogodišnje turističke sezone u turističkoj javnosti postoje oprečne ocjene. Dok neki smatraju da je sezona podbacila, veći dio drži da rezultatima turističke sezone možemo biti zadovoljni.

Zahvalan sugovornik, kako na tu temu, tako i na temu strukturnih izazova s kojima se suočava hrvatski turizam, svakako je dr.sc. Ivan Herak, bivši ministar turizma, posebni savjetnik bivših ministara turizma Garija Capellija i Nikoline Brnjac i aktualni član Uprave ACI d.d. za financije, korporativno pravo i ljudske resurse.

Do kraja kalendarske godine još su tri mjeseca, no predsezona i glavna turistička sezona već su iza nas. Kako ocjenjujete ovogodišnju turističku sezonu?

- Prema dostupnim fizičkim i financijskim pokazateljima dosadašnji tijek sezone možemo ocijeniti vrlo dobrim. Povijesno su ostvareni najbolji rezultati, a očekivanja da ćemo svake godine ostvarivati visoke stope rasta u turizmu bila su plod nerealnih promišljanja. Ocjene o lošoj sezoni dolazile su uglavnom od strane iznajmljivača u obiteljskom smještaju koji je u prvih devet mjeseci bilježio 40% manju popunjenost, isto tako i od ugostitelja.

Usprkos visokom udjelu obiteljskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima, niske cijene koje se ostvaruju u tom segmentu smještaja, kao i mali broj dana popunjenosti, nisu ugrozili dobre financijske rezultate turističke sezone.

(Pre)skupa Hrvatska

U javnosti se najčešće kao glavni razlog zbog kojeg sezona nije bila još uspješnija spominju visoke cijene. Je i tome tako?

- Da li su cijene razlog, pokazati će analize. Na to pitanje ne možemo dati jedinstveni odgovor. Etablirane turističke tvrtke vrlo su seriozno pristupile definiranju cijena, i mislim da su u tome bile uspješne. Primjerice, Uprava ACI-ja je za tekuću 2024. godinu podigla cijene najma veza za 5%, te usprkos tome za prvih 6 mjeseci povećala i fizički i financijski promet.

Spomenutom povećanju cijena prethodila su istraživanja provedena na našim emitivnim tržištima, projekcije inflatornih kretanja, analiza konkurentskog okruženja i ostalog, kako se već to »zanatski« radi. Po pitanju cijena dosta nesnalaženja, da ne kažem pretjerivanja, bilo je kod privatnog smještaja, u širem smislu, i većine ugostitelja.

Tako je ovih dana i najveći europski kanal prodaje »Alwaze« koji pored Hrvatske pokriva i tržišta Španjolske, Italije, Portugala, Francuske, Grčke i Cipra izvijestio da su, kada je u pitanju iznajmljivanje kuća za odmor, cijene u Hrvatskoj drastično veće nego u, primjerice, Španjolskoj i Grčkoj. Isto vrijedi i za cijene hrane i pića.

Koliko je ulazak Hrvatske u eurozonu doprinio povećanju cijena? Zanima me isto tako na koji način je, po vama, uvođenje eura utjecalo na hrvatski turizam?

- Ulazak Hrvatske u eurozonu dokinuo je našu nacionalnu valutu i negativan utjecaj restriktivne monetarne politike HNB-a na poslovanje turističkih poduzeća. Naime, gotovo 30 godina u razdobljima glavne turističke sezone, kada je uvjetovano volumenom turističke potražnje ponuda eura rasla, rasla je podredno i potražnja za kunama, dok je istovremeno uslijed restriktivne politike HNB-a, koja je jedina imala mogućnost otkupiti višak eura na tržištu, količina kuna u opticaju ostala ista, što je za posljedicu imalo »jaku kunu« u periodu glavne turističke sezone.

Gotovo je nemoguće kvantificirati štetu koju je zbog toga pretrpio naš turizam, no spomenut ću samo podatak da je na razini turističkog prometa iz 2019. godine porast tečaja kune prema euru za samo 5 lipa nanio turističkom gospodarstvu štetu u iznosu od 550 milijuna kuna. Koliku je pak štetu pretrpio turizam zbog pada cjenovne konkurentnosti uzrokovane precijenjenim tečajem kune, nije moguće utvrditi.

Uvođenje eura dobra je vijest za hrvatski turizam kako zbog činjenica da turizam generira približno 19% BDP-a Hrvatske, tako i zbog činjenice što posjetitelji iz zemalja koje se koriste eurom ostvaruju gotovo 70 % prihoda i ostvaruju više od 60% ukupnih noćenja i dolazaka u Hrvatskoj.

Recentna istraživanja su isto tako pokazala da je uvođenje eura pojačalo turističke tokove u europodručju za 6,5% te da je pozitivna veza između povećanja turističkog prometa i uvođenja eura utvrđena kod 9 od 11 članica EMU-a.

Postoje i negativni učinci uvođenja eura. Dostupna istraživanja (Pufnik) pokazuju da je najizrazitiji porast cijena nakon uvođenja eura zabilježen upravo u uslužnom sektoru, i to u skupini proizvoda koji su izrazito povezani s turizmom. Očito je da i Hrvatska u tom pogledu nije iznimka.

Na nedavnoj konferenciji »Glasa Slavonije« u Osijeku izjavili ste da aktualni trenutak hrvatskog turizma karakteriziraju dvije paradigme. Na što ste točno mislili?

- Na djelu je, već duže vrijeme, tranzicijska paradigma, o kojoj sam više puta javno govorio, a radi se o odnosu između države odnosno jedinica lokalne samouprave, kapitala i rada.

Ponašamo se kao da se od 1990. godine na ovamo ništa nije dogodilo, mislim pri tome na vlasničku transformaciju tj. privatizaciju turističkog sektora i sve posljedice koje ista sa sobom nosi, kao i civilizacijsku regresiju kada su u pitanju fiskalni kapaciteti i ovlasti jedinica lokalne samouprave.

U cilju daljnjeg razvoja turizma, ostvarivanja poslovnog okruženja koje će doprinijeti lukrativnosti ulaganja u turistički sektor, ali i evaziji migracije domaće radne snage u turizmu, bit će potrebno uspostaviti novi odnos između spomenutih dionika.

Sadašnji model turizma, naročito kada je u pitanju tržište radne snage, dugoročno nije održiv.

Druga paradigma tiče se činjenice da poslovni rezultati kompanija definitivno postaju samo jedna od svrha i ciljeva poslovnog djelovanja. Pored realizacije poslovnih ciljeva, tvrtke postaju biti u obavezi ispunjavati i komunicirati svoje ciljeve i po pitanju saturacije prostora, utjecaja na okoliš, stupnja konflikta s lokalnom zajednicom, klimatskih promjena itd.

Primjerice, nova EU direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti već je implementirana u Zakon o računovodstvu i Zakon o tržištu kapitala i oko 500 hrvatskih tvrtki, među kojima je i ACI, morat će podnositi izvješća o održivosti.

Održivost postaje bitna za konkurentnost i opstanak poslovanja tvrtki, a ESG transformacija postaje ključni parametar prema kojem će investitori, kupci i potencijalni zaposlenici iste procjenjivati.      

Koji su po vama strukturni problemi hrvatskog turizma?

- I dalje glavni problemi hrvatskog turizma ostaju sezonalnost turističke potražnje, koja je u jednom dijelu odraz klimatskih datosti, ali je u značajnoj mjeri i odgovor na formiranu turističku ponudu koju karakterizira nepovoljna struktura smještajnih kapaciteta gdje s gotovo 70% dominira obiteljski smještaj.

Problem je i nezadovoljavajuća izvansmještajna ponuda kao bitan segment stvaranja turističkog lanca vrijednosti, kao i nekonkurentnost korporativnog turističkog sektora, nedovoljna ulagačka atraktivnost turizma te nekvalitetno upravljanje hrvatskim turističkim prostorom.

Ipak, trenutno najveći problem predstavlja neodrživost sadašnjeg tržišta rada u turizmu.

Je li, dugoročno gledano, problem tržišta radne snage u turizmu rješiv?

- Po tom pitanju nisam optimist. Na ruku nam ne idu globalni i lokalni trendovi, pri čemu mislim na potrebu za sve većim brojem zaposlenika u turizmu u razvijenijim državama EU-a, kao posljedicu rasta udjela turizma u BDP-u.

Drugo, sve je manja baza potencijalnih zaposlenika koja svoj uzrok ima u padu nataliteta i staranju stanovništva, dok treći čimbenik predstavlja veliki utjecaj migracija kao posljedica globalizacije ekonomije.

Po meni taj će problem iz godine u godinu eskalirati, obzirom da će prema dostupnim podacima u idućih nekoliko godina od europskih država veće potrebe za radnom snagom u turizmu imati Austrija, Švicarska, Nizozemska, Španjolska, Švedska i Francuska.

Sve ove zemlje imaju znatno veći BDP po stanovniku od Hrvatske. Definitivno je efikasnost tržišta rada u Hrvatskoj niska, opterećenje porezima i doprinosima još je uvijek visoko, olakšice i izuzeća slabi, a neto primanja radnika u turizmu niska, što je u konačnici glavni razlog zbog kojeg zaposleni u sektoru turizma odlaze na rad u inozemstvo.

Spomenuli ste i deficitarnost dodatne turističke ponude, dodatnih sadržaja koji bi doprinijeli produženju turističke sezone. Postoje li još neki neiskorišteni aduti Istre koje bi trebali intenzivnije razvijati?

- U Hrvatskoj je još uvijek snažno izražen utjecaj nasljeđene strukture i kvalitete turističke ponude. Mislim na činjenicu sezonskog poslovanja, bilo kad su u pitanju bivša monopolska lokalna turistička poduzeća, bilo kada je u pitanju obiteljski smještaj.

Još uvijek novostvorenu vrijednost u turizmu prvenstveno izvlačimo iz prirodne rente, a ne iz performansi tehnologije, rada i upravljanja.

Strategijom razvoja turizma za razdoblje od 2014. do 2020. godine, definirali smo proizvode s izraženom perspektivom razvoja koji mogu značajno doprinijeti boljoj i raznovrsnijoj turističkoj ponudi, posljedično i produljenju turističke sezone.

Tu mislim primjerice na zdravstveni turizam, cikloturizam, gastronomiju i enologiju, ruralni turizam, sportski turizam, ekoturizam, itd.. Na žalost, po tom pitanju nismo učinili dovoljno.

Istra je po pitanju komplementarne turističke ponude daleko ispred ostalih regija, naročito kada su u pitanju gastro i eno turizam, agro, sportski i cikloturizam. Ipak, nesporno je da bi, primjerice, produljenju turističke sezone doprinio razvoj golf turizma.

(Arhiva Glasa Istre)

Još prije 25 godina kao ministar turizma na sjednici Vlade »provukao« sam » Program razvoja golfa kao element razvojne strategije hrvatskog turizma«, nakon čega je Ministarstvo turizma financiralo izradu dvadesetak idejnih projekata i studija osnovanosti ulaganja za isto toliko golf lokaliteta na području istarske županije.

Napisao sam i knjigu »Golf razvojna opcija za hrvatski turizam«, u kojoj sam koristio i empirijska istraživanja iz moje doktorske disertacije kojima sam dokazao da se na jedinom istarskom golf terenu na Crvenom vrhu kod Savudrije, kada je u pitanju broj odigranih »green fee« rundi, realiziraju brojke kojih se ne mogu »postidjeti« ni etablirani golf resorti u Portugalu i Španjolskoj.

Kolega Jeremić je u svojoj doktorskoj disertaciij pak dokazao da se je izgradnjom spomenutog golf resorta znatno povećala ne samo vanpansionska potrošnja u obližnjim ugostiteljskim objektima već se je povećala i iskorištenost obližnjih hotelskih kapaciteta. No, na žalost, pomaka nema i nema. Trebalo bi mi puno prostora da pojasnim zbog čega sve to stoji.

Zbog čega nema »greenfield« investicija u hrvatski turizam? Gdje je, primjerice, zapelo s projektom »Brijuni Rivijera« ?

- Izostanak greenfield investicija u najvećoj je mjeri posljedica činjenice da hrvatski turizam ne stvara potrebnu dodanu vrijednost, što je dominantno posljedica naslijeđenog monokulturnog sezonskog i kupališnog produkta. Kao razlog nedovoljne lukrativnosti turizma vidim i preveliko fiskalno opterećenje sektora, pri čemu poglavito mislim na porez na dodanu vrijednost koji čini oko 70% poreznih davanja.

(Arhiva Glasa Istre)

Kada su u pitanju veliki strateški projekti poput Brijuni-Rivijere, dodatnu otegotnu okolnost zbog koje izostaje interes strateških investitora za taj projekt predstavlja činjenica da je politika u »paranoji« da će zbog prodaje atraktivnih lokaliteta biti politički sankcionirana, taj projekt zasnovala na modelu prava građenja, što praktički znači da bi potencijalni ulagač treba uložiti znatna sredstva u projekt te ga nakon isteka koncesijskog razdoblja vratiti državi. U okolnostima gdje se ulaganje u hotel počinje vraćati nakon približno dvadesetak godina, takav koncept predstavlja znanstvenu fantastiku.

Strateški investicijski projekti

Nesporno je da s većom pažnjom moramo pristupiti procesu turistifikacije državne imovine i realizaciji strateških investicijskih projekata u sferi turizma. Taj proces pretpostavlja potrebu snažnog angažmana nositelja javne vlasti, kako u pripremi institucionalnih i drugih pretpostavki, tako i u rješavanju kompleksnih imovinsko-pravnih odnosa, pripremi neophodne projektne dokumentacije i osmišljavanju kredibilnog pristupa njihovoj realizaciji, sve u cilju generiranja pojačanog interesa investicijske potražnje, ponajviše one globalnog karaktera.

U tom kontekstu prioritetno se nameće aktiviranje atraktivnih lokaliteta/nekretnina u vlasništvu države koji se trenutno ne koriste ili se koriste sasvim sporadično i neadekvatno. Radi se o projektima čije je pokretanje moguće osigurati relativno brzo, ponajviše iz razloga što njihovo iniciranje i provedbu, od osiguranja čistog vlasničkog statusa, preko definiranja projektnog zadatka pa do osiguranja projektne dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola, inicira i kontrolira izvršna - lokalna, regionalna ili nacionalna vlast.

Kako ocjenjujete kulturu »konzumacije« turističkog prostora Hrvatske? Primjerice, u Istri je posljednjih godina zabilježen značajan porast objekata za najam, kao i ostalih smještajnih kapaciteta. Može li istarski poluotok infrastrukturno podržati toliki broj turista?

- Dosadašnji je poslovni model hrvatskog turizma doveo do opasne saturacije prostora i njegovih vitalnih atrakcija. Hrvatska je jedna od najsaturiranijih turističkih zemalja svijeta sudeći po parametrima turističke gustoće i intenziteta.

Njene litoralne regije su zbog koncentracije turizma na obali pet do osam puta saturirane od hrvatskog prosjeka.

Definitivno na tom području imamo zabrinjavajuću situaciju, s obzirom da je oko 75 tisuća izgrađenih hotelskih soba rezultiralo s 5,5 milijuna izgrađenih kvadrata, oko 800 tisuća privatnih ležajeva u kućama i apartmanima rezultiralo je sa 16 milijuna izgrađenih »kvadrata«, dok je oko 250 tisuća izgrađenih objekata s konzervatorskom procjenom od 100 četvornih metara bruto razvijene površine, rezultiralo s oko 25 milijuna izgrađenih kvadrata na obali.

Kampovi su izdvojeni iz ove računice, jer se oni više tretiraju kao neizgrađeni prostor.

U Istri je situacija po pitanju saturacije prostora kao i borbe protiv nezakonite gradnje znatno povoljnija, ali je daleko od idealne.

Prednost Istri osigurali su kvalitetno prostorno planiranje i mentalitet istarskog čovjeka. U saturaciji prostora prednjače područja oko Umaga i Pule s okolicom, što je u jednom dijelu posljedica naslijeđenog stanja, u drugom posljedica prevelikog porasta broja objekata za najam, što lokalnu infrastrukturu na pojedinim lokalitetima dovodi do ruba »pucanja«.

Povezane vijesti

• Cvek: Promišljenom izgradnjom infrastrukture stvaramo preduvjete za rast
• Miletić: Vojni avioni rastjerat će turiste, Istra treba ostati demilitarizirana
• Prijedlog plana restrukturiranja je konačna potvrda da je cilj čitave operacije da se ULJANIK POLAKO UGASI, ODNOSNO DA SE SVE PREOKRENE NA TURIZAM