PULSKA LEGENDA
Dobro znani meteorolog Mario Grabar iz Pule i u svojim umirovljeničkim danima prati što se događa na nebu
(Snimio: Zoran Oljača)
Za osamdesetogodišnjeg pulskog meteorologa Maria Grabara mnogi s pravom kažu kako se radi o legendi meteorologije Pule, ali i Istre. Rođen u Krasu kraj Huma, životni ga je put preko Pazina i Zagreba doveo u Pulu, gdje je proveo veći dio svog radnog vijeka.
S fizike na meteorologiju
- Završio sam Gimnaziju u Pazinu i otišao na studij u Zagreb. Dvije sam godine studirao kemiju ali sam se prebacio na fiziku. U to vrijeme praktički nisam ni znao da postoji meteorologija. Nije me zanimala. Studij fizike bio je težak. Tada smo govorili da je to studij za genijalce, koji su se nakon studija zapošljavali po institutima. Dvoje mojih prijatelja čuli su tada da na PMF-u postoji studij meteorologije s geofizikom, te da bi bilo lakše okončati taj studij i da se kasnije lakše može naći posao. To je bio moj prvi doticaj s meteorologijom. Uglavnom, s dvojicom prijatelja prebacili smo se na taj studij, koji sam završio 1972. godine, kaže meteorolog Grabar i dodaje da je u to vrijeme doista vladala svojevrsna potraga za meteorolozima.
- Šezdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj su se državi otvarale zračne luke. Otvorene su zračne luke u Puli i Rijeci. U tim su se lukama zapošljavali diplomirani meteorolozi i meteorološki tehničari. Kada sam okončao studij, po cijeloj sam bivšoj državi mogao birati gdje ću se zaposliti. Jedno sam vrijeme radio u Zagrebu na Plesu kao pripravnik, i zatim neko vrijeme i u Rijeci. Zatim sam, budući sam već bio u braku, stigao Pulu gdje sam proveo gotovo svoj cijeli radni vijek. Na pulskom sam se aerodromu zaposlio kao zrakoplovni meteorolog. To je bilo sredinom 70-ih. U to vrijeme bilo je dosta promjena u sustavu. Najprije je bio Republički hidrometeorološki zavod, pa onda Savezni hidrometeorološki zavod, pa Kontrola leta. Počeo je Domovinski rat, pa su nam svima dali otkaze, da bi se potom osnovala Hrvatska kontrola zračne plovidbe u koju su nas uključili. Mirovinu sam dočekao kao voditelj Službe i kao zrakoplovni meteorolog. Napomenuo bih da je to vrijeme bilo zlatno doba za meteorologe, rekao nam je Grabar i istaknuo da se pomalo gubi zanimanje meteorologa.
- Moja je pretpostavka da će meteorologiju preuzeti umjetna inteligencija. Ljudi iz moje branše odlaze u mirovinu, a novi se ne zapošljavaju. Sve se prebacuje na kompjutere ili eventualno na međunarodne centre. Po Zračnim lukama ljudi uglavnom odlaze i ne dolaze novi. Dolazi nam novo doba i za zaposlene u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Naime, nažalost prognoze na televiziji sve se manje gledaju i prate. Mlađe generacije koriste se raznim aplikacijama na svojim pametnim telefonima, služe se društvenim mrežama i moja je pretpostavka da će se u budućnosti prognoze s TV ekrana jednostavno ugasiti. Ne vjerujem da će meteorolozi trošiti svoje vrijeme za nešto što se ne gleda. Te sam informacije dobio od svojih kolega s kojima sam još u kontaktu, rekao je Grabar.
U mirovini je od 2009. godine, ali je i nakon toga još par godina radio na ugovor.
- Služba za meteorologiju, kakva je postojala u moje vrijeme, više ne postoji. Do mog umirovljenja osim za civilnu radili smo i prognoze za vojnu avijaciju. Tada je diplomiranih meteorologa u Službi bilo osam, a sada je ostalo nekoliko meteoroloških tehničara te jedna meteorologinja koja radi u Puli. Sve je koncentrirano u Zagrebu. Uvode se automatske meteorološke stanice, senzori, video nadzori, sateliti i radari. Takva je budućnost meteorologije. U mojim počecima nije bilo kompjutera. Imali smo karte, a problem je uopće bio telefonskim putem dobiti Zagreb ili Beograd radi usmenih konzultacija. Moja služba, konkretno, radila je na osiguranju zračnog prometa. Konzultirali bi se s posadama aviona prije njihovog polijetanja. Posada bi fizički došla u našu službu ne bi li se raspitala o vremenu koje ih očekuje tijekom leta. Piloti bi potom odabrali rutu, visinu leta, i odlučivali hoće li poletjeti ili odgoditi svoj let. Slično je bilo i s vojnim pilotima. Riječ je o tome što meteorolozi raspolažu s velikim brojem podataka koje se ne mogu obraditi u realnom vremenu.
Zbog toga pretpostavljam da će umjetna inteligencija svoju najbolju primjenu imati upravo u meteorologiji. Dolazi novo doba. Kroz razgovore sa svojim kolegama meteorolozima, koji rade u medijima poput radija ili televizije, doznajem kako su te emisije sve slabije gledane i slušane jer mladi danas putem svojih pametnih telefona i društvenih mreža doznaju što ih zanima, pa i vremensku prognozu. Tako mi kažu moje kolege i napominju da će se za koju godinu takve emisije ukinuti jer jednostavno nisu gledane i nisu financijski održive. Danas u Zračnim lukama rade samo meteorološki tehničari koje, nakon odlaska u mirovinu, više nitko ne mijenja. Budućnost su automatske meteorološke stanice, senzori, sateliti i video nadzori, rekao je Mario Grabar.
O klimatskim promjenama, iznenadnim olujama, toplotnim valovima i obilnim kišama koje padnu u svega nekoliko minuta govori se već godinama.
- Imam sistematizirane podatke pa ću vam reći da se, recimo, u Pazinu mjerenja bilježe još od 1950. godine, a u Puli od 1960. godine i mogu vam reći da su razlike velike pa čak i iz vremena kada sam ja radio. Razlike su ogromne, a vrijeme se konstantno mijenja. Znate, kad sam počeo raditi, najveći problemi događali su se zimi. U Istri smo tada bilježili velike količine snijega, leda. Posljednjih desetak, 15-ak godina takvih vremenskih (ne)prilika više nema. Zime su se pretvorile u jesen, a ljeta su nam postala ekstremno vruća. Takve stvari mogu imati dalekosežne posljedice. Kod nas u Istri život ljeti postaje sve neugodniji. Temperature su ekstremne. Primjera radi, često gledamo televizijske vijesti u kojima nesretni ljudi bježe brodovima iz Afrike, riskiraju svoje živote, pa kada ih pitaju zbog čega bježe, znaju odgovoriti kako je u Africi previše toplo i da tamo više ne mogu živjeti. Tako vrijeme polako dolazi i kod nas. To je veliki problem. Starijim ljudima samo kada moraju do trgovine ili do doktora, bude im jako neugodno. Pretpostavljam, a to ukazuju i brojni podaci, da je ovogodišnji srpanj u samom vrhu po izmjerenim visokim temperaturama zraka.
Dakle i ovo ljeto nam je ekstremno toplo. Zanimljivo je reći da u posljednjih 20-ak godina dva ili tri ljeta bila su recimo normalna po visini temperatura. U ostatku bilježimo ekstremne vrućine, dugotrajne suše, a i temperature mora su sve veće. Gotovo je postalo uobičajeno da se temperatura zraka digne do 40 stupnja celzijevih, a temperatura mora doseže i do 30 stupnjeva. Zimi se temperature mora više ne spuštaju ispod 12, 13 stupnjeva. To je nekada bilo nezamislivo.
Nekad su se temperature mora zimi kretale na razini od oko 8 do 9 stupnjeva. Baš sam prošle zime, za kolegu, mjerio temperaturu mora i ona se cijelo vrijeme kretala na razini od 13 stupnjeva. Događaju nam se velike promjene, a ja pretpostavljam da će one u budućnosti predstavljati veliki izazov i za gospodarstvo. Ljeta traju sve duže i sve su toplija, vrućine nam počinju već krajem svibnja, a traju do konca rujna. Na jugu Istre bilježimo sve manje oborina. Ljetnih neverina praktički više ni nema. Zadnja velika kiša sredinom srpnja u Puli zabilježena je prije desetak godina kada je kratkom vremenu palo 200 litara kiše. Posljednjih godina nema takvih neverina. Tu i tamo zagrmi. U ovogodišnja dva ljetna mjeseca palo je svega 50 litara kiše, što je jako malo jer su temperature ekstremno visoke. Ljudi koji se bave poljoprivredom to jako dobro znaju. Ako nemaju svoje navodnjavanje suša će im sve uništiti, rekao je Mario Grabar.
Umirovljenički dani
Za svoje umirovljeničke dane kaže kako ih provodi lijepo.
- Kada me netko od poznanika sretne i upita kako je, ja mu odgovorim - super, jer ne moraš na posao, a "plaća" ide. Mogu biti zadovoljan jer nemam zdravstvenih problema. I dalje povremeno pratim meteorološke promjene. Ovaj moj kompjuter mi je danas cijeli ured. Volim pogledati prognozu, jer supruga i ja u Fažani imamo mali vrt. Za sebe sadimo povrće i hranimo mačke. Znaju me još uvijek pozvati lokalni mediji, ali sve manje. Ujutro znam otići do obližnjeg supermarketa ili kafića, gdje se susrećem s prijateljima i mogu reći da imam običaj, uz kavicu, prolistati i Glas Istre. Najviše pratim sport, rekao nam je na kraju legenda istarske meteorologije Mario Grabar, koji se nalazi na pragu 80-og rođendana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
