ĐIR PO PULSKIM PLAŽAMA
Nekada bi sezona kupanja počinjala nakon Tijelova
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Ljeto, plaže, more, sunčanje, relaks, već imamo hiperinflaciju tih pojmova, to je postalo i više od lajtmotiva za ove vruće ljetne dane. Kada se čeka hlad, a kada zahladi, čekat će se dašak sunca. I nikada svi zadovoljni.
Sada ono pravilo da svatko ima svoju plažu, svoju stijenu, svoj kutak vrijedi samo djelomično jer dok ima dijela kupača koji ne odstupaju niti metar od omiljene stijene, drugi ne biraju - samo da se bučnu čim prije i natrag obvezama. Neki se kupaju čak i u lučici na Fiželi, da tamo gdje je zrak zagrađen i gdje su postavljene mjerne stanice, komentirajući kako je more čišće nego na nekim popularnim plažama. Nećemo provjeravati.
Zimski i ljetni kupači
Za zanimljive priče o moru, plažama, kroz godine bavljenja novinarstvom, uvijek sam teme crpila od pulske spisateljice Ester Sardoz Barlessi, koja nas je nažalost napustila prije sedam i pol godina.
Ona je govorila da u povijesti pulskog kupanja i plivanja, nekada se čekala procesija Tijelova za otvaranje plivačke sezone (pomičan blagdan, negdje krajem svibnja/početkom lipnja). Potom je sezona mogla početi. Kasnije je datum za otvaranje sezona bio 1. svibnja. Ono što je karakteriziralo odlazak na more sredinom prošloga stoljeća, pa sve negdje do sedamdesetih godina, bio je masovni odlazak na more, iz svih pulskih kvartova, pješke se odlazilo na more - Valkane, Stoja, Valsaline, Valovine, Gortanova, pa i Bunarina, odnosno Fischerhutte, prave povorke, a tko je imao barku - ravno put Fratarskog. To je bio i jedan od načina provođenja slobodnog vremena i druženja, nije to bilo, kako je zapisala Barlessi godinama unazad, samo čisti odlazak na more, to je bilo puno više od toga. Prije velike tragedije od 1946. godine i Vergarola je bila jedno od omiljenih kupališta Puljana, a upravo ovih dana obilježava se godišnjica te strašne tragedije u pulskoj povijesti.
Sada, odlazeći na đir Lungomareom, ujutro već rano na stijenama pored Valsalina nalazimo kupače koji su, velikom većinom, tu praktički svaki dan u isto doba i tako "oduvijek". Malo kasnije tu dođu djeca iz obližnjeg dječjeg kampa, a kod Mornara su cjelogodišnji kupači - u svako doba, iako njima više odgovaraju zimski mjeseci i kada je više mira. Potom se tijekom dana tu izmjenjuju škole plivanja, vaterpola, kupači koji se dolaze na brzinu samo "potočati" te turisti. Malo dalje u Gortanovoj uvali su velikom većinom tijekom dana turisti iz obližnjeg hotela i apartmana, a lokalci prođu ili ujutro rano ili navečer kasno, dok na Valkanama, uz ljetne kampove i školu plivanja, ima sve više onih - mahom domaćih, koji tu - uz ručak i priručni dnevni boravak, ovdje provode cijele dane. A na Stoji su mahom oduvijek isti kupači, ista ekipa, svaki od njih sa svojim mjestom, dakako uz školu plivanja i ostalo.
Verudela za turiste
Verudela je odredište za turiste, premda i brojni domaći - posebice oni vezani autobusnom linijom, vole ove plaže, posebice rano ujutro, a ista je stvar i na Saccorgiani, gdje u jutarnjim satima nalazimo i na simpatičnu tetu čuvalicu s djecom, iz obližnjeg obrta za čuvanje djece.
Samo da more nije zagađeno, da ne cvjeta, da se ljudi ne svađaju zbog "ručnika", da ne bude sukoba zbog ljubimaca - imaju oni svoje plaže i da se ne pretjera u sunčanju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
