oduševljen posebnom recepturom
Renomirani njemački chef Jan Hartwig rekao da su ćevapi koje je probao na pulskoj tržnici jedan od top tri street fooda koje je jeo u životu
(Snimile: Doria Mohorović i Jelena Milović)
Posao je i uoči tog, po svemu što sad znamo, sudbonosnog susreta, dobro krenuo, a ljetna sezona je bila na samom vrhuncu prije nepunih mjesec dana. Bilo je turista i domaćih gostiju te je sve teklo uobičajeno radno, ali nakon posjete renomiranog njemačkog chefa čiji je restoran Jan nositelj tri Michelinove zvjezdice, Jana Hartwiga, posao ovog pulskog ugostiteljskog objekta eksplodirao je do neslućenih granica, veli nam vlasnik street food ugostiteljskog objekta Pločice Mersim Halilović.
Naime, kad je ovaj chef probao njihove ćevape, nimalo nije krio svoje oduševljenje njima, jer su upravo ćevapi - u ovom slučaju pločice, specijalan razlog zašto ih je posjetio; da bi, prema svojoj želji, pojeo dobre ćevape. Njegovom oduševljenju tu nije bio kraj, već je svoje dojmove podijelio s medijima, a znamo što se potom događa i koliko se vijesti brzo šire. Ali, krenimo ispočetka.
Slučajnost koja je promijenila sve
U Pločici je riječ o posebnoj banjalučkoj formi ćevapa, u kombinaciji s makedonskim ajvarom, zlatiborskim kajmakom i banjalučkim lepinjama. Sve se nekako posložilo, jer je ovaj chef boravio u Puli i Istri, gdje je snimao promotivnu kampanju »50 Best Explores«. Glas Istre njegov posjet popratio i pisao o tome, a Hartwig je tada javno priznao da je prije dolaska u Istru mislio kako je najpoznatije hrvatsko jelo - ćevapi. Vezao je ovo jelo uz Hrvatsku, baš kao što se smatra da se u Njemačkoj najviše jede bratwurst (kobasica) i pije pivo. Nakon obilaska pulske tržnice, chef se, po preporuci okupljenih pratitelja, kao i prodavačice s tržnice, uputio probati ćevapčiće u obližnji lokal. I ta je slučajnost učinila za ovaj ugostiteljski objekt toliko puno da se posao zahuktao do mjere da i bračni par koji ga vodi, Mersim Halilović i Snježana Filiplić, priznaju da će uskoro morati zaposliti još nekog. Gužve i punih stolova bilo je i u trenucima kad smo ih posjetili kako bi kroz posao kojeg nisu stali raditi, saznali nešto više o fenomenu kojeg su doživjeli.
Po onoj, »nije bitno što je rečeno, već tko je rekao«, chef Hartwig koji je u samo šest mjeseci od otvorenja svog restorana Jan u Münchenu »zaradio« čak tri Michelinove zvjezdice, a u više navrata proglašavan najboljim kuharom u Njemačkoj, komentirao je kako je Pločica jedan od top tri street fooda koje je jeo u životu. I to je bilo dovoljno.
- Čim je izašlo u medijima da nas je ovaj njemački chef pohvalio na ovaj način, nastao je bum. Ono što je nama posebno drago, dolaze nam naši domaći ljudi koji su na sve ovo reagirali fantastično. Nama su otpočetka bili najvažniji domaći gosti, a sad smo od njih dobili i podršku. Ovo je bila stvarno puka slučajnost da je, nakon što je on izrazio želju da jede ćevape, došao baš kod nas. Nakon što je boravio po svim istarskim najboljim vinarijama, maslinicima i OPG-ovima, poželio se baš ćevapa. Kad je on stigao, ja sam taman završio s proizvodnjom mesa i rekao da barem 40 minuta ne možemo ništa napraviti, na što nam je rečeno da on ima itinerer i da ne može čekati. Morali smo sve na brzinu pripremiti, raščistiti prostor, a on je pričekao to kratko vrijeme. Ušao je unutra u prostor i sve ga je zanimalo; o kojem je mesu riječ, kakva je lepinja, temeljac, proces proizvodnje, zašto zlatiborski kajmak, koji i zašto baš makedonski ajvar, a došli smo zajednički do zaključka da je najvažnija namirnica. Ono, u čemu smo se mi otpočetka trudili i orijentirali; da imamo dobro meso, dobru lepinju, vrhunski kajmak, time ne možete pogriješiti, opisuje nam Halilović koji potvrđuje kako je i chef pohvalio ovu kulinarsku filozofiju, koju, na puno većem nivou primjenjuje i u vlastitoj kuhinji.
Nakon njegove javne pohvale o top tri street fooda, što je iznenadilo i naše sugovornike, sve ostalo je povijest. Kao simboličnu gestu onome što je učinio za pulsku Pločicu, ovaj nam bračni par najavljuje da će u listopadu otići u München te mu ponijeti paket sa svojim ćevapima, lepinjom i kajmakom, kako bi mu se zahvalili na gesti koja je na ovaj način snažno odjeknula.
- Prvo uopće nisam imao pojma tko je on, iako pratim jednim djelom taj kulinarski svijet, a potom ni nakon što su mi objasnili tko je, ni na kraj pameti mi nije bilo da će njegova ocjena naše hrane, uz iskustvo kojeg ima, biti tako značajna, priča nam on, pojašnjavajući kako je tek sad svjestan autoriteta kojeg ovaj chef uživa.
Sezona će proći, pulske ulice opustjet će i prije nego se snađemo, ali ostaje ideja da će ovaj komadić grada u sklopu pulske tržnice ostati mjesto dobrih ćevapa, susreta i dojma da taj dio živi i izvan sezone, čime se naš bračni par uvijek i povodio.
- Ideja je da ovdje bude nešto drugačije. Nakon dvije godine i uz naš mukotrpan rad i trud, a i sretnom okolnosti da je on došao, sve se dobro posložilo. Činjenica je da je naše jelo već bilo tu i ono ga je dočekalo, a sada svjedočimo kako ljudi stoje i čekaju da dobiju mjesto za stolom. Moram reći kako se stvarno dogodilo nešto neočekivano. Ovo je inače mjesto koje je bilo mrtvo, a mi sad jedva stižemo, još uvijek potpuno pod dojmom brzinskog uspona u poslu govori Halilović.
O zapošljavanju novih ljudi morat će razmišljati jer već sad, premda im još kratko vrijeme »ruku« daje i vrijedni petnaestogodišnji sin Ian, jedva uspijevaju odgovoriti na interes koji vlada na njihovoj terasi. Naravno, da bi zadržali kvalitetu koje se ne misle odreći na uštrb kvantitete, novi ljudi s kojima će graditi poslovnu priču u budućnosti vrlo su izvjesni.
- Vjerujem da mladih ljudi koji su zainteresirani za ovakav vid posla sigurno ima, a tu mogu i puno naučiti, tako da ćemo ići u tom smjeru, najavljuje on. Bez imalo zadrške priznaje da je u najluđim snovima mogao sanjati, ovakav san nikad ne bi mogao odsanjati.
- Nakon dolaska chefa tu je bila i Lidija Bastijanić (poznata kuharica, televizijska voditeljica porijeklom iz Istre, op. a.), a bilo je i drugih poznatih osoba, ali i ljudi iz grada kojima inače nisam drag, kroz smijeh nam priča i govori kako je to apsolutno dobro iskustvo za sve uključene strane.
Uostalom, ćevapi su ono zbog čega se u Pločicu dolazi. Ideja je dati dobro i kvalitetno, a te se krilatice ovdje drže. Halilović veli i da su za njih novinari rekli da nisu mutanti i da nemaju puno jela, ali to jedno koje imaju dovode do tražene kvalitete. Smatra kako bi oni ugostitelji koji bi slijedili tu filozofiju mogli napraviti veliki iskorak u ponudi, a na tržnici ima ambicije da se upravo i ide u tom smjeru. Hoće li se drugi povesti njihovim primjerom, teško je pretpostaviti. Možda baš ovaj vrtoglavi uspjeh bude ta nit vodilja.
- Ovo je grad za nas, za ljude iz Pule, a ne samo za one koji su kod nas došli potrošiti novac, podsjeća on.
Reportaže u domaćim i stranim medijima
Upravo činjenica da je pohvala jednog stranca, doduše chefa s najvećim kompetencijama, ono što je i u samom gradu skrenulo pogled na ponudu koju imamo pred nosom, govori da ponekad nismo svjesni što sve rade naši vrijedni sugrađani. Ovaj bračni par imao je sretne okolnosti, a putovanje Pločice bilo bi, u suprotnom, puno trnovitije. Čini se kako će se sada o Pločici govoriti i više. Naime, Saša Kavić iz Associated Pressa posjetio ih je dan prije našeg razgovora i rekao kako je priča o Pločici vrijedna da ju se ispriča te je s glavnom urednicom napravio prilog o njoj koja će biti ponuđena za emitiranje čak 450 televizija.
- Ono što je njega zaintrigiralo jest što smo drugačiji od onih koji su kao ugostiteljski objekti i kuhari već eksponirani. Zanimljivi su im oni koji su sami; svojim entuzijazmom, trudom i radom, a u konačnici i znanjem, uspjeli napraviti jedinstvenu priču i polučiti u njoj jedan lijepi uspjeh, pojasnio je.
Budući da je putovanje od dvije godine bilo zahtjevno, svjesni su da na svemu mogu, u konačnici, biti i zahvalni. Lako je sad raditi, veli Halilović koji se prisjeća dana kad Pula zamre u zimskim mjesecima, a događalo se ponekad da bi tada prodao samo tri porcije. Jedva je čekao, priča nam kroz širok osmijeh, da ljudi vele »blago njemu«, dok je sebi znao postavljati pitanje: »što je meni ovo trebalo?«. Sve se čini da je taj trenutak došao, da im je trebalo, a sad će na tome nastaviti graditi svoj san. Jer ovo će biti proizvod koji valja, ili ga neće biti, zaključuju odlučni supružnici.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
