(Snimila Ester Carloni)
Gledanje starih fotografija jednoga grada je puno dublji, složeniji fenomen nego što se to može činiti na prvi pogled, na taj se način prodire u njegovu dušu, pore, tkivo - kako kroz profesionalne fotografije objavljene u raznim publikacijama i fotomonografijama, tako i kroz fotografije amatera, koji su na neki način vezani uz određeni grad i mjesto.
I taj njihov fotozapis zabilježen je uz emocije, gdje su vidljive promjene kroz godine. Ljudi, što postaju stariji, to ih više obuzima, ili, kako bi se u žargonu reklo ''pere'' nostalgija, za raznim mjestima, običajima, načinima življenja. I u fotografijama, posebice u onima realiziranim u crno-bijeloj tehnici pronalaze emocije, dio sebe, života, lijepih razdoblja. Crno-bijele fotografije imaju poseban šarm, poseban štih, patinu nekih vremena, a i samim time poniru u neke drevnije svjetove - a kada nas obuzme nostalgija, sva davnija vremena bila su ljepša, bezbrižnija, jednostavnija.
Više smo puta pisali o Ester Carloni koja nas uvijek iznova obraduje svojim fotografijama. Ta Puljanka rođena 1952. godine napustila je rodni grad s pet godina no stalno se tu vraćala, s roditeljima, suprugom, djecom, prijateljima, sama, te uvijek pokazuje veliki interes za svoj grad. Pasionirana amaterska fotografkinja, ima u svojoj kolekciji i stare fotografije koje su realizirali njezini roditelji, stričevi, rodbina, i koji pokazuju lica i naličja Pule.
Nakon dvije izložbe u Galeriji Makina i jedne u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre i dalje priprema fotografije za neke buduće projekte. Ovoga puta donosi fotografije Pule iz prošlosti, gdje je vidljiv svjetionik na Verudeli, ali i prizori spontane dječje igre.
Iz tih fotografija, jednostavnih, spontanih, koje su realizirane šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća - nešto su snimili njezini roditelji, one ranih sedamdesetih ona - jer je sva ljeta, čim bi završila škola, provodila u Puli kod obitelji, vidljivo je i kako se promijenio način odijevanja, modni trendovi, ali i frizure, igračke... Fotografije su to kakvih ima većina obitelji u svome obiteljskom albumu, posebice oni koji su generacijama u istome mjestu, istina, ali može biti zanimljivo promatrati kako netko tko gleda po malo izvana obične pulske prizore i pulske vedute bilježi okom kamere te sasvim obične, jednostavne, a opet posebne trenutke.
- Iako su neke lokacije po Puli jako lijepo sredili, ponekad mi fali štih i duh prošlih vremena, u nekoj jednostavnosti, nije uvijek sve što je moderno i trendy nužno i ljepše, no, sve ovisi o ukusima. Istina je da su nekada međuljudski odnosi bili srdačniji, vedriji, da su ljudi bili otvoreniji, spontaniji, a za napraviti dobru fotografiju, potrebna je spontanost, uloviti pravi trenutak, to je splet (sretnih) okolnosti, veli Carloni, koja namjerava postaviti još pokoju izložbu u Puli, nakon vrlo uspješne izložbe postavljene krajem 2022. godine koja je trajala gotovo osam mjeseci i bila je iznimno dobro posjećena.
- Stalno, dok nešto sređujem, nalazim neke fotografije Pule i o Puli, kako sa sportskih događanja, tako i one spontane s plaža, mora, parkova, trgova, ulica, i na taj način poistovjećujem svoju osobnu prošlost s onom Pule, koja je, iako živim cijeli život u Bresciji, moj grad. Imam dva grada, zaključuje Carloni.