(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)
Javno gradsko poduzeće Pulapromet danas obilježava 120 godina javnog gradskog prijevoza u Puli.
Naime, davne 1904. godine na današnji dan pušten je u promet električni tramvaj te je ovaj datum proglašen danom Pulaprometa. Javni gradski prijevoz u Puli povezan je s naglim razvojem grada u drugoj polovici 19. stoljeća, kada se nametnula potreba adekvatnog rješavanja prijevoza putnika. Ministarstvo željeznica Austrije odobrilo je inženjeru Rudolfu Urbanitzkyiu početak radova na izgradnji tramvajske pruge, a radovi su započeli 1902. godine.
Nakon eksperimentalnog rada, električni tramvaj svečano je pušten u promet te 1904. godine, a zanimljivost je kako je Pula imala električni tramvaj pet godina poslije Rijeke, šest godina prije Zagreba i 22 godine prije Osijeka. U prva četiri mjeseca rada prevezeno je 410.000 putnika, prijeđeno 126.000 kilometara i ostvaren prihod od 50.000 tadašnjih kruna.
Tramvaj je u to vrijeme bio atrakcija za Pulu, a nakon 30 godina služenja prestao je voziti 16. travnja 1934. godine i prepustio mjesto autobusima, opisuju na stranicama Pulaprometa povijest javnog gradskog prijevoza kojom se grad može pohvaliti.
Budući da riječ o tradiciji s kraja 19. stoljeća, kada se već počelo razmišljati o potrebi javnog gradskog prijevoza, s današnjeg aspekta, čini se, percipiramo ga na nešto drugačiji način.
- Gotovo da ga se marginalizira i doživljava kao neku smetnju u prometu, iako se i to polako mijenja, zbog ekologije i nekih drugih promišljanja o prometu. Interesantno je da je Pula dobila električni tramvaj puno prije nekih velikih europskih gradova i među prvima u Hrvatskoj, te da se on jako puno koristio. Povijesna događanja i ratovi su utjecali da neko vrijeme nije ni bilo prijevoza. Tramvaj su kasnije zamijenili autobusi. Imati javni prijevoz u vremenu dok nije bilo toliko osobnih vozila sigurno je bio visoki društveni doseg i standard, osvrće se na same početke direktor Pulaprometa Tomislav Josipović.
Ono što se promijenilo kroz vrijeme je i percepcija potrebe korištenja javnog gradskog prijevoza. Na samim počecima ono se vezivalo za luksuz, dok ga danas potpuno neopravdano vezujemo za slabiji standard, smatra direktor.
- U većim gradovima apsolutno ne postoje takva razmišljanja, posebice na sjeveru Europe gdje je potpuno uobičajeno vidjeti nekog ministra ili premijera kako koristi javni gradski prijevoz, opisuje on neke pojave koje nisu standardna slika naših krajeva.
Darko Radetić, rukovoditelj prometa i tehnike, u Pulaprometu je 28 godina. Prisjeća s značajnih promjena koje su se dogodile u tom periodu.
- Od tih promjena važno je napomenuti da je Pulapromet bio sastavni dio tvrtke Brioni Pula do 1984. godine, a tada se odvojio kao zasebno poduzeće. Na Karolini smo tada imali naše glavno autobusno stajalište i popravak autobusa vršio se pod vedrim nebom, dok se 1989. godine izgradila prva radionica u Šijani. 80-ih godina je bilo "zlatno doba" javnog gradskog prijevoza jer su tada radnici na području Pule dobivali putnu kartu, umjesto naknade za prijevoz u novčanom obliku.
Prihod od mjesečnih karata bio je vrlo velik. Bilo je jako puno prigradskih autobusa: iz Barbana, Savičente i ostalih mjesta, odakle su ljudi dolazili na posao u grad. Tada je financijski gledano Pulapromet stajao jako dobro. Početkom 90-ih, odlukom Vlade, dopuštena je mogućnost neoporezivog dodatka na plaću za prijevoz, a time se i velik broj putnika odlučio za prijevoz osobnim vozilima", opisuje Radetić uspon i osjetni pad interesa za javni gradski prijevoz u Puli.
Na taj su način u Pulaprometu izgubili i putnike i prihode. Tih je godina poslovanje ovog gradskog poduzeća bilo iznimno teško, zbog svih novonastalih okolnosti, rata i nestašice. Vozni je park u tom trenutku bio star, a održavanje je bilo skupo.
- Krenule su subvencije, kao što je to u svim europskim gradovima, jer su one nužne za održavanje javnog prijevoza. Godine 2018. potpisali smo temeljni akt Pulaprometa - ugovor o javnoj usluzi kojom je definirana ne samo usluga, već i financiranje. Obnovili smo cijeli vozni park, danas najstariji autobus ima pet godina, svi su klimatizirani, niskopodni, prilagođeni osobama s invaliditetom, uvjeti su idealni. Možda je važno naglasiti i da smo 2002. godine prvi u Hrvatskoj uveli digitalnu naplatu karata, nabraja neke od ključnih promjena koje su se posljednjih godina kod njih događale.
Prilikom posljednjeg razgovora s direktorom Josipovićem aktualizirano je pitanje nedostatka vozača, a sada se čini da je taj problem apsolviran.
- S kadrom stojimo jako dobro. Čak trenutno jedino mi i još jedan grad u Hrvatskoj nemamo problema s time. Nećemo se puno hvaliti, ali računamo da smo godinu, dvije ili tri mirni. Odličnim potezom pokazalo se školovanje vozača o našem trošku, uz uvjet da ostanu u firmu. Prije nije bilo tako i ne može se nikog ponaosob optuživati zbog toga. Svjetsko i ekonomsko tržište dovelo je do nedostatka radnika, a mi smo uhvatili zadnju slamku spasa i odlučili se na taj potez. Rezultat je da sad imamo dovoljan broj vozača, a konstantno ih je nekoliko na školovanju, trenutno šestero. Time dostižemo optimalne brojke, a imamo i neku rezervu, koja zamjenjuje otkaze ili odlaske u mirovinu, otkriva Josipović.
Pulapromet ima jednog vozača iz Ukrajine, koji je ovdje kao izbjeglica i nije zaposlen preko agencije, te još nekolicinu njih iz BiH. Uglavnom, ovo pulsko poduzeće nije zapošljavalo strance iz trećih zemalja putem bilo kakvih agencija, već su ovim vidom školovanja i zapošljavanja privukli dovoljan broj domaće radne snage i time zadovoljili potrebe za kadrom.
Svjestan svih izazova direktor smatra kako je promišljanje unaprijed iznimno važno.
- Odlična je stvar što smo unatrag tri do pet godina nabavili sve nove autobuse, što je i zamka jer kad se to učini u jednom navratu, morate računati da ćete za nekih, otprilike, desetak godina, trebati iznova sve financirati. Ovoga puta je to većinom financirano sredstvima EU-a, a toga će ubuduće biti sve manje. Već smo o tome počeli razmišljati, a prema nekim standardima trebalo bi svake godine promijeniti deset posto voznog parka kako nas ne bi dočekao nekakav šok da imamo stari vozni park, nepouzdan i s puno kvarova, veli on.
Budućnost javnog prijevoza u Puli ima svoju perspektivu.
- Njegov značaj će zasigurno rasti, što je jasno iz ekoloških razloga, zbog gužvi u prometu, ali i pristupa životu. Javni prijevoz ne može rasti i dobivati na značaju bez ostalih aktera cijele priče; jedinica lokalne samouprave kroz odluke o uređenju prometa u gradu, politici parkiranja, pješačkim zonama, promjenama navika građanstva. Stvar je kompleksna, a sve to utječe direktno na budućnost i razvoj javnog prijevoza. Ono što vidimo u europskim gradovima jest praksa zatvaranja centra grada za promet. Kroz pješačke zone prolazi javni prijevoz uz mikromobilnost, prelazi se na električna vozila i stvaraju se parking and ride sustavi. Vjerujem da će nas vrijeme i okolnosti gurati u smjeru te da će javni prijevoz dobiti više na značaju, mišljenja je Radetić.
A da bi tomu bilo tako, u Pulaprometu aktivno promišljaju o poslovanju pa i po pitanju rentabilnosti, uz uvažavanje primjedbi građana u vezi s uslugom koju pružaju.
- Pula je graničan grad po broju stanovnika po pitanju potrebe postojanja javnog prijevoza. Neki stručnjaci kažu da se ta brojka kreće oko sto tisuća stanovnika. Logično je po tome da je, što je grad manji, javni prijevoz skuplji, budući da postoje neki fiksni troškovi bez obzira je li u voznom parku 30 ili 60 autobusa. U potpunosti razumijemo zahtjeve naših stanovnika koji se bune da su građani drugog reda, jer imaju rjeđe polaske. Pokušavamo pronaći neku zlatnu sredinu između naših kadrovskih i infrastrukturnih te financijskih mogućnosti i zahtjeva putnika.
Vječno je pitanje da li nema putnika zato što nema autobusa ili nema autobusa jer nema putnika. Mi bismo voljeli da imamo više putnika, a načelno možemo malo pojačavati vozni red, ali ne puno jer smo ograničeni, kako brojem autobusa, tako i brojem ljudi na koje sa sigurnošću možemo računati. Mi bismo i sada mogli svako jutro uvesti dodatne polaske kako bismo im omogućili prijevoz za odlazak, ali i povratak s posla, bez obzira na lokaciju, ali odluke nisu na nama. Ljudi su komotni i teško mijenjaju svoje navike.
Život nam daje neki svoj tempo pa je teško uvoditi promjene koje će se odmah usvajati. Nama je cilj da promičemo javni prijevoz, a na tragu toga pregovaramo s Pula Film festivalom kako bi imali akcije, eventualno, da se uz ulaznicu za festival dobije i neka karta za autobus ili nešto slično. Jednostavno, treba biti prisutan, pa i na neki način dosadan, da ljudima javni prijevoz uđe u uho, upadne u oči i da vide da se netko trudi te na taj način svi zajedno uspijemo povećati broj putnika, zaključio je direktor Josipović.
Na stranicama Pulaprometa podijelili su neke od zanimljivosti kroz povijest javnog gradskog prijevoza Pule.
U periodu od 1934. do 1941. godine prijevoz se obavlja po trasama gdje je prometovao i tramvaj.
Nakon 2. svjetskog rata i osposobljavanjem gospodarskih subjekata za redovno funkcioniranje javlja se potreba za prijevozom. Tijekom 1947. godine formirano je Kotarsko poduzeće za prijevoz putnika u javnom gradskom i prigradskom prijevozu, koje je funkcioniralo pod različitim nazivima do 1961. godine. U tom periodu prošireno je područje opsluživanja na prigradske linije za Medulin, Premanturu, Marčanu, Štinjan, Rakalj i dr.
Godine 1967. garaža i uprava poduzeća bile su u današnjoj Kranjčevićevoj ulici, a autobusna stanica na Karolini. Krajem šezdesetih godina Lokalni saobraćaj bio je jedno od najboljih poduzeća po poslovanju i kvaliteti usluge po svim pokazateljima tadašnje grupacije javnih prijevoznika.
Podaci o poslovanju govore da je u 1971. godini prevezeno 7,2 milijuna putnika i prijeđeno 1,9 milijuna kilometara. Interesantno je ove pokazatelje usporediti s podacima iz 1999. godine, gdje je prevezeno 4,4 milijuna putnika uz praktički istu prijeđenu kilometražu.
U periodu od 1972. do 1984. godine poslovanje se odvijalo u sastavu Briona Početkom 1984. godine do izdvajanja OOUR-a Lokalni saobraćaj iz Briona i u proljeće 1984. godine dolazi do konstituiranja Komunalnog poduzeća Pulapromet, tako da pod ovim nazivom poduzeće egzistira i danas. 8. siječnja 1990. godine, Odlukom skupštine općine Pula osniva se Javno poduzeće Pulapromet u vlasništvu općine Pula.
Simbolično, u povidu 120 godina javnog gradskog prijevoza u gradu, Pulapromet je objavio natječaj.
"Kako bismo zajedno obilježili ovaj bitan datum, pozivamo vas da nam dostavite vaše stare fotografije na kojima se nalaze naši autobusi. Šaljite nam u inbox vaše digitalne ili skenirane analogne fotografije, a mi ćemo odabrati najbolje i objaviti jedan veliki album na našim mrežama. Uz fotografiju ćemo objaviti i ime osobe koja je dostavila fotografiju, a najbolja će fotografija osvojiti digitalnu restauraciju kojom ćemo fotografiji vratiti stari sjaj", pozivaju iz Pulaprometa.
U planu im je da ovu veliku obljetnicu obilježe galerijom u autobusu kao svojevrsnu galeriju na kotačima.