Palača Pošte u Puli je remek djelo talijanskog arhitekta Angiola Mazzonija

Palača pošte u Puli u originalu s robusnim i visokim trostupnim fasciom koji je kasnije uklonjen (Arhiva Glasa Istre)

Mediji su nedavno objavili informaciju da Hrvatska pošta kani prodati zgradu pulske pošte, pa potom objavili da od toga neće biti ništa. Pošta je jedan od urbanih simbola grada, zaštićena kulturna baština i pravi arhitektonski dragulj. Povod je to da se, ne po prvi put, napiše o kakvom je dragulju riječ.

Palaču pošte (Palazzo delle Poste) projektirao je 1933. godine Angiolo Mazzoni i smatra se njegovim najboljim djelom. Podignuta je u središtu Pule na novouređenom Danteovom trgu i prva u nizu modernističkih talijanskih zgrada u gradu. Palača kraljevskih pošti i telegrafa (Palazzo delle Regie poste e telegrafi), svečano je inaugurirana, nakon duge izgradnje s prekidima, 4. studenoga 1935. godine, na praznik talijanske pobjede u Prvome svjetskom ratu. Svečanosti je bio prisutan i ministar javnih radova Giuseppe Cobolli Gigli, a zgradu je blagoslovio mons. Giuseppe Pavani.

Vrsarski kamen

Angiolo Mazzoni projekt za zgradu pulske pošte počeo je 1930. godine, a konačna verzija bila je gotova iduće godine. Prvi projekt bio je historicistički, dok su kasniji prijedlozi više naginjali k modernističkom izričaju, te je jedna od tih verzija i zapela za oko tadašnjem direktoru Pošte Filipu Businariju. U planu izgradnje novih poštanskih i telegrafskih ureda u regiji Venetia ?Iulia, što ga je donio Mussolini u srpnju 1930. godine, nije bilo Pule. Mussolini je ipak doskora novim ukazom i Pulu uvrstio među gradove u kojima se planira gradnja nove poštanske zgrade. Kao službeni arhitekt Ministarstva komunikacija, Mazzoni je već projektirao nekoliko zgrada pošta i željezničkih stanica diljem Kraljevine Italije.

Arhitekt Angiolo Mazzoni

Zgrada centralne pošte u Puli svojim netradicionalnim izgledom iskače iz stilske skupine objekata izgrađenih u razdoblju talijanske uprave. Dio koji gleda na Flaciusovu ulicu ima tri, dok dio uz Danteov trg dva kata. U prizemlju su smješteni saloni korespondencije, paketa, primanja telegrama. Ostali su katovi bili određeni za skladišta, urede uprave, računovodstva i drugo.

Na objektu najviše oduševljavaju izbor i kvaliteta materijala. Građevina je konstruirana od vrsarskog kamena i obložena izvana mramorom, porfirom i granitom. Kameni okviri prozora su od crno-zelenog mramora, a sokl (zadebljanje, tj. izbočenje na zidu koje počinje od poda) od sivog je mramora. Prečke na rešetkama i prozorski okviri izrađeni su od aluminija. Glavni ulaz je od ljubičastog i roza porfira, a istaci i vijenci od zeleno-crnog mramora. Ulazna vrata posebno su dizajnirana.

Jedinstveno stubište

Najintrigantniji dio pulske pošte je kružni ulazni hol sa spiralnim stubištem. Zidovi i stube su potpuno obloženi komadićima crvenog stakla, reflektirajućim mozaikom. Sjaju i toplini crvene boje suprotstavlja se napeta crna linija rubnika stubišta. Unutrašnjost je specifična upravo po tom lebdećem, futurističkom zavojitom stubištu. Stepenice su izgrađene od balskog kamena, okviri šaltera od crnog mramora, lusteri od stakla Murano. Stolice su bile izrađene od polirane orahovine, satovi od bronce. Arhitekt Mazzoni osobno je izabrao sav materijal, te projektirao sav namještaj: svi detalji izrađeni su po njegovim uputama i nacrtima.

Atraktivno polukružno stubište najintrigantniji je dio pulske pošte (Arhiva Glasa Istre)

Na ulazu Pošte bio je impresivni fascio od mazonita, te spomenik palim poštarima, rad rimskog kipara Gina Aliventija, na pročelju zgrade. Mazzoni je ta dva rješenja uvrstio nakon što se sastao s tadašnjim pulskim podestatom Luigijem Bilucagliom, koji je to zatražio.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata na vanjskom dijelu zgrade uklonjeni su simboli fašizma, fasciji te spomenik palima u Prvom svjetskom ratu. Naravno, talijanski su natpisi zamijenjeni onima na hrvatskome jeziku. To su jedine promjene na zgradi pulske pošte od njezine izgradnje.

Dodatna zgrada

Dodatna zgrada pošte podignuta je 1974. godine na mjestu srušene palače nadvojvode Karla Stjepana Austrijskog. To je zapravo zgrada telefonsko-telegrafskog centra, namijenjena za smještaj postrojenja komunikacijskih centrala. Djelo je arhitekata Ninoslava Kučana (1927. - 1994.) i Vjekoslava Antolovića.

Kučan je, kao jedan od nositelj novih tendencija u arhitekturi početkom 1970-ih, u zgradu unio duh nove estetike. Zgrada je sastavljena od dva volumena različite elevacije i izrazito ekspresivno oblikovanog pročelja. Neožbukano betonsko pročelje razdijeljeno je na mrežu pravokutnih geometrijskih formi obloženih zatamnjenim staklom i rešetkastim motivima. Iako zgrada djeluje masivno, njena robusnost djelomično je razbijena oblim formama prozora i ispupčenjima betonskih okvira.

Današnji ulaz u poštu (Snimila Tea Tidić)

Zgrada se dobro nadovezala na zgradu pošte, ali njezino povezivanje sa susjednom zgradom u bloku koja gleda prema Danteovom trgu nije bilo najuspješnije.

Nedovršen posao na stanici Tremini

Angiolo Mazzoni rođen je u Bologni 21. svibnja 1894. godine. Pohađao je Tehnički institut Leonardo da Vinci, potom Tehnički fakultet u Rimu. Diplomirao je građevinarstvo 1919. U odjelu radova Državnih željeznica u Milanu kao privremeni inženjer počeo je raditi 1921., kada je premješten u Bolognu, gdje je radio na željezničkoj stanici u Borgo San Donnino te kućama namijenjenim željezničarima. U Bologni je 1922. diplomirao arhitekturu.

Prvi projekt u karijeri projektiranja željezničkih i poštanskih objekata za državu bila je željeznička stanice u Brenneru (Trentino). Službeni arhitekt novoosnovanog Ministarstva komunikacija postaje 1924. Približava se fašizmu i 1926. stupa u Nacionalnu fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista).

Godine 1938. imenovan je šefom projektiranja primarnih željezničkih infrastruktura, kao i stanica Trento, Venezia Santa Lucia, Villa San Giovanni, Messina i Reggio Calabria. Najvažniji mu je projekt rimska željeznička stanica Termini, prekinut 1943. zbog ratnih zbivanja. Nakon rata seli u Bogotu gdje je držao katedru povijesti arhitekture i urbanistike na Nacionalnom kolumbijskom sveučilištu. Od 1948. radio je kao profesor arhitekture, a od 1951. bio je izvršni arhitektonski voditelj nacionalne kompanije kolumbijskih telekomunikacija. U Italiju se vraća 1963. gdje je u Rimu živio povučeno do smrti 28. rujna 1979.

Palača nadvojvode Karla Stjepana

Nadvojvoda Karl Stjepan Austrijski, admiral Austrougarske ratne mornarice, s trudnom suprugom Marijom Terezijom, doplovio je u Pulu na jahti Fantasia 17. travnja 1886. godine. Kako u gradu nije bilo raspoloživog stambenog objekta predviđenoga za primanje ljudi najvišega društvenog statusa, 1888. godine donesena je odluka o izgradnji palače u kojoj bi se nadvojvoda s obitelji mogao smjestiti. Umjesto predviđenoga rezidencijalnoga prostora u gradskoj četvrti Sv. Polikarp i na Verudi, kao mjesto izgradnje izabrano je središte grada, na prostoru koji se nalazio sučelice Mornaričkom kasinu.

Izgradnja palače trajala je četiri godine, do 9. ožujka 1892. godine. Izgrađena je od istarskog kamena u neorenesansnom stilu, imala je prizemlje i tri kata, ukrašena tornjem s kupolom. Obitelj je palaču napustila 1901. i tada dobiva javnu funkciju.

Prekrasna građevina u središtu Pule nije preživjela Drugi svjetski rat, saveznici su je sravnili sa zemljom 1945. godine u jednom od bombardiranja Pule. Tada se ovdje neko vrijeme nalazio park, da bi 1974. godine bilo sagrađeno novo krilo Glavne pošte.